VESELINA VUJOVIĆA su izvanredne mjere koje je uveo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zatekle u Šapcu, gdje živi s obitelji. Trener PPD Zagreba došao je doma nekoliko dana, barem je tako mislio da će biti, a na kraju je zapeo u gradu i iz prve ruke nam otkriva kako izgleda život u zemlji koja je uvela policijski sat i mjere za koje mnogi stručnjaci kažu da su uvod u diktaturu.

''Osobe starije od 65 godina nemaju nikakvo pravo izlaska iz svojih domova. Samo vikendom mogu otići u nabavu i to od četiri sata ujutro do sedam ujutro. Svi građani, bez ikakve iznimke, moraju biti u svojim kućama od 17 sati do pet ujutro, a od subote do ponedjeljka od 13 sati do pet sati ujutro. Što da kažem, u karanteni smo, ne smijemo nikud. Jasno mi je da je u ovakvim izvanrednim okolnostima socijalna distanca nužna, da ona može spasiti živote, ali malo mi je smiješno kad nam stalno trube kako moramo prati ruke. Kao da nisam prije to radio'', kaže nam jedan od najboljih rukometaša svih vremena.

Srbija će kazniti Vučića ako se pokaže da ovim radikalnim mjerama zaista uvodi diktaturu

Vujovića smo pitali da nam komentira tvrdnje brojnih stručnjaka da su mjere koje su uveli predsjednik i vlada Srbije na neki način uvod u diktaturu i fašizaciju društva.

''U startu je u Srbiji sve ovo neozbiljno shvaćeno, nisu se poduzele mjere koje su se trebale poduzeti, a onda, kad je krenula prava drama otišli smo totalno u ekstremnost. Međutim, ako će ovo spasiti ljudske živote, neka tako bude. Znam da i u Srbiji Vučićeve postupke mnogi vide kao uvođenje diktature na mala vrata, ali ne vjerujem da mu je palo na pamet da ovu krizu iskoristi za tako nešto. Jednostavno, Srbija nije takva zemlja koja bi to dopustila, srpsko društvo nije društvo koje predugo može trpjeti da im bilo tko ugrožava slobodu i građanska prava. Na koncu, ako je Vučić to i pokušao, bit će kažnjen na idućim izborima. Slušam ga kako priča da on sluša samo riječ struke. U redu, te mjere možemo mrziti, ali moramo ih poštovati'', kaže nam Vujović.

Španjolci i Talijani su nonšalantni prema svemu, pa tako i prema smrti

Posljednjih dana Španjolska je uz SAD postala glavno žarište pandemije i dnevno u toj zemlji umire gotovo tisuću ljudi. Veselin Vujović je godinama igrao u Barceloni. S Blaugranom je bio prvak Europe i u Kataloniji ima puno prijatelja. Pitali smo ga čuje li se s njima i što oni kažu.

''Naravno da smo u kontaktu. Svaki dan. Nažalost, Katalonija je žarište virusa u Španjolskoj jer u toj regiji živi puno starijeg stanovništva i jako je velika gustoća naseljenosti. Problem je što Španjolci teško mijenjanju svoje životne navike, čak i sada. Tamo je najnormalnije da stariji ljudi izlaze, sjede po restoranima, druže se. Baš kao i u Italiji, pa i u Francuskoj. Meni takav život odgovara, ali oni su zbog toga platili veliku cijenu. Jer su se nastavili ponašati kao da se ništa dramatično ne događa čak i kad su počele padati prve žrtve. Kod nas ćete teško vidjeti stariju ženu da se sredi i da vikendom navečer izađe u život. Tamo je to najnormalnije. Mediteranske zemlje, a tu ubrajam i nas, nonšalantne su i opuštene su prema svemu, pa čak i prema smrti. U Njemačkoj nikad nećete iza 18-19 sati vidjeti ljude na ulici, a u Italiji i Španjolskoj život tada tek počinje. U svakodnevnom sam kontaktu s Muhamedom Memićem s kojim sam igrao u reprezentaciji bivše države, s Barrufetom i još nekim igračima koji tamo žive. U strahu su, panika je velika. Prate TV, čitaju vijesti, drže se uputa. Jedna stvar mi samo nije jasna. Svaki dan vidim kako čelnici liga u Španjolskoj pomiču rokove kad bi se sigurnosne mjere trebale ukinuti i kad bi natjecanja trebala početi. Nevjerojatno mi je da se to radi u trenucima dok svaki dan na stotine ljudi umire. Mislim da se igraju sa strpljenjem ljudi'', priča Vujović.

