Foto: Cropix, ŠibenikIN; HRT

DRAŽENA se sjećamo često, ali nekako se rijetko prisjećamo njegovih riječi.

"Zvuk lopte dok stojim sam u dvorani. Nikada nisam imao dovoljno vremena za emocije,a li te prve dane je nemoguće zaboraviti. Acine treninge, a kasnije i sve one sate koje sam proveo na treningu. Lopta, koš i ja"

Ili kada je telefonski poziv prekinuo ručak obitelji Petrović dan nakon što je Šibenka postala prvak Jugoslavije 10. travnja 1983. godine.

"Nikome ništa ne vraćam, mi smo prvaci na terenu. Drugo me ne zanima", odgovorio je delegaciji koja je pozivala na ponovljenu utakmicu finala s Bosnom na neutralni teren u Novi Sad.

Rijeko se prisjećamo i njegove šutnje. Nakon poraza, danima ne bi govorio.

"Mogao je tako danima, ne progovoriti s nikim ni riječ"

Neven Spahija bio je dvije godine stariji od Dražena. Živjeli su zgradu do zgrade u Preradovićevoj ulici, bili su prijatelji od vrtića. Igralište je obilježilo njihovo djetinjstvo. Koš i stariji brat, Aco Petrović.

"Aco je bio stariji, mi smo njega u svemu imitirali", kaže Spahija.

Dražen bi mu kao petogodišnji dječak nosio torbe na trening, to mu je bila omiljena zabava. No, već tada želio je dostići Acu.

Dvorana na Baldekinu bila je preko puta ceste. Već s 12 godina Dražen je dobio ključ da navečer može pucati po košu. Išao bi i ujutro, prije škole. Driblao je među drvenim stolicama. Tu je počela ta "najljepša priča o mladosti", na šibenskom Baldekinu.

"Škola i teren bili su nam sve. Gledali smo Acu, bio nam je idol. Dražena su na ulici svi voljeli. Stariji dečki nikada ga nisu zezali. On je uvijek imao ono nešto i bio je toga svjestan već kao dijete. Bio je iznimno inteligentan"

 Sa Spahijom se barem dva puta godišnje prisjećamo njegovog prijateljstva s Draženom. On to kontinuirano čini već 20 godina, koliko je prošlo od kada ga je morao identificirati nakon smrtonosne prometne nesreće. I svaki mu je put, kaže, jednako teško.

Spahija je otišao u vojsku, a Draženu je upornost kročila put. U kadetskim godinama, u sezoni 79/80 debitirao je za Šibenku u   sezoni njezina povratka u jugo-ligu. Imao je 15 godina kada je zabio prvi koš, Beku iz Beograda. Šibenku su tada vodili legendarni Zoran Slavnić i Vojislav Vezović. Moka Slavnić bio je šef, trener-igrač, i u posljednjem kolu kod Zvezde stavio je 15-godišnejg Dražena u petorku iako je Šibenika igrala za opstanak. Tako nešto danas je praktički nezamislivo. Kao što je teško zamisliti da jedna tako multietnička ekipa kakva je bila Šibenika egzistira 20 godina kasnije. S Draženom je igrao i Branko Macura koji je nakon velikih uspjeha s Jugoplastikom stigao u Šibenik na jednu sezonu.

"Bilo nam je tako dobro da sam ostao pet godina. Od toga sam tri godine igrao s Draženom Petrovićem. On je zaista bio ekstratalent, no ono što se kod njega vidjelo bila je želja za treniranjem. Nevjerojatna želja. Ja sam tada bio na kraju karijere, on na početku, ali bio je naš ključni igrač kada smo 1983. godine uzeli titulu"

Pucao je i posljednje slobodno bacanje na utakmici i pogodio za pobjedu.

O režimskom prvenstvu puno smo toga napisali baš ove godine, kada je obilježena 30. obljetnica utakmice Šibenka - Bosna. Šibenki je naslov oduzet, a u gradu je vladala totalna mobilizacija. Noć prije Dražena i igrače nosilo se na rukama, a već sutradan više nisu bili prvaci.

"Dražen je već tada bio naš ključni igrač, a imao je samo 19 godina. Bilo je to posebno vrijeme, u Šibeniku je vladala sjajna klima i oduzeti naslov sve je pogodio. Dražena pogotovo.

On je imao toliku glad za pobjedama, njemu nikada ništa nije bilo teško. Ma kakvi! Sjećam se detalja s utakmice protiv Cibone u Zagrebu. Aco je bio s druge strane i uspjeli su se zakačiti. Dražen nikome nije popuštao"

Prvi put Dražen i Aco su, jedan protiv drugoga, igrali u prvom kolu prvenstva 1982/83 na Baldekinu. Cibona je stigla kao prvak i izgubila, a Aco je tada shvatio da je Dražen prerastao svog idola.

Ponizio je starijeg brata nekoliko puta.

"Kući kod roditelja mi je ostavio poruku na vratima: Nema za tebe ovdje bodova", rekao je Aco u davnom intervjuu.

Ipak, ni s Draženom Šibenika nije nikada pobijedila Cibonu u Zagrebu.

"Kakvo je to vrijeme bilo. U Ledenoj dvorani gledalo nas je 14 tisuća ljudi", prisjeća se Macura.

Za Šibenku, bilo je to zaista vrijeme procvata. '79 su postali prvoligaši, a već nakon dvije godine igrali su u svom premijernom nastupu u Europi, finale Kupa Radivoja Koraća. Iako su Funcuti službeno osnovani '83. igrači Šibenika prisjećaju se kako ih je već 81. u Padovi bodrilo 200-tinjak Šibenčana.

"Bili su itekako organizirani, već tada"

Dražen je dva puta sa Šibenkom gubio od francuskog Limogesa, doveo ih je do finala i iduće sezone, 1982. Bio je to golem uspjeh za Šibenku koji više nije ponovio.

Grad je brzo shvatio da je premalen za Draženov talent.

"Nadam se da će razumjeti da za ono što želim od košarke moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan da bih otvorio drugi krug"

U Šibeniku je postao simbol predanosti

Otišao je kod Novosela u Cibonu, to je značilo i mjesto u reprezentaciji. Šibenku nije štedio, zabio im je u prvom njihovom susretu 45 koševa, a 1986. 52 koša. To je već bio Dražen Petrović koji se spremao za velike stvari, koje još nitko nije isprobao. Šibenik je ostao bez svog maloga, no zato zna da ga je takvog - jedini imao.

Svih ovih godina gradske vlasti u Šibeniku nisu uspjele otvoriti muzej Dražena Petrovića, što je bila originalna ideja njegove majke prije nego je to napravila u Zagrebu. Da su političari dali samo po kunu svaki put kada su posezali za Draženovim imenom u svojim kapanjama, skupili bi za adekvatan prostor. No, iz njihove se pogubljenosti rodila nova ideja i Dražen je na Baldekinu dobio svoje igralište, muzej kakav bi i sam najviše volio imati. Tamo gdje je kao petogodišnjak rušio svoje idole, sada drugi klinci slušaju zvuk lopte dok odskače i gledaju u njega. To je pravi spomenik.

>>> NA INDEXOVOJ TEMI ČITAJTE O DETALJIMA IZ KARIJERE DRAŽENA PETROVIĆA UOČI 20. OBLJETNICE NJEGOVE SMRTI 

>>> U nastavku se prisjećamo velikih utakmica Dražena u Ciboni i odlaska u Real...