HRVATSKA je u posljednjem kolu skupine D pobijedila Ukrajinu 90:85 i kao treća u skupini u osmini ići će na drugoplasiranu reprezentaciju iz grupe C. Glavni cilj je bio pobijediti Ukrajinu bilo kojom razlikom i tako izbjeći četvrto mjesto, što bi nam u prvoj rundi nokaut faze donijelo vjerojatno prvog favorita turnira Srbiju. No, u samoj završnici Hrvatska je lako mogla i do drugog mjesta, što bi onda značilo nešto teži ždrijeb u potencijalnom četvrtfinalu.

Prvo je Bojan Bogdanović namjerno promašio slobodno bacanje kod vodstva 90:83, dakle za osam razlike, što je moglo biti taman dosta za osvajanje drugog mjesta u skupini, a potom Hrvatska nije napadala ukrajinskog razigravača Isuufa Sanona koji se dogovarao s klupom i na isteku napada Bogdan Bliznjuk položio je za konačnih 90:85 za Hrvatsku.

Da je Hrvatska pobijedila s osam ili više koševa razlike, bila bi sigurna druga i u osmini finala išla na trećega iz skupine D, što mogu biti Poljska, Češka ili Izrael. Ipak, u stožeru Hrvatske vjerojatno su gledali korak dalje i željeli izbjeći potencijalni sudar sa Slovenijom u četvrtfinalu. Ovako, kostur nokaut faze vodi ih na drugu polovicu u kojoj nema branitelja naslova i Luke Dončića, ali tu su Litvanci i Španjolci.

Svoju analizu o pobjedi Hrvatske, ali i o navodnom kalkuliranju dao je i Roko Ukić, Indexov stalni komentator tijekom Eurobasketa.

Kalkulacija nije loša, ali sad ne smijemo biti bahati

U teoriji, nije loša kalkulacija da ciljamo treće mjesto u osmini finala. Od početka sam i ovdje pisao da je svejedno s kojeg mjesta idemo dalje, jer su Finska, Poljska, Izrael i Češka tu negdje po snazi, a treće mjesto potencijalno nam u četvrtfinalu donosi Španjolsku ili Litvu, a ne Sloveniju, na koju bismo išli s drugog mjesta. 

Međutim, to ne znači da trebamo biti bahati u osmini finala, vjerojatno protiv Finske. Jači smo sad, i to dosta, nego kad su nas pobijedili u Rijeci, samo s obzirom na sve nedavne rezultate koje smo imali, ne smijemo baš nikoga podcijeniti jer do četvrtfinala Eurobasketa nismo došli još od 2013. godine. 

Protiv Ukrajine naša je pobjeda bila i više nego zaslužena. Mogla je biti i većom razlikom, jer su Ukrajinci igrali onako kako je nama odgovaralo, puno nam je neugodnija bila Estonija nego oni.

U utakmicu su ušli ritmom najlošije od svih protivnika dosad. Sve o ritmu cijele utakmice govori broj prekršaja iz prvog poluvremena, ukupno ih je bilo deset u obje ekipe, mi nismo izašli iz bonusa u prvoj četvrtini, oni u drugoj. Vidjelo se da je i jednima i drugima peta utakmica u tjedan dana, defenzivna agresivnost nije postojala. A to je nama išlo u prilog više nego njima.

Svaka reprezentacija dosad napadala nas je trčanjem. Ukrajinci su nam istrčali ravno dvaput u prvom poluvremenu u kontru i samo jednom su nas kaznili iz dotrčavanja. 

Napadački je rješavao Svi Mihajljuk na svoj uobičajeni način. Studirao je na Kansasu, odradio preko 200 utakmica u NBA ligi, tako da se znalo kako napada, velikim brojem driblinga i individualnom kvalitetom, on zabija teške koševe protiv bilo kojeg protivnika. 

Ukrajinci su ciljali Krunu Simona

Osim sa Svijem, vidjelo se odmah da trener Ainars Bagatskis cilja Krunu Simona. Napadao ga je s Bogdanom Bliznjukom, naša je logika bila da se povlačimo i puštamo čovjeka da šutira, jer je prije naše utakmice bio na ukupno nula pogođenih trica na turniru u 122 minute na parketu. Taj se taktički rizik nije isplatio, Bliznjuk je protiv nas slavio rođendan, zabio dvije već u prvoj četvrtini.

Veći je problem bio Volodimir Gerun. Opet jedan ozbiljan europski igrač, bio je dvije godine u Unicaji, pa prošle sezone u Turskoj, sad nam je u startu zabio osam poena, dvaput na identičan način kao Nicolo Melli u prošloj utakmici, s poludistance preko Zupca. 

Ivica Zubac svoj je dio ovaj put odradio u napadačkom skoku. Već u prvoj četvrtini imali smo četiri napadačka skoka, još tome dodajte i sedam poena Bojana Bogdanovića u izolaciji, to je 15 od naših 20 koševa u prvih deset minuta. Još je jednom bio dobar ulazak Dominika Mavre.

Ulazak Mavre je bio odlična stvar

Opet se odmah po prvoj akciji na terenu vidjelo da je raspoložen, već u prvom posjedu našao je Karla Matkovića na (promašenom) zakucavanju, a sve to što je Mavra radio u drugoj četvrtini dosta je podsjetilo na onu utakmicu Gorana Filipovića protiv Švedske u kvalifikacijama. 