Nije pošteno da isti postotak plaćaju Messi i Cindrić, odnosno Vujović i neko dijete koje igra za Zagreb

Zbog pandemije virusa sport je u blokadi, a zbog prekida natjecanja i najbogatiji klubovi trpe strašne gubitke i prisiljeni su rezati plaće igračima i klupskom osoblju. U Barceloni je to pitanje dovelo do ozbiljnog sukoba na relaciji uprava – igrači. Vodstvo kluba je na kraju odlučilo da će igračima u svim sportskim sekcijama kluba dok traje pauza skinuti 70 posto plaće. Pitali smo Vujovića što misli o tim mjerama i koliko je pošteno da se isti postotak od plaće oduzima recimo rukometašu Cindriću i nogometašu Messiju. Za usporedbu, mjesečna primanja čarobnog Argentinca približno su ista kao i mjesečni budžet cijele rukometne sekcije Blaugrane. Legenda rukometa izjasnila se o tome koliko ima logike u linearnom skidanju onome tko zarađuje dva ili tri milijuna eura mjesečno i onome tko primi 10 ili 20 tisuća eura.

''Znam da te mjere nisu popularne, ali u ovim trenucima su neophodne. Svaki klub se pri tome mora držati slova zakona i dogovoriti se s igračima. Tako je najpoštenije. Na koncu, sad kad nema treninga, nema utakmica, kad su igrači doma, onda je logično da se moraju odreći jednog djela plaće. Loše bi bilo kad bi ostale bez cijelog ugovora. Složio bih se da možda nije najspretnija odluka da se s istim postotkom od plaće 'kažnjava' netko tko godišnje zaradi milijune i netko kome je plaća neusporedivo manja poput Cindrića i Messija. Nije pošteno da se isto oduzme Veselinu Vujoviću i nekom djetetu koje za sitniš igra u Zagrebu. Što se tiče situacije u Zagrebu, ništa još nisam čuo. Nitko me nije kontaktirao i koliko znam, stanje je kod nas stabilno. Vidjet ćemo što će biti", rekao nam je Vujović. 

"Ono što su radili s nogometom nije bilo normalno, bilo je to bolesno, a rukomet bi nakon krize mogao dosta profitirati"

Brojni ekonomisti i menadžeri tvrde da nakon ove krize svijet nogometa nikad više neće biti isti. Kažu da su transferi poput onog Neymarovog ili Mbappeovog stvar prošlosti i da nas čeka vrijeme pročišćavanja. Pitali smo Vujovića da komentira krizu u nogometu i da nam kaže što misli kako će ovaj kaos odraziti na svijet rukometa.

''Ovo što se događalo u nogometu posljednjih godina nije bilo normalno. Da netko za nekoga, ma tko taj bio, plati 100, 200 ili 300 milijuna eura, meni je to bolesno. Kad bih čitao o tim drskim i bezobraznim transferima u nogometu, puno puta sam pomislio da se tu pere ozbiljan novac. Jednostavno mi nije normalno da neki prosječan nogometaš samo od jedne sezone osigura sebe i sve svoje potomke, dok s druge strane puno vrhunskih i klasnih sportaša u 'malim' sportovima moraju krvavo raditi cijelu karijeru kako bi imali pristojan život. Tako da me stvarno nije briga što će biti s nogometom. U rukometu pak, mislim da bi se mogla dogoditi sjajna stvar. Kriza će također pogoditi klubove, ali kako je novca u rukometu puno manje, vjerujem da će ona biti bezbolnija nego u nogometu. Doći će do izjednačavanja na tržištu, nestat će ultra bogati klubovi i dominacija novca, prestat će postojati monopol nekoliko klubova, a rukomet bi se mogao vratiti svojim počecima. Nakon kaosa najviše bi mogli profitirati stabilni srednji klubovi poput Zagreba. Zašto bi Cindrić ili Karačić išli vani kad će isti iznos moći dobiti i doma? Da, rukomet bi od ovoga mogao puno profitirati i ako će biti tako, na sceni će biti puno klubova s istim ambicijama, a to bi bilo sjajno", objašnjava Vujović.