POSLIJE samog susreta i ispadanja protiv Villarreala u četvrtfinalu Lige prvaka na Allianz Areni, izjave za medije davali su Thomas Muller i Oliver Kahn. U sličnoj maniri govorili su o nedostatku sreće u drugom dijelu susreta i o lošoj predstavi u prvoj utakmici. Iako je poraz gorak - dodali su - Bayern će i sljedeće godine ponovo konkurirati za Ligu prvaka.

Sve je to zaslađivanje okusa u ustima koji ostaje nakon vrlo gorke čaše nogometnog pelina, koji se teško može isprati poslije dvije utakmice protiv Villarreala, protivnika koji ima četiri do pet puta manji budžet te onoga zbog kojeg se ždrijeb smatrao gotovo pa dobitkom na lutriji. Ukratko, Bayern je u četvrtfinalu Lige prvaka, kako god da se okrene, doživio veliki rezultatski neuspjeh.

Taj neuspjeh je i veći ako se zna da je protiv velikog autsajdera u 180 minuta igre bio gotovo nimalo bolja momčad te je doista na El Madrigalu mogao i rezultatski stradati.

Nakon takvih 180 minuta jednostavno nije dovoljno reći kako je to bio splet nesretnih i nespretnih okolnosti te da će sljedeće godine biti bolje. To je bilo moguće prošle sezone, kada je Bayern doista uz bolju igru, ali i bez Lewandowskog, ispao protiv PSG-a zbog tada i dalje važećeg pravila gola u gostima. 

Ovoga puta situacija je puno lošija. Ne samo da je momčad ispala iz Lige prvaka već, zbog ispadanja iz kupa te velike prednosti u prvenstvu, do kraja sezone više nema za što igrati. Osim toga, Robert Lewandowski, ako je vjerovati pojedinim medijima, najavio je odlazak iz kluba, a mogu se čuti i sve jače glasine o financijskoj stagnaciji kluba, zbog koje ni u budućnosti više neće moći privući ni zadržati svoje najveće zvijezde. U kontekstu svega toga, ovaj poraz nikako nije tek splet loših okolnosti.

Isprike poput "lopta je okrugla" ne drže vodu

Svako kup-natjecanje i faza eliminacije, ona do koje je sada došla i Liga prvaka, do neke su mjere igra na sreću. Uzorak je mali - iako su dvije utakmice svakako bolje od jedne - pa je samim time moguće da netko tko je i po mnogim kriterijima bolji jednostavno ispadne. Ukratko, ponekad te jednostavno neće, a protivnika sve hoće. 

Na površini, Bayernova bi se uprava i igrači mogli braniti upravo spomenutim argumentom. Tako se može reći da ako je Villarreal dao dva gola iz dva udarca u okvir, a da je Bayern zabio tek jedan pogodak, uputivši ukupno 45 udaraca u dva susreta, od čega je osam bilo u sam okvir gola. Manuel Neuer doista nije obranio ništa, a Bayern je zapucao i neke dobre prilike. No to je samo površinski i bilo bi iznimno lakomisleno, a i pogrešno, tako gledati na stvari.

Velika većina Bayernovih udaraca, pogotovo u prvom susretu, bila je potpuno bezopasna, dok je Villarreal jednom pogodio vratnicu te imao i poništen pogodak zbog minimalnog zaleđa. Uz to, jedna od Neuerovih avantura trebala je završiti pogotkom za Žutu podmornicu. Jedina prava prilika Bayerna u prvoj utakmica bila je ona Comanova koja je došla tek u sučevu dodatku. 

Foto: Kingsley Coman (EPA)

Što se druge utakmice tiče, kako su objasnili i Muller i Kahn - Bayern je igrao dobro, ali teško je igrati protiv ekipe koja se vrlo duboko i vrlo organizirano brani. U tom je smislu Bayern bio u sličnoj situaciji kao i City protiv Atletica na Etihadu, da bi mu ponovno presudio taj jedan jedini udarac u okvir vrata, kada je dojam da je napadač protivnika zapravo i promašio loptu. 

Problem u toj priči ostaje činjenica da se Bayern, momčad koja je posljednje dvije godine pobijedila u gotovo svim utakmicama Lige prvaka, svela na igru sreće protiv sedmoplasirane momčadi Primere, koja pritom još ima višestruko manji proračun od nje. To može značiti samo da su napravljene kako kadrovske tako i taktičke pogreške, pogotovo u prvoj utakmici.

Tko je onda kriv?

Kako ne bi igrači ostali na vjetrometini, svu je krivnju na sebe odmah poslije susreta preuzeo Bayernov mladi trener Julian Nagelsmann, koji je ovoga ljeta stigao iz Leipziga: "Ja sam osoba koju trebate kriviti za ovo ispadanje večeras. Ne bježim od toga. Naučio sam lekciju, taktika je bila pogrešno postavljena i puno je toga ispalo jednostavno loše.

Onaj kojeg trebate kriviti sam samo ja i zato se ispričavam navijačima na svemu. Neću dopustiti da se optužuje bilo koga drugog, pogotovo ne igrače koji su posljednjih dana bili na meti medija jer se odužilo s njihovim produženjem ugovora."

Iako su Nagelsmannova požrtvovnost i glumljenje gromobrana i više nego pohvalni, prvi dio njegove izjave pomalo odudara od onoga što su poslije samog susreta, što se čini da je puno bliže istini, rekli Muller i Kahn. U drugom je susretu Bayern igrao dobro te su u nekoliko navrata kod vodstva 1:0, između 55. i 85. minute, trebali povisiti prednost. Problem je, u svakom smislu te riječi, bila ta prva utakmica. 