I tada i sada protivnik je bio u velikom dropu, obrani od pick-and-rolla u kojoj visoki igrač stoji u reketu i čuva obruč. To je lagano podcjenjivanje našeg igrača s loptom - taj put Filipovića, sad Mavre - jer mu protivnik daje da operira tamo gdje je on najjači. Za Mavru je to poludistanca s desne ruke. 

Tu se razigrao, dao četiri poena, pa podijelio dva asista, a onda pogodio i svoj tipičan šut, preko ruke, iz lijevog driblinga. Protivnik se nije pripremio za Mavru, dao mu je da napada točno tamo gdje je najjači. Dominik je u super ritmu, u prvom poluvremenu bio je najbolji ne samo po učinku, nego po vibraciji na terenu. 

Umjesto da ih razbijemo, pali smo u uobičajenu rupu

Treba istaknuti i da je Mario Hezonja u tom periodu stavio dvije trice, otišli smo na +9, baš smo se dobro osjećali. Pa smo svejedno upali u svoju uobičajenu rupu, dopustili protivniku da se vrati u utakmicu bez neke posebne promjene.

Aleks Len, koji igra kao stretch četvorka i petica, kao spot up šuter koji čeka samo da primi loptu i odmah šutira, ne sudjeluje previše u igri što je prilično čudno. Ipak se radi o NBA igraču. Tu nam je zabio tricu, jednu divlju pogodio je i Denis Lukašov, tu su anulirali našu prednost i vratili se do poluvremena.

Osim zbog dobrog Mavre, mi smo u plusu bili i zbog lošeg Isufa Sanona. To je igrač koji je maksimalno nepredvidljiv, samo ne znaš hoće biti nepredvidljiv za tebe ili za sebe. U prvom poluvremenu više je bio štetan za Ukrajinu nego za nas. I u drugom je nastavilo u sličnom stilu.

Bojan je pokazao cijelu napadačku paletu, bila je to još jedna vrhunska izvedba jer je napadao na različite načine - kroz dotrčavajuće trice, u prijemu, u promjeni strane prema osnovnoj liniji, dolazio je do koša, do faula, zabijao i iz niskog posta, ma nemam što reći osim da je to bila vrhunska izvedba. 

Gerun je nastavio kažnjavati što je Zubac korak previše u pomoći, uredno je pospremao svoje šuteve s pet metara. Ali mi smo ubrzali, počeli više trčati, došli i do kontranapada i izgradili novu prednost. 

Sad je problem bio u obrani

Problem je ovaj put nastao u obrani, netipično za nas na ovom Eurobasketu. Ukrajinci su nam ušli u rezultat tako što su kroz pick-and-roll zabili četiri puta, kaznili naše curenje i izbrisali osam razlike, čak i poveli.

I kad smo na startu zadnje četvrtine malo promijenili obranu, Matković je bio dosta visoko u pick-and-rollu, oni su ga s driblingom razvukli i pronalazili rollera. Pritom smo i mi ne-šuterima pristupili malo podcjenjivački, išli dosta ispod bloka, pa je i Sanon zabio dvije trice. 

Ukrajinci su izgledali bolje, a onda se opet pojavio Simon

Ukrajinci su tad izgledali bolje, sve dok nisu krenule Simonove minute. Gubili smo četiri razlike pa je Đuks sam kreirao 14 poena u nizu - dvije trice iz picka jer su Ukrajinci neshvatljivo otišli u drop i pustili mu da se digne iz desnog driblinga, asistencija za Ivana Ramljaka u kutu, asistencija za Bogdanovića u kontri, za Zupca na čistom zakucavanju. Sve na Simonov račun, otišli smo na +7. 

Kao i protiv Talijana, opet se dogodila nesportska koja je vratila protivnika u igru, ali ovaj put je razlika bila u tome što se vidjelo da smo korak ispred. Ono sve što im je u pick-and-rollu prolazilo u trećoj četvrtini, u zadnjoj nije. Samo jedan pick im je prošao od pet pokušaja, Mihajljuk i Sanon su donosili krive odluke jednu za drugom i mi smo mirno zatvorili ovu utakmicu.

Po Bojanovu promašaju jasno je bilo da ne želimo biti drugi 

E sad. Išlo nam je u prilog što su Ukrajinci računali da im je poraz do osam razlike prihvatljiv. A po Bojanovom promašaju vidjelo se da mi ne želimo ganjati drugo mjesto, iz razloga s početka ove analize. 

Ako sumiramo ovih pet utakmica, Ukrajina je po meni bila najpoželjniji protivnik jer je igrala s najmanje intenziteta, neagresivno na picku, u dubokom dropu, što je omogućilo našem napadu da prodiše. Mavra i Simon napravili su dar-mar, kreirali su nam šuteve visokog postotka, zato smo bili jako efikasni kroz pick-and-roll.

 A zato je i na jednu utakmicu nestao naš najveći problem iz Milana. Ukrajinci nas nisu prisilili na veliki broj izgubljenih lopti, ostali smo na samo osam, a njih je neobavezna igra odvela na 13. Pobjeda je zaslužena. Pričekat ćemo da vidimo je li i kalkulacija za Berlin imala smisla.