Bolest ga je skoro ubila, ali vratio se i postao jedan od najboljih na svijetu
DOB OD 34 godine neobično je vrijeme da Thiago Silva postane poznat i izvan nogometa u Velikoj Britaniji. A postao je zahvaljujući legendarnom događaju na festivalu u Glastonburyju. Tijekom svoga je nastupa reper Dave rekao publici: "Tko je dovoljno trijezan da otpjeva ove stihove sa mnom?" Usred gomile bio je 15-godišnji klinac s kapicom i majicom Paris Saint-Germaina. "Izgleda kao da zna tekst, dajmo mu šansu." Tri minute kasnije Alex je bio zvijezda društvenih mreža, skupivši stotine tisuća lajkova i retvitova na Twitteru te dobivši čak javno priznanje od Thiaga Silve, čovjeka čije je ime bilo na poleđini njegova dresa i po kome je pjesma nazvana, za web stranicu thesefootballtimes.co piše Matthew Gibbs.
Thiago Silva je brazilski branič koji trenutačno u Parizu igra za mega bogati PSG. Njegova je snaga možda u opadanju jer mu se bliži završetak karijere, ali to ga nije spriječilo da bude čvrst oslonac svom klubu i reprezentaciji, dok mu se bliži 100. nastup u nacionalnom dresu.
Gotovo cijelo desetljeće bio je jedan od najimpresivnijih obrambenih igrača svijeta. Veliki Franco Baresi hvalio ga je tijekom njegova igranja za Milan: "Volio bih da ostane u Milanu nekoliko godina. On je igrač koji je dokazao svoje velike kvalitete i koji je važan za budućnost Milana. Teško mi je odrediti u čemu bi mogao biti još bolji. Već je dokazao da ima sve."
Odrastao bez oca i stabilnosti
Posljednje što smo vidjeli od njega je osvajanje prve Copa Americe s Brazilom u posljednjih 12 godina. Thiago Silva se etablirao kao pariška legenda, osvojivši nevjerojatnih 19 trofeja tijekom boravka na Parku prinčeva, a bio je i važan dio momčadi koja je osvojila posljednji scudetto za Milan. No, malo je nedostajalo da se sve to nikad ne dogodi. Katastrofalan i potencijalno fatalan događaj u Rusiji gotovo je Brazilca natjerao da zauvijek napusti nogomet.
Napušten od oca u dobi od pet godina, Thiago Silva nije imao stabilnost u prvoj fazi života, neuspješno se okušavajući u cijelom nizu brazilskih klubova, među kojima su bili Botafogo, Olaria, Flamengo i Madeira. Na kraju se skrasio u Barceloni (ne u "onoj" Barceloni) koja je u njemu vidjela potencijalno dobrog veznjaka.
Potom je došao u Esporte Club Juventude, u kojem je njegova karijera počela dobivati dublji smisao, umnogome zahvaljujući brazilskom treneru Ivi Wortmannu i mnogima dragom portugalskom superagentu Jorgeu Mendesu. Wortmann, član brazilske reprezentacije s Copa Americe 1975. godine, prepoznao je Silvino urođeno liderstvo i snagu te ga je premjestio u obranu kako bi igrao zajedno s Indijom i kasnijim prvotimcem bremenskog Werdera Naldom. Tjelesno impozantan i pozicijski pronicljiv, Silva se izvrsno snašao u sredini obrane i počeo je privlačiti pažnju velikih europskih klubova.
Zahvaljujući Mendesovim vezama, uz odštetu od 2,5 milijuna eura završio je u portugalskom velikanu Portu. Doveden u okviru operacije obnove momčadi nakon odlaska Josea Mourinha u Chelsea, Silva se isprva mučio, igrao je samo za drugu momčad i nije zabilježio nijedan nastup za prvu postavu Porta.
Budući da nije mogao pratiti ritam igre u Portugalu, počeo se liječničkom timu žaliti na simptome slične gripi. Nije pronađena nikakva bolest i Porto je počeo gubiti strpljenje s njim pa je bio sretan što ga može poslati na posudbu u moskovski Dinamo. Tamo se ponovno našao sa svojim nekadašnjim trenerom iz Juventudea Wortmannom.
Potpisao bez liječničkog pregleda
U razgovoru za Bleacher Report Wortmann se prisjetio kako je uznemiren bio kad je prvi put vidio svog nekadašnjeg igrača u Rusiji: "Bio sam zabrinut kad sam ga vidio. Jedva sam ga prepoznao. Bio je sav deformiran, činilo se kao da je natečen, udebljao se više od 10 kilograma. Kasnije sam saznao da je to bila posljedica lijekova koje je uzimao. Zaista sam bio zabrinut za njega."
Kao i sve Dinamove prinove u to vrijeme, Silva je potpisao ugovor bez liječničkog pregleda. Da je bilo liječničkog pregleda, a trebalo ga je biti, možda bi njegovo stanje bilo prije dijagnosticirano. Umjesto toga, bilo mu je sve lošije, kad se s predsezonske turneje u Lisabonu vratio u Moskvu, djelovao je "neobično slabo". Ubrzo nakon toga liječnici su mu dijagnosticirali tuberkulozu.
