HRVATSKU nogometnu reprezentaciju očekuje utakmica generacije protiv Škotske koja se u utorak od 21 sat igra na Hampden parku. Ulog je osmina finala Europskog prvenstva, a većina hrvatskih navijača i javnosti nije optimistična s obzirom na igru reprezentacije na ovom Euru, ali i u čitavom periodu nakon Rusije.

Pisali smo o odgovornosti HNS-a i nedostatku ikakve vizije koja rezultira lutanjem, ali Zlatko Dalić nije smio sebe i momčad dovesti u ovakvu situaciju. Imao je vremena pronaći igrače koji će zamijeniti umirovljene senatore na njihovim pozicijama. Imao je vremena definirati novi sustav igre, prilagođeniji novom kadru. Imao je vremena isprobati sve moguće opcije. Nije napravio ništa od toga.

Posljednje tri godine hrvatske reprezentacije bačene su u vjetar.

Čemu je služila Liga nacija? Ovisi kada ste Daliću postavili to pitanje

Liga nacija kao novo natjecanje koje je svoje prvo izdanje imalo odmah nakon Svjetskog prvenstva trebalo je predstavljati malo preciznije sistematiziran sustav prijateljskih susreta u kojem bi momčadi češće igrale protiv onih iz svojeg jakosnog razreda. Za Hrvatsku je to značio težak ždrijeb pa je tako u prvom izdanju tog natjecanja igrala protiv Španjolske i Engleske.

Odlasci Subašića, Mandžukića, Ćorluke, Strinića i Pivarića nakon turnira, a Nikole Kalinića za vrijeme istog značili su da će Dalić morati provesti barem djelomičnu smjenu generacija i Liga nacija činila se kao idealan poligon za isprobavanje novih kadrovskih i taktičkih rješenja.

"Želimo iskristalizirati ekipu za kvalifikacije. Ovaj rezultat je težak, ali ima još utakmica do kraja natjecanja. Ja sam rekao i ponavljam, ono što je naš cilj, to su kvalifikacije i Europsko prvenstvo. Imamo sad šest mjeseci pripremiti momčad i kroz Ligu nacija naći igrače", izjavio je Dalić nakon poraza od Španjolske, najtežeg u povijesti reprezentacije (6:0). Naglasak je pri tome jasno stavio na Ligu nacija kao generalnu probu uoči kvalifikacija za tekući Euro.

Ipak, samo dva mjeseca kasnije prioriteti su se promijenili. Uoči uzvrata protiv Španjolske Dalić je rekao: "Šansa je to da popravimo dojam, da imamo sve u svojim rukama. Ako ostvarimo dvije pobjede, možemo biti prvi u grupi. Sigurno da nismo bili u pravoj situaciji u početku, ali polako se dižemo u formi i tražit ćemo te dvije pobjede." Odjednom je u fokusu bio rezultat, a selekcija reprezentacije za predstojeće izazove u sasvim drugom planu. To pokazuje da reprezentacija u čitav proces nije ušla s ikakvim planom. 

Dalić je priču oko važnosti rezultata ili priprema prilagođavao s obzirom na posljednje rezultate, trenutnu atmosferu i puls javnosti. Time je održavao imidž nekonfliktnog i poniznog izbornika zbog kojeg je u javnosti imao velik kredit. Takav pristup balansiranja svega što se događa u reprezentaciji kako bi kemija unutar momčadi bila na vrhuncu može upaliti i upalio je na period od mjesec dana koliko je trajalo prvenstvo u Rusiji. Na duge staze bio je potreban izbornik koji je više od održavatelja atmosfere i bilo je potrebno izgraditi nešto više, a Dalić je to propuštao i odgađao napraviti. Izbjegavao je očito sve dok nije došao do točke s koje nema povratka.

