"ZNAM da sam gotov ako izgubim dvije utakmice. Spreman sam na to, kao što sam bio spreman preuzeti reprezentaciju one noći prije utakmice u Kijevu. Smatram da čovjek mora zgrabiti šansu koja mu se pruži u životu. Cijeli život čekao sam taj moment, šansu da vodim hrvatsku reprezentaciju, nisam imao vremena razmišljati. Izgubio sam privatnost i mir, život mi se okrenuo, ali znao sam da takvu šansu više nikada neću imati", priča nam izbornik Zlatko Dalić nekoliko dana uoči ključnih utakmica u bori za Europsko prvenstvo 2020.

Reprezentacija u četvrtak igra protiv Mađarske u Splitu, pred krcatim Poljudom, prvi put nakon četiri i pol godine i incidenta sa svastikom. Tri dana kasnije gostuje kod Walesa. Dalić vjeruje da će Hrvatska u te dvije utakmice izboriti plasman na Euro. Sve drugo doživio bi kao osobi neuspjeh.

"Da, to je moj osobni cilj nakon povijesnog nastupa na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Hrvatska se u prošlosti često mučila u kvalifikacijama nakon velikih turnira, a taj niz želim  zaustaviti. Zato sam ostao izbornik", objašnjava Dalić, s kojim smo razgovarali u Poreču, gdje je kao gost na konferenciji Sportfesta promovirao knjigu Rusija naših snova.

Dok je publici objašnjavao "kako je reprezentacija učinila Hrvatsku najponosnijom zemljom na svijetu", na videozidu iza njega redali su se kadrovi zbog kojih se izbornik i danas naježi. Prošlo je više od godinu dana otkako je Hrvatska igrale finale Svjetskog prvenstva, a Dalić je napisao knjigu kako bi produžio taj moment.

Okupio je momčad na aerodromu i doveo je do finala SP-a 

"Kad god vidim isječke iz Rusije, svladaju me emocije. Gledam te slike, ali i dalje mi je teško vjerovati da je Hrvatska druga na svijetu. Osvajali smo mnogobrojne titule, u košarci, rukometu i atletici, ali nogomet je učinio Hrvatsku ponosnom kao nikad. Knjiga je nastala da se to ne zaboravi, jer mi Hrvati ve brzo zaboravimo i odemo u negativu. Zato sam inzistirao na knjizi koja je zahvala mojim igračima jer su najzaslužniji za taj rezultat, mojoj obitelji koja je uvijek bila tu za mene te naravno, našim navijačima. Napravili smo ogroman rezultat. Nikada nećemo zaboraviti Rusiju, to je bilo najljepših mjesec dana sportske Hrvatske. Naša mala zemlja je bila najveća država na svijetu, sretna i ponosna. Nitko nije vjerovao u nas, ali našim stilom igre postigli smo da na kraju svi budu uz nas. 95 posto svijeta navijalo je za Hrvatsku u finalu SP-a", priča Dalić i prisjeća se noći kada je dobio poziv da preuzme reprezentaciju.

Najbolja generacija hrvatskog nogometa nakon remija s Finskom na Rujevici (1:1) je bila potučena. Bez motiva, igre i izbornika čekala je zadnju utakmicu skupine koju nije smjela izgubiti. Šanse su bile mizerne. Dalića je te noći nazvao Robert Markulin. 

"Da je bilo dobro, ne bi mene dopalo, to mi je odmah prošlo kroz glavu. Sve se poklopilo. Da razjasnimo, nisam ja mađioničar niti sam nešto okrenuo. Našao sam se na prvom mjestu u pravo vrijeme i malo posložio stvari. Igrači su kvalitetom izborili Svjetsko prvenstvo. Inzistirao sam samo na zajedništvu, htio sam da budemo grupa koja se zajedno bori za cilj. Vjerujem da je prekretnica bila moja izjava kad sam prvi put okupio momčad na aerodromu. Rekao sam igračima da vjerujem u njih, tada su i oni počeli vjerovati. Situacija je bila jako loša, ali nakon tog okupljanja sve je krenulo bolje. Vjerovao sam u sebe, 12 godina sam hodao po svijetu i gradio ime. Svi imamo ambicije, ali moje su izgledale daleke. Kada sam dobio šansu, nisam imao vremena razmišljati, samo sam krenuo na aerodrom. Sa svakom novom utakmicom od Kijeva do finala SP-a mi smo bili bolji i jači. Sve je to zasluga kvalitete naših igrača. Često gledam fotografiju Šime Vrsaljka kako leži na hrvatskoj zastavi.  To je za mene najljepša slika svih vremena, sve emocije koje smo proživjeli nalaze se u njoj"

Nakon okupljanja na aerodromu, Dalića je čekao prvi radni sastanak u svlačionici. I prvi problemi.

"Kad uđeš u svlačionicu prepunu igrača koji imaju riješen život i egzistenciju, ego pršti na sve strane. Tada sam rekao igračima da svi moramo ostaviti ego sa strane i posvetiti se grupi. Nije bilo lako, ali igrači su mi pomogli, neki su znali da im je to zadnja šansa i podržali su naš zajednički cilj. Bilo je problema i kada smo stigli u Rusiju, dogodio se slučaj Kalinić. Nikada neću biti ponosan na odluku da ga pošaljem kući. To nije moj stil, ali morao sam to napraviti. Ponekad u sportu moraš donijeti odluku koja možda nije dobra, ali moraš stajati iza nje", kaže Dalić.

Svi frajeri već su bili kući

Šest mjeseci prije SP-a izbornik je razmišljao samo o jednoj stvari: utakmici protiv Nigerije.

"Kad je to prošlo, čekao nas je veliki Messi. Pobijedili smo 3:0. Sjećam se kako je Vida došao u svlačionicu s mobitelom i pokazao nam fotografije iz Hrvatske. Igrači su pali u trans, a ja sam izgubljen stajao među njima. Pitao sam se kako ću ovo zaustaviti. Kroz glavu mi je prolazilo da smo u prošlosti često padali nakon velike euforije. Tragedija i euforija nikada nisu dobre. Dok su igrači slavili, povukao sam se u sobu, razmišljao sam kako da ih spustim na zemlju. Nisam slavio. I danas mi nije jasno kako sam to uspio. Tada sam došao pred njih i počeo govoriti da moramo ostati ponizni. Bilo mi je teško, bojao sam bolnog pada, to ne bismo preživjeli. Rekao sam igračima da stanu i da se smire. Objasnio sam im da moramo vjerovati u sebe, bez podcjenjivanja protivnika. Zaista ne znam kako sam uspio ostati miran dok sam gledao euforične slike iz Hrvatske."

Situacija je bila drugačija nakon Engleske. Hrvatska je pobijedila u polufinalu, a tada je izbornik naredio igračima da slave cijelu noć.

"U 109. minuti Mario Mandžukić zabio je najvažniji gol u povijesti hrvatskog nogometa. Ljudi, pa mi idemo u finale. Među svim tim silama, dok su veliki frajeri Messi i Ronaldo već  na odmoru, