Foto: Vedran Buble/Index; Getty Images

ATMOSFERA u Brazilu, devet dana uoči Svjetskog nogometnog prvenstva, već se dobrano zahuktala, a u Rio de Janeiru, u kojem provodim već peti dan, navijačke rasprave o kvaliteti obrambenog bedema Kolumbije, stvarnoj snazi nove brazilske generacije i istinskoj ljepoti hrvatskih dresova prelile su se kao dvometarski val iz kafića i hostela na plaže, žile kucavice ovog spektakularnog šestmilijunskog grada na obali Atlantika.

Brazilci se ne mogu pomiriti s potrošenim milijunima za izgradnju stadiona
 
I dok turisti iz ostalih dijelova svijeta mogu vrlo bezbrižno odgovoriti odakle su, Hrvat se mora pripremiti na mini raspravu. Lokalci žele znati koliko su zapravo jaki Vatreni pa čak ima li sugovornik osobno problema s porazom u prvoj utakmici. Iskreno, odgovor zna varirati ovisno o tome nalazi li se s druge strane prebildani prodavač osvježavajućih napitaka koji s mačetom u ruci nišani glavu kokosa ili sredovječna gospođa u ljekarni.
 
Na stranu s euforičnim pojedincima koji SP predstavljaju kao povijesnu priliku nakon duge 64 godine, do sada sam upoznao dvije "vrste" Brazilaca. Prvi se ni na koji način ne mogu pomiriti s činjenicom da je pored svih gorućih društveni problema, poput izrazitog siromaštva, kriminala ili dječjeg rada, Vlada milijarde eura uložila u izgradnju infrastrukture za Svjetsku nogometnu smotru.

 
Ipak, i oni će reći kako je iz svega proizašlo nešto dobro. Da pojasnimo, brazilsko je društvo u svojoj strukturi postkolonijalno, odnosno skriveno - rasističko. Bijelci su slično kao i u Indiji, bogata elita (njih deset posto dobija 42.7 posto nacionalnih prihoda), a crnoputi - sirotinja koja preživljava po favelama (njih 34 posto prima svega 1.2 posto nacionalnih prihoda).
 
No unatoč svim spomenutim problemima (18 godina je prošlo otkad je Michael Jackson pjesmom "They don`t really care about us" upoznao svijet s paklenim životom u favelama), Brazilci su iznimno rijetko organizirali velike javne prosvjede. Doduše, sve do ljeta 2013. kada su Vlasti odlučile povećati cijene javnog prijevoza da pokriju dio troškova organizacije SP-a. "Sada prosvjedujemo zbog najmanje pizdarije i to je super. Svijest se pokrenula", riječi su mog sugovornika Felipea.

"Brazil nije moćan kao nekad"
 
Druga vrsta Brazilaca su apolitični nogometni fanovi, poput Jorgea. "Problema će uvijek biti jer ih je uvijek i bilo, ali nekako će sve biti lakše ako osvojimo SP. Euforija tako dobro skriva probleme. Uostalom, da bi se nešto dobilo, nešto se mora i uložiti. Nije svijet crno - bijel, mi smo najbolji dokaz. Od boja kave i mlijeka, mi smo sve moguće kombinacije...
 
"Ali, strah me, nismo toliko moćni kao nekad. Čitam kako nas se svijet pribojava, spominju su neki Hernanes, Fernandinho, Hulk i Fred... Ma dajte molim vas, gdje su ti igrači od onih velikana otprije desetak godina Ronaldinha, Ronalda, Rivalda, Kake; da se ne vraćam na onu generaciju iz devedesetih. Oscar, Willian i Neymar odlični su igrači, ali preveć mladi. Ne može se osvojiti naslov prvaka svijeta s dječurlijom. Oni će eventualno biti dobri za četiri godine. Osobno, nisam optimističan da mogu do kraja"...
 
"Što može Hrvatska? Uuuu, imate jako lijepe dresove. Obožavam ih..."