Dalić je kritiku formalno prihvaćao, ali ju je često kanalizirao u smjeru igrača

Već se nakon poraza od Španjolske moglo u njegovim izjavama vidjeti nešto što će ostati lajtmotiv sve do danas - prihvaćanje kritike koje to ustvari nije. Dalić je nakon svake utakmice bio odmjeren u izjavama i, za razliku od nekih bivših izbornika, stvarno je bio kritičan onda kad bi Hrvatska igrala loše. Problem je što je kritiku usmjeravao u sasvim krivom pravcu i što bi je zaboravio jednom kada bi završila konferencija nakon utakmice.

"Protiv ovako motivirane momčadi, koja igra pred svojom publikom, koja je nova, koja se stvara, nije se moglo igrati individualno već jedino u sustavu kako smo se bili dogovorili i kako smo počeli utakmicu. Iz ovoga moramo izvući dobre pouke jer kada radimo onako kao što se dogovorimo, to izgleda dobro, no čim počnemo raditi nešto izvan tog dogovora, odmah dobijemo šamar. Ovo nam je bila dobra škola, jednostavno moramo zaboraviti i krenuti naprijed“, rekao je Dalić nakon visokog poraza od Španjolske. 
Vrlo sličnu izjavu dao je nakon remija s Češkom: "Bili smo spori i tromi na početku, loše smo igrali presing. Igrali smo ga suprotno od onog što smo dogovorili. Stiskali smo ih previše visoko, bez veze se trošili trkom do njihovog golmana." Obje izjave u sebi sadrže autokritiku koja to ustvari nije, već je ona uvijek usmjerena prema igračima. Sve je bilo dobro zamišljeno, ali se igrači naprosto nisu držali dogovora pa se to moralo osjetiti na igri. 

Nije mu bilo jasno zašto Lovren izvodi slobodnjak i rekao je da nije zadovoljan Antom Rebićem iako mu je dodijelio ulogu koju Milanov napadač nikad ne igra. Između redova se uvijek provlačila krivnja igrača. Možda se uistinu nisu ni držali dogovora, ali to je u konačnici opet Dalićev problem jer je on taj koji autoritetom znanja ili sile stvara bojnu atmosferu u kojoj se zapovjednika slijedi.

"Ovom prilikom to je bila njihova odluka da svi idu u napad. Zadnje dvije minute. Ne moja, ja sam galamio da se vrate. Osjećali su snagu da to mogu učiniti. Preuzeli su rizik koji se isplatio. Nekad ti se rizik isplati. Oni su to napravili. Baš su htjeli dati gol i otišli su svi u napad. To se rijetko gdje vidi. Da smo primili gol, bio bi potop. Sve bi nas izvrgnuli žestokim kritikama. Za mene bi komentirali da me ekipa ne sluša", izjavio je Zlatko Dalić nakon što je Hrvatska u uzvratu pobijedila Španjolsku.

Ako trener koji je svoju poziciju moći izgradio jer je znao psihički usmjeravati momčad više nema kontrolu nad igračima, koliko on može dati toj ekipi?

Okretanje glave od problema

"Ovo su velika tri boda i nije važno na koji način smo ih osvojili. Bilo je teško gledati ovo, svaka čast mojim dečkima, veliko hvala navijačima, Osijeku, Slavoniji. Uspjeli smo i idemo dalje. Bilo je teško, ali nećemo puno o tome sada pričati", rekao je nakon slabe igre i teške pobjede protiv Walesa u kvalifikacijama.

To je bio dominantan narativ kroz čitav taj period. U kvalifikacijama nije bila bitna igra nego bodovi. U prijateljskim utakmicama nije bila bitna igra nego to koliko su se igrači odmorili nakon klupskih obaveza. U Ligi nacija nije bila bitna igra nego isprobavanje novih igrača ili rezultat, ovisno o tome kada se to pitanje postavilo. Igra je bila prva žrtva politike u kojoj je ona nebitna i u kojoj će ona vjerojatno doći sama po sebi. Druga žrtva bio je rezultat. Hrvatska se nalazi u daleko najgorem rezultatskom nizu u svojoj povijesti.

