NAKON poraza od Hajduka u prvom kolu HNL-a Dinamo je stigao do tri vrlo važne pobjede. Najprije je na početku lova na Ligu prvaka u Zagrebu demolirao kazahstansku Astanu s 4:0, a onda je i rutinirano slavio u gostima kod Istre u drugom kolu HNL-a (0:3).

Prolazak u iduću rundu potvrdio je pobjedom 2:0 u Kazahstanu i osigurao minimalno skupine Konferencijske lige. U Dinamo je stiglo nekoliko novih igrača koji se tek moraju naviknuti na novo životno okruženje i momčad. Od Japanca Kaneka se očekuje da će stvoriti ozbiljnu konkurenciju na desnom krilu, dok bi Ukrajinac Mihajličenko mogao biti rješenje Dinamovih problema na lijevom beku.

No, Bišćan i osim onih koji su tek stigli ima puno municije u igračima iz drugog plana koji prošle sezone nisu dobili pravu šansu na Maksimiru ili nisu igrali zbog objektivnih okolnosti. Uoči sezone smo pisali kako su dva igrača koja bi mogla biti velika Dinamova premija Boško Šutalo i Mahir Emreli, a baš je Azer u vrlo kratkom vremenu pokazao da može igrati rolu u ovoj momčadi.

Očekivalo se puno od njega. Čačiću se nije svidio i otišao je u jednoj od najtiših posudbi ikad

Emreli je u Dinamo stigao u veljači 2022. godine. Bio je tada relativno zvučno pojačanje i na Maksimir je stigao kao standardni reprezentativac svoje zemlje i igrač koji je bio jedna od najvećih prijetnji Dinamu u pretkolu Lige prvaka kada je igrao u poljskom prvaku Legiji.

Do kraja sezone igrao je u deset utakmica, a u šest njih je bio starter. Dao je dva gola i pokazao je određen potencijal, ali dolaskom Ante Čačića mu se gubi značajniji trag na Maksimiru. Iako je i u prvom dijelu prošle sezone imao vrlo korektne brojke i partije s obzirom na broj minuta, Dinamo se okrenuo drugim rješenjima.

Emreli je posuđen u turski Konyaspor u vijesti koja je prošla nezamijećeno i među najvećim pratiteljima Dinama. Emreli se u Turskoj nije uspio značajnije nametnuti što je dovelo u pitanje njegov odnos izvan terena, ali na početku nove sezone Bišćan ga je odlučio malo pogurati.

U Puli je pristojno odradio nemoguću ulogu

Nakon što je obje utakmice protiv Hajduka proveo na klupi, Emreli je dobio šansu na poziciji devetke u Puli od prve minute. To je znao igrati i u klubu i u reprezentaciji, iako su ga Dinamovi treneri koristili skoro isključivo na desnom krilu.

Igrati na poziciji devetke u Dinamu je najteža moguća uloga jer su Petkovićeve navike i kvalitete u igri jako specifične i jako je mali broj igrača koji odgovaraju tom profilu s kojim je ekipa naviknuta igrati.

To se dobro osjetilo kroz utakmicu. Emreli nije netko tko će služiti kao mantinela, već je igrač koji traži loptu licem okrenut prema golu. Mučio se s duelima i zadržavanjem lopte, ali je zato dao učinak u drugim segmentima. Asistirao je za golčinu Ivanušeca, a onda je nakon iste suradnje zabio gol u drugom dijelu.

Položio je ispit s ocjenom vrlo dobar/odličan, što je posebno veselilo s obzirom na to da je igrao u roli koja mu nije prirodna i da je morao raditi stvari koje inače ne radi. U Kazahstanu je pokazao oba svoja lica - jedno koje govori koliko puno Dinamu može donijeti, a drugo koje govori zašto mu treneri tako teško daju šansu.

Igrač kojeg se mora trpjeti

Emreli je u Astani zaigrao u paru s Petkovićem i u situaciji u kojoj se Dinamo oslanjao na tranzicije, njih dvojica su vrlo dobro kliknuli na terenu. Emreli u njemu ima suigrača koji navlači obranu, Petković u Emreliju ima nekog tko traži loptu u dubinu.

Azerbajdžanski igrač je u nekoliko navrata pokazao koliko je opasan u driblingu i općenito u zadnjoj trećini terena i to na desnom krilu gdje Dinamo nasušno treba igrače koji mogu stvarati višak i okomito osvajati prostor.

No, isti susret je pokazao i to da je on igrač kojeg se mora trpjeti. U nekoliko navrata je nonšalancijom pokvario izvrsne šanse i mogao je uz malo više koncentracije zabiti hattrick već u prvom poluvremenu. Bio bi to veliki zalog za njegov status u momčadi jer je dosta tih situacija sam kreirao ili na lopti ili u otvaranju bez nje.

Vrlo je moguće i objašnjenje da mu naprosto treba još utakmica da se vrati u pravi ritam i do kraja klikne s ekipom s obzirom na to da je u zadnjih godinu i pol dana jako rijetko imao minutažu koja bi se mogla smatrati konstantom. Dinamovi navijači su lani zaboravili da postoji, a ove bi mogao biti velik dobitak ako to što ga je Bišćan podigao uspije rastegnuti na više od samo par utakmica.