Nagelsmann je u njoj doista pogriješio. Vjerojatno je prerano, odmah nakon što se vratio nakon teških srčanih problema, u momčad postavio Alphonsea Davisa, a kao dodatno rješenje spustio je Musialu u vezni red uz Kimmicha, i to još na lijevu Davisovu stranu.

Foto: Alphonso Davies i Giovanni Lo Celso (EPA)

To se dakako pokazalo kao recept za obrambenu propusnost i katastrofu koja se najbolje mogla vidjeti kod prvog i tada jedinog gola. Niti je Musiala centralni veznjak, a još manje je onaj koji na lijevoj strani može davati defenzivnu stabilnost potrebnu zbog čestih Davisovih izleta prema protivničkom šesnaestercu.

Nagelsmann je u osnovi tada podcijenio Villarreal jer je računao da se utakmica neće ni igrati na polovici Bayerna, pa pozicijsko nesnalaženje spomenutog dvojca neće ni biti važno. Ali, kako smo nedavno pisali, kadrovski problemi Bayerna, koji su zapravo doveli do taktičkih problema, puno su dublji.

Tri stožerna braniča iz prethodnih sezona - David Alaba, Jerome Boateng i Niklas Sule - nisu mogli biti na terenu, a ni blizu svojih 100 posto nije ni Leon Goretzka. Napravljeni su propusti u sportskoj politici s Lucasom Hernandezom, koji je sada više opterećenje nego rješenje za klub zbog enormno visoke odštete i plaće.

Ono što je djelomično krivica Juliana Nagelsmanna je forma pojedinih igrača. Manuel Neuer, pogotovo nakon ozljede, izgleda kao vlastita sjena, a redom Thomas Muller, Serge Gnabry i Leroy Sane igrali su svoje najbolje partije u završnoj fazi jesenskog dijela lige.

Foto: Leroy Sane i Serge Gnabry (EPA)

Svi su ti problemi bili vidljivi i u ponekim dvobojima Bundeslige (Leverkusen, Gladbach, Augsburg…), ali i u dobrom dijelu dvomeča protiv Salzburga. Ovi u Bundesligi izbrisani su prvim mjestom, a ovi protiv Salzburga na kraju visokom pobjedom. 

Ovaj Bayern nije poražen zbog taktike, već zbog niza pogrešaka kako u sportskoj politici tako i u tempiranju forme ključnih igrača. Bilo je i nesreće s obzirom na mnogobrojne probleme s bolešću i ozljedama, ali to može biti alibi kada se tijesno ispadne protiv PSG-a, ne i protiv Villarreala.

U tom smislu Nagelsmann snosi dio krivice, ali nikako najveći. Taj pripada vrhuški koju je naslijedio, koja će već narednih tjedana biti suočena s pitanjima koja su vjerojatno i puno teža od tek jednog preranog ispadanja u Ligi prvaka.

Vraća li se Bayern doista sljedeće sezone kao favorit?

Prvi od igrača koje je u obraćanju medijima htio zaštititi Julian Nagelsmann upravo je Robert Lewandowski, za kojeg se sve glasnije priča kako igra svoje posljednje utakmice za Bayern. Barcelona ili Manchester United navodno su spremni zadovoljiti njegove sve veće ugovorne apetite, koji su, ako je vjerovati njemačkim medijima, sada za Bayern ipak previsoki. Slično se govori kada je u pitanju produženje ugovora Thomasa Mullera. 

Izgubiti takvu dvojicu igrača, ili u boljem slučaju samo Lewandowskog, bio bi ogroman udarac za Bayern, ne samo zbog onog što znače na terenu. Osim što svake sezone postigne oko 50 golova, Lewandowski je planetarna nogometna zvijezda koja Bayernu daje veliku marketinšku vidljivost. S te strane Thomas Muller je gotovo pa Mr. Bayern, s obzirom na njegovu popularnost u Bavarskoj.

Takav igrački i reputacijski gubitak Bayern ne bi mogao nadoknaditi. Iako je klub covid-krizu prošao financijski relativno bezbolno, sve su češći napisi kako se Bayern više neće moći nositi s teškašima iz Premier lige, Real Madridom, Barcelonom ili PSG-om.

Foto: Thomas Muller (EPA)

Premierligaški klubovi iza sebe imaju vjerojatno najveći nogometni svjetski brend te novac od TV prava koji je sada i pet puta veći od onoga koji zarađuje Bundesliga. U doba kada prihodi od ulaznica postaju nestabilni i relativno sve manji, to je ključan podatak.

Osim toga, oslabljivanjem financijskog fair-playa otvara se prostor za dodatne investicije klubovima poput PSG-a, na što njemački klubovi zbog svoje upravljačke strukture ne mogu računati. 

Upravo je zbog svega toga baš za Bayern ključan uspjeh u Ligi prvaka, koji ga ostavlja među elitom i vječno poželjnim destinacijama usprkos nešto manjoj popularnosti Bundeslige. Kako tog uspjeha već dvije sezone nema, a i najveća bi zvijezda mogla napustiti klub, doista se postavlja pitanje ulazi li Bayern općenito u jednu novu eru poslovanja i postavljanja ambicija uopće.

Ovo će biti ljeto velikih odluka i velikih izazova. Nakon njega Bayern bi vrlo lako mogao skliznuti u drugi red klubova Lige prvaka, daleko od favorita kakvi su ove sezone Manchester City i Liverpool, a uskoro vjerojatno opet i Barcelona i Real Madrid.