Sada, korak od ispadanja, kada su i oni najgorljiviji shvatili da problemi postoje, više nema vremena. Reprezentacija se može nadati čudu preko noći, ali u ovu situaciju nije ni smjela doći s obzirom na kvalitetu koju posjeduje. Koliko god ovih dana bilo popularno tvrditi drugačije, Zlatko Dalić je sve to vidio. On je daleko od nogometno nepismenog trenera ili tipa koji ne razumije što se događa u svlačionici. Sve to on je vidio i razumio još bolje nego svi drugi, a samim time je i frustracija zbog ponavljanja istih grešaka bila sve veća i veća. A bilo ih je jako, jako puno.

Hrvatska se još uvijek može izvući, ali je tri godine bacila u vjetar

Iako mu je korona dala za pripremu velikog turnira godinu dana više nego ijednom izborniku u povijesti, Dalić je u prve dvije utakmice na teren izveo dva debitanta i još trojicu igrača koji nisu igrali na pozicijama na koje su navikli, bilo da se radi o klubu ili reprezentaciji. 
Objektivna je prepreka Barišićeva ozljeda zbog koje je morao propustiti te susrete, ali si izbornik ne smije dozvoliti da od trojca Gvardiol, Sosa i Bradarić na koje se računalo u širim planovima dvojica prije prvenstva nisu nikad odigrala službenu utakmicu za A vrstu, dok je treći odigrao ukupno 120 minuta. 

Ne smije mu se dogoditi ni da Andrej Kramarić, koji je od Rusije naovamo zabio 50 golova u Bundesligi kao polušpica, ili drugi napadač 80% vremena u reprezentaciji igra na drugoj poziciji. Ne može mu se dogoditi da na užem i širem spisku ima četiri napadača a da mu devetku u prve dvije utakmice prvenstva igra Rebić koji, začudo, "nije dao dovoljno". Ako je nakon teških poraza protiv Portugala i Francuske rekao da više neće igrati oni koji ne igraju u klubovima, onda mu se ne smije dogoditi da na poziciji desnog beka igra ozljedama uništeni Vrsaljko i to u sustavu u kojem se od njega traži moć ponavljanja skoro kao u Rusiji. Ne smije mu se dozvoliti ni da Nikola Vlašić, ključni igrač kvalifikacija, padne u treći plan dok eksperimentira s pozicijama i ulogama ostatka ekipe. Ne smije mu se dogoditi ni to da dvije godine forsira 4-2-3-1 i varijacije na temu, a onda uoči turnira pređe na 4-3-3 s tercetom u sredini terena s kojim Hrvatskoj jako nedostaje poveznice prema napadu.

Na kraju, reprezentacija je daleko od otpisane. Ivan Perišić je rekao da su igrači održali sastanak na kojem su si rekli sve što su morali, što povećava vjeru u to da će se dogoditi neki klik zbog kojeg ćemo gledati bolju Hrvatsku. Koja je kvalitetom toliko superiorna Škotskoj da je favorit za prolaz i postoje vrlo dobre šanse da će ga svejedno ostvariti. Dalić ima još jednu šansu pripremiti momčad i utakmicu u kojoj će ostaviti vidljivi pečat i na kraju ostvariti sasvim solidan rezultat,

Ali taj eventualni prolazak, uz ovakvu igru i probleme, ima gorak okus. Dojam je da je reprezentacija tri godine, u kojima je mogla zadržati najbolje od Rusije i uvesti nove snage koje igraju sjajno, bacila u vjetar. Sjajnu priliku za izgradnju nove momčadi i sustava, s tog aspekta, nitko i ništa neće vratiti, pa tako ni prolazak u idući krug.

Kako god završila ova epizoda, Zlatko Dalić će ostati upamćen kao trener koji je ostvario najveći uspjeh hrvatskog sporta. Šteta što je predugo okretao glavu i propuštao riješiti bolno očite probleme. Prije svega zbog budućnosti ove vrste, a onda i zbog onog po čemu će on ostati upamćen kao njen izbornik.