Vittorio Pozzo i njegov čuveni Metodo
Foto: Screenshot / Index
SERIJAL o nogometnim izbornicima koji su se popeli na krov svijeta nastavljamo legendarnim Talijanom Vittorijem Pozzom, jedinim nogometnim strategom u povijesti koji je obranio naslov Svjetskog prvaka.
> Najizbornici svjetskih prvenstava: Alberto Suppici - "trenerski tinejdžer" koji je odveo Urugvaj na krov svijeta
Pozzo, koji je rođen 21. prosinca 1886. godine u Torinu, u mladosti je bio opsjednut putovanjima pa je tako boravio u Francuskoj, Švicarskoj i Engleskoj, gdje je studirao jezike. Kao nogometaš, prvu pravu priliku dobio je u Grasshoppersu, gdje je igrao u sezoni 1905./1906, nakon koje se vratio u rodni Torino. U dresu upravo osnovanog FC Torina nastupao je punih pet godina prije no što je 1911. godine kao 25-godišnjak objesio kopačke o klin. Već sljedeće godine dobio je posao tehničkog direktora kluba, a na toj je funkciji, s manjim prekidima, ostao punih deset godina. U međuvremenu, 1912. ponuđen mu je posao komesara talijanske reprezentacije s kojom je sudjelovao na Olimpijskim igrama u Stockholmu. Međutim, nakon eliminacije Azzurra već u prvom kolu od Finske, vratio se u Torino.
Za vrijeme Prvog Svjetskog rata Pozzo je bio poručnik legendarnih "Alpina", gdje je "magistrirao" na vrijednostima discipline i skromnosti. Po završetku rata 1921. pa onda i 1924. godine kratko je bio direktor talijanske reprezentacije da bi krajem iste godine nakon Olimpijskih igara u Parizu i smrti supruge preuzeo AC Milan. U to vrijeme počeo je raditi i kao novinar "La Stampe", za koju je pisao do svoje smrti 1968. godine. Napokon, 1929. godine Pozzo je postao izbornik talijanske reprezentacije, mjesto na kojem je proveo punih 19 godina, ostvarivši skor od 64 pobjede, 17 remija i samo 16 poraza, uz prosjek od 65.97 posto uspješnosti. I dan danas, nitko od talijanskih stratega nije mu bio ni blizu. Svoje znanje Pozzo je premijerno predstavio na SP-u 1934. godine
Što su Oriundi? Ovaj pojam korišten je u 19. stoljeću u Italiji za ljude rođene u inozemstvu s talijanskim korijenima. Pozzo je odlučio iskoristiti njihove usluge pa je u reprezentaciju pozvao Luisa Montija, čuvenog argentinskog veznjaka, koji je za Gaučose nastupio na SP 1930. godine. Na isti način u reprezentaciju je ušao Raimundo Orsi, čime je Pozzo dobio veliku prednost u odabiru igrača u odnosu na ostale reprezentaciju. Zbog ove politike Pozza su često kritizirali, a on je 1934. godine ponudio upečatljiv odgovor. "Ako ovi ljudi mogu umirati za Italiju u svjetskim ratovima, onda mogu igrati i za talijansku reprezentaciju.