IAKO se o Superligi raspravlja barem 20 godina, njezino osnivanje u svakom pogledu je ogroman šok. Bio sam vrlo skeptičan i nisam vjerovao da će do toga doći barem još desetak godina. Najveći i najbogatiji klubovi dosad su ideju Superlige koristili kao adut u pregovorima s Uefom koja bi im uvijek izlazila ususret: povećavao se broj sudionika Uefinih klupskih natjecanja koji tu ulaze iz velikih liga, ukidala su se pretkola, omogućen je izravan plasman u Ligu prvaka četirima klubovima iz najvećih liga... Posljednja reforma Lige prvaka, koja je danas potvrđena na Izvršnom odboru Uefe, također je išla u smjeru onoga što su tražili klubovi koji sada predvode ekipu odmetnika. Zbog svega toga nisam očekivao ovako brzo pucanje i razdvajanje velikih klubova od Uefe.

Presudila je korona-kriza 

Promjene u europskom nogometu traju dugo i cijelo vrijeme idu upravo u ovom smjeru. Usporedio bih ih s kuhanjem žabe u loncu vode, pri čemu su žabe - fanovi nogometa. No ova promjena je došla prebrzo, pri čemu smo preko noći podignuli temperaturu vode s 50 na 150 stupnjeva i žaba je iskočila. Trebalo ju je kuhati još deset godina i uvjeren sam da bi Uefa do 2030. ili 2035. došla do natjecanja koje bi po gotovo svemu nalikovala na Superligu.

No, presudila je Covid-kriza. Financijska izvješća klubova su loša jer 2020. godina je donijela osjetan pad prihoda, što je dovelo do brzog rasta zaduženosti velikih klubova i ubrzanja procesa traženja alternativnih izvora prihoda. Vjerujem da bi kroz desetak godina Uefa od Lige prvaka također napravila zatvoren ili poluzatvoren format, ali pandemija i njezine posljedice ubrzali su mnogobrojne društvene procese, pa tako i promjene u nogometu. Agnelli i ekipa više nisu željeli čekati jer se novac nudio na pladnju. Iako se danas usvojen format Uefine Lige prvaka mjesecima kritizirao kao soft verzija Superlige, ona se od nje razlikuje u nekoliko ključnih detalja. Od 36 klubova u Ligi prvaka, njih čak 34 bi u nju (izravno ili u pretkola) ulazilo na temelju plasmana u domaćem prvenstvu, a samo dva mjesta bi se popunjavala na temelju 'wild carda', koji bi pak ovisio o povijesnom koeficijentu. U takvom sustavu i uvjetno rečeno manji klubovi poput Atalante mogu "uzeti" mjesto velikima poput Juventusa ako su bolji od njih. S druge strane, Superliga svakom klubu osnivaču garantira vrlo visok prihod, što u krizno vrijeme klubovima puno znači.

Unatoč cjepivu, mi i dalje znamo koliko će ova situacija trajati, kada će se gledatelji vratiti u punini na stadione, a ekonomija na razinu iz 2019. godine. Superliga, odnosno njezin glavni financijer, velika američka banka JP Morgan, svakom klubu osnivaču (ne i klubovima s pozivnicom) garantira 350 milijuna eura samo za nastup u natjecanju i to je "game changer" koji mijenja i poglede čelnika klubova. Za njihovu financijsku konstrukciju sada više nije bitno hoće li biti četvrti ili šesti na kraju domaćeg prvenstva, jer sada imaju u startu zagarantirano nešto što je ranije bilo neizvjesno i za što su se morali pošteno oznojiti. To je bilo presudno. Da nas nije pogodila pandemija, do ovog razdvajanja vrlo vjerojatno još ne bi došlo.

Liga prvaka neće nestati, nije nestala ni košarka 

Pratitelji nogometa često se zgražaju vrtoglavim ciframa koje se vrte u nogometu, ali ako pogledamo koliko zarađuju velike globalne kompanije u drugim branšama gospodarstva, vidjet ćemo da su čak i te cifre male s obzirom na globalnu popularnost nogometa, i ako uzmemo u obzir koliko ljudi ga prati, gleda, komentira, kupuje dresove i za njega plaća pretplate. Manchester United ima više navijača u Indoneziji nego u Engleskoj i u tom kontekstu ulaz JP Morgana s milijardama na nogometno tržište vjerojatno nije kraj priče - nogomet i dalje ima prostora za rast. 

Dojma sam da Uefa u pregovorima nije bila voljna omogućiti klubovima sudjelovanje u donošenju odluka, već je krovna kuća nogometa u Europi željela pod svaku cijenu zadržati ekskluzivno pravo pregovora oko ključnih pitanja poput TV prava i sponzorskih ugovora. Klubovi okupljeni oko ECA-e su tražili pravo glasa u poslovnim odlukama Uefe i moguće je da je na tome puknulo. Predsjednik Uefe Aleksandar Čeferin kazao je danas da ga je prvi čovjek Juventusa i do jučer predsjednik Udruženja klubova (ECA) teško obmanuo te da mu je lagao tijekom pregovora. Teško je iz ove naše pozicije reći tko je kriv što se nisu uspjeli dogovoriti i je li Uefa mogla ili trebala drugačije. Što se Lige prvaka tiče, ona će i dalje postojati, ali bez najvećih klubova i sigurno uz manji proračun. Sličan scenarij vidjeli smo u europskoj košarci, pa se ona i dalje igra kroz razna natjecanja poput Eurokupa ili Lige prvaka.

