TRI DESETLJEĆA nakon nereda na Maksimiru i neodigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde, dok se nižu sjećanja mnogobrojnih aktera iz svlačionice, potrebno je podsjetiti što se zbilja događalo na tribinama i travnjaku, za one koji nisu makljažu promatrali iz tunela ili u ulici pokraj stadiona. Prvi su na travnjak Maksimira upali navijači Rijeke, old school postava Armade zbog koje je skupina i danas poštovana i poznata, iako su se mnoge stvari u međuvremenu promijenile oko Armade i u njoj. Danas je mržnja između navijača Hajduka i Rijeke goruća, a jedan od temeljnih ljudi Armade Damir Mitrović Mitar bio je ujedno i navijač Hajduka. Njegov najbolji prijatelj Goran Damjanović Magarac, kako su javili izvori, skinuo je transparent Delijama na Maksimiru 13. svibnja i pokrenuo žestok okršaj. Armadin Duško Košpić bio je prvi koji je zagrlio Zvonu Bobana na travnjaku nakon što je udario milicajca Rafika Ahmetovića.

"Magarac je bio prvi koji je preskočio ogradu u Maksimiru i uzeo transparent pa su krenuli Košpić, Smajla i mi ostali", posvjedočio je jedan Riječanin koji je ispričao cijelu priču o Armadi 90-ih na portalu Balkanski navijači.

"I na drugim utakmicama te sezone su bili i Torca, i Armada i dečki iz Slavonije... Tip koji je zagrlio Bobana nakon skoka je iz Rijeke. Tad su se svi ujedinili. Lijepa vremena spitki, baklji i presjedanja u Vinkovcima", napisao je jedan armadaš prije nekoliko godina u komentarima na Indexu oko 13. svibnja. Stariji članovi Armade potvrdili su nam tu priču, a sve se vidi i na arhivskim snimkama. 

Magarac je upao prvi, pa su krenuli Košpa i ostali, a onda sa Sjevera Boysi 

"Damir Mitrović Mitar i Goran Damjanović Magarac. Točka. Oni su temeljaši Rijeke. Nije bilo takvih ljudi i ekipe i ne vjerujem da će ikada netko napraviti za Armadu, Rijeku i Hrvatsku kao što su napravili oni", stoji u tekstu. 

Bili su pripadnici 118. brigade i odlazili na ličko ratište

Preminuli su tragično, a u njihovu čast danas stoji veliki grafit na Podmurvicama. Dragovoljno je u Domovinski rat stupila gotovo cijela Armada, a Magarac i Mitar ostali su neprežaljeni članovi riječke skupine i 118. brigade. 

Bili su jezgra skupine, ljudi "kojima dugujemo Armadu", objasnili su njihovi suborci.

Nakon što je Magarac (zovu ga tako zbog lojalnosti) tog 13. svibnja 1990. uletio u travnjak na Maksimiru, iziritiran činjenicom da policija mirno gleda kako Delije bacaju reklame na djecu i starije ljude, Boysi su krenuli sa Sjevera i počela je neviđena makljaža. Tadašnja milicija odigrala je važnu ulogu u iživljavanjima na Maksimiru, najprije mirno promatrajući divljanje navijača Zvezde, a potom pendrečenjem mase Boysa koja se našla u travnjaku.

Koliko je važnu ulogu 13. svibnja na Maksimiru imala Armada, svjedoče i zapisi iz tog vremena, poput teksta Srđana Vrančića u kojem neimenovani armadaš prepričava kako su dečki iz Rijeke proveli povijesni dan u Zagrebu.

"Krenuli smo u ponoć, nas 20-ak, išli smo pomoći Boysima jer smo čuli da dolaze Delije. Tog jutra, kad smo stigli u Zagreb, čuli smo da je već stigla veća skupina navijača iz Beograda. S Osječanima i purgerima krenuli smo u potragu za njima i nailazili na manje grupe. Raštrkali su se po gradu. Bilo je jako puno tučnjava tog jutra. Ne znam što je bilo miliciji, ali tukli su mi prijatelje, a najviše su maltretirali Boyse. Navijače Zvezde nisu uopće dirali, nije mi žao što sam se potukao s njima", ispričao je i potvrdio da je okidač bilo divljanje Delija po stadionu i nasilno ponašanje milicije tijekom cijelog dana.

"Bili smo na Istoku da možemo vidjeti Boyse i Delije. Sat vremena prije utakmice krenule su pjesme s obje strane, protiv Hrvatske i Srbije. I mi smo pjevali, Splićani, Osječani, Slovenci. Delije su prvi krenuli, rušili su ogradu, ali tamo su bili djeca i stariji ljudi, zato smo mi s Istoka, Boysi i Armada, uletjeli. Da, uletjeli smo među prvima. Poludjeli smo jer je milicija samo gledala kako Delije bacaju reklame na dio naših ljudi u tom dijelu. Sjever, gdje je jezgra Boysa, prihvatio je naš ulet i dogodilo se nešto nezabilježeno na ovim prostorima na terenu. Poskidali smo transparente Delijama i zapalili ih, na terenu je bio obračun s policijom. Oni koji nisu ušli na stadion zasipali su Delije i miliciju vani kamenjem", stoji u izvještaju.

Akcija "Stadion"

Među navijačima spominju se u kontekstu tog vremena uvijek i imena Duška Košpića i Daniela Smaila, koji su bili važan faktor ne samo 13. svibnja već i tijekom procesa rušenja Jugoslavije, a od svojih najranijih početaka u Armadi bili su pod mjerom TKTR (tajna kontrola telefonskih razgovora) Službe državne sigurnosti. 

Podsjetimo, u travnju 1989. godine bivša Služba državne sigurnosti pokrenula je operativno istraživanje Stadion, opsežnu akciju koja je za cilj imala suzbijanje "nacionalizma" među navijačima na nogometnim stadionima na području SR Hrvatske. Torcida, BBB-i i Armada aktivno su politički djelovali u vrijeme raspada Jugoslavije i u tom periodu bili su jedno od važnijih sigurnosnih pitanja u Jugoslaviji, pa događajima na Maksimiru treba dodati i te činjenice. U izvještajima riječkog Centra Službe navodilo se da su ljudi iz vrha Armade surađivali s HDZ-om, riječkim SDS-om te Službom državne sigurnosti, da su bili u kontaktu i poslovali s vođama drugih navijačkih skupina, ali i da su Košpić i Smail bili zakleti armadaši koji su uvijek držali samo stranu Rijeke.

PROČITAJTE OPŠIRNIJE IZVJEŠTAJE SA SVIH TRIBINA IZ OČIJU NAVIJAČA

Boysi koji su bili na Maksimiru 13. 5. za Index: Bio sam tamo i vidio Bobanov potez veći od nogometa

Torcidaš koji je upao s Boysima na teren: Tog 13. 5. svi smo bili dinamovci