Radi se o bolesti koja počinje slično gripi: groznica, noćno znojenje, mučnina, bol u prsima, gubitak kilograma, intenzivan umor i neprolazni kašalj koji ponekad može biti krvav. Unatoč činjenici da je gotovo svaki treći stanovnik svijeta, zapanjujuće dvije milijarde ljudi, zaražen ovom bolešću, potrebni su mjeseci za dijagnosticiranje, dijelom zato što je teško zaraziti se. Radi se o bakterijskoj bolesti koja se širi udisanjem sitnih kapljica. Zbog širenja kroz vlagu i činjenice da napada pluća za obolijevanje je potrebna dugotrajna izloženost bolesnoj osobi.
Nije smio izlaziti iz sobe u kojoj je imao samo hladnjak i kupaonu
Tuberkuloza se obično pojavljuje u zemljama u razvoju, u područjima s niskim dohotkom, pa je utoliko čudnije da je Thiago Silva, tada tek 20-godišnjak, nogometaš i sportaš na vrhuncu životnog ciklusa, obolio i da mu bolest nije dijagnosticirana šest mjeseci.
Nije mu bilo dopušteno da napušta svoju "džepnu sobu u kojoj su bili samo hladnjak i mala kupaonica", a nije smio primati ni posjetitelje. Ruski liječnici shvatili su da se njegovo zdravlje i dalje pogoršava. "Jednog dana liječnici su mi rekli da Thiago ima rupu u plućima i da mora na operaciju. Upozorili su me da ne očekujem njegov povratak na treninge. To je trebalo označiti kraj njegove karijere", govori Wortmann.
Thiago Silva je pristao na operaciju. Mjesecima nije vidio loptu, a gotovo godinu dana proveo je u ruskoj bolnici. Želio je samo da njegova noćna mora završi. Srećom, njegova majka to nije dopustila: "Nitko neće dirati tijelo moga sina." Zajedno s Wortmannom i Mendesom uspjela je vratiti Thiaga Silvu iz Moskve u Porto, gdje je započeo njegov oporavak. Ono što je trebala biti 12-tjedna bolest, pretvorilo se u jednogodišnje iskušenje koje je mladog Brazilca umalo koštalo karijere i života.
Čudovište
Vratio se u Brazil i pridružio Fluminenseu, gdje je povratio formu, ponovno pod vodstvom Wortmanna, te je 2007. osvojio Copa do Brasil. Zahvaljujući svojim igrama u dresu Tricolora, dobio je nadimak O Monstro (Čudovište). Fluminense je napustio kao klupska ikona, mediji su ga nazivali "najboljim srednjim braničem u Brazilu", dok je Alessandro Mesta rekao kako smatra da Thiago ima "fizičke i tehničke karakteristike šampiona".
Nakon oporavka Silva je bio izvrstan u klupskim utakmicama. Za vrijeme igranja u Italiji osvojio je scudetto i naslov u superkupu, a po mega skupom transferu u PSG, vrijednom 42 milijuna eura, dominirao je francuskim nogometom, osvojivši sve što se moglo. Njegov mandat u Brazilu, međutim, nije bio tako uspješan, sve do ovog ljeta. Nakon turnira koji je slomio mnoga srca neki su novinari kontroverzno sugerirali da mu nedostaje "mentalne snage".
Brazil je u Svjetsko prvenstvo 2014. ušao kao favorit s namjerom da vrati slavu svojoj naciji. Naposljetku, turnir je Seleção završio ponižavajućim porazom 1:7 od kasnijeg prvaka Njemačke. Pukotine su se počele pojavljivati već u utakmici osmine finala protiv Čilea. Nakon 120 minuta igre bilo je 1:1, a Thiago Silva nije se mogao natjerati da gleda izvođenje jedanaesteraca koje je uslijedilo. Kasnije se ispostavilo da je odbio izvesti jedanaesterac, što je potaknulo kritike da nije sposoban voditi momčad do finala. Zapravo, samo je vjerovao da postoje bolje opcije od njega.
Bi li Brazil doživio takvu katastrofu da je Silva igrao?
U četvrtfinalu protiv Kolumbije samo je navukao još više kritika na svoj račun, zaradivši nepotreban žuti karton zbog kojeg nije mogao nastupiti u polufinalu. Užasnuto je promatrao kako Njemačka ruši Brazil i postiže jedan od najupečatljivijih rezultata u povijest svjetskih prvenstava. Bi li utakmica bila drukčija da je Brazil u momčadi imao svog kapetana i najboljeg obrambenog igrača? Mnogi smatraju da je njegov izostanak bio veći udarac od Neymarovog.
Zbog svih teškoća koje je iskusio u životu Thiago Silva vjerojatno osjeća da zaslužuje više priznanja na međunarodnoj sceni, iako je nedavni naslov pobjednika Copa Americe na neki način zaliječio tu ranu. Bez obzira na to što se dogodilo tijekom tog sudbonosnog Svjetskog prvenstva 2014. godine, već je pokazao mentalnu snagu i odlučnost daleko veću nego što njegovi kritičari mogu shvatiti. Izdigao se iznad neuspjeha koji bi mnoge natjerali da odustanu. Došao je do vrhunaca na klupskoj razini, što je u jednom trenutku izgledalo nemoguće. Samo zbog svoga oporavka od tuberkuloze zaslužuje poštovanje nogometne zajednice.