Ne smijemo podcijeniti reakcije navijača 

Europski sustav sporta je specifičan, a mogućnost promocije i ispadanja iz lige ima stoljetnu tradiciju. To se ne može promijeniti preko noći. No kada je riječ o strogo poslovnom modelu, zatvorena liga ima najviše smisla. O važnosti sigurnih, garantiranih prihoda često govori i predsjednik Rijeke Damir Mišković, objašnjavajući da je klubovima, pogotovo manjim, teško funkcionirati jer iz godine u godinu nisu sigurni u to koliko će zaraditi od sponzora, koliko od Uefinih nagrada, koliko od transfera, itd. U Superligi je novac zagarantiran i zna se točno koliki je iznos u pitanju te je tako puno lakše poslovati. Amerikanci nisu naivni, njihov je model poslovno najviše održiv i najbolje je financijsko rješenje, a novac se između klubova u NBA-u i NFL-u dijeli više-manje ravnopravno te nema ispadanja iz natjecanja. Slično će funkcionirati i Superliga. No, u Europi na takav sustav nismo naviknuti i bez obzira na to što američki model ima smisla, tradicija i želja navijača u Europi se ne mogu tek tako promijeniti. Niti bi se trebali zanemariti.

Mnogi ljubitelji nogometa su sada zgroženi, a zbog ovih promjena dio će njih vjerojatno prestati pratiti pojedina natjecanja ili nogomet u cjelini. No, na globalnoj razini to će biti zanemariv postotak. Većina će ipak željeti gledati najbolji nogomet i najbolje igrače. Nogomet će uvijek privlačiti pozornost, pa vlasnici velikih klubova ne brinu o tome što će izgubiti dio nogometnih romantika, ako to mogu nadoknaditi na globalnom tržištu. U tom pogledu nogomet se davno odvojio od lokalne baze i priče o identitetu i socio-kulturološkoj pripadnosti, što dovodi do situacije da klubovi u digitalnom vremenu i bez lokalne baze mogu privući dovoljan broj kupaca svog proizvoda. 

Njemačka je posebna

Moram istaknuti primjer Njemačke i njihovih klubova koji su odbili Superligu i ostali vjerni svom konceptu u kojem navijači imaju veliku ulogu i predstavljaju važan glas u donošenju odluka u klubovima. Nogomet u Njemačkoj i dalje ima posebnu društvenu ulogu, više nego u drugim zemljama, ali i taj koncept bit će u budućnosti pod velikim financijskim pritiskom. Top klubovi Bundeslige neće se moći natjecati s klubovima iz Superlige po pitanju dovođenja najkvalitetnijih igrača ili plaća igrača i trenera. To je slična situacija u kojoj je bila Europska unija kad je nastajala. Premda je šest zemalja osnivačica EU-a bilo u manjini, one su bile toliko ekonomski jake i tržišno velike da se većina ostalih zemalja u okruženju nije imala izbora i jedna po jedna odlučila se priključiti, vodeći se logikom - ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se. 

Uefa će teško izbaciti velike klubove iz domaćih liga. Bez njih ne mogu zaraditi 

U Hrvatskoj će efekt promjena najviše osjetiti prvak - Dinamo, Osijek ili netko treći tko će osvajati titule. Primjerice, Dinamo u Ligi prvaka više neće moći zaraditi 25-30 milijuna eura kako je to mogao do sada jer financijski kolač koji će Uefa dijeliti sada će biti znatno manji, dok klubovi koji gravitiraju Europa ligi i Konferencijskoj ligi neće drastično osjetiti udarac jer ionako nisu živjeli od tog novca, već su preživljavali zahvaljujući transferima.

Ovo je prije svega velik šok za klubove poput Napolija, Seville ili Valencije, koji će osjetiti veliku štetu ako odbjegli klubovi ne budu igrali domaće lige. Skeptičan sam po pitanju najave liga da će ih izbaciti iz nacionalnih natjecanja, jer će ostali klubovi bez njih teško zaokružiti financijsku konstrukciju. TV-prava za La Ligu ne vrijede jednako s Barcelonom i Realom ili bez njih. Mislim da će lige popustiti klubovima jer kad podvuku crtu, bez njih će teško opstati. Uefa će tako vjerojatno ostati sama u ovoj borbi. Za klubove poput Seville i Valencije je novac od Lige prvaka manje bitan od prihoda koje imaju od TV-prava za nacionalna prvenstva. 

Smatram da će teško biti održiva i zabrana igračima odbjeglih klubova da nastupaju za svoje reprezentacije. Kakve logike ima zabraniti Luki Modriću nastup za reprezentaciju kada on nije donosio nikakve odluke po pitanju Superlige niti će za taj klub nastupati na Euru? Umjesto da ih kazni, Uefa će ovime nagraditi velike klubove jer njima je reprezentativni nogomet već dugo samo smetnja.

Na kraju, nitko ne garantira da Superliga nije samo privremeno rješenje. Dogovor s Uefom je uvijek moguć, pogotovo ako će razgovori ići u smjeru da se velikim klubovima omogući sudjelovanje u donošenju poslovnih odluka za financijski paket 2024-27. Promjene su moguće i u Uefi, a tko kaže da neki budući predsjednik neće imati drugačije poglede i da neće pružiti ruku pomirbe odbjegloj 12-orici na obostranu korist. 

*Tomislav Globan je docent na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje na engleskom jeziku predaje kolegij Ekonomika sporta. Globan je objavio brojne radove i tekstove na temu nogometnog tržišta te se bavi se analizama aktualnih ekonomskih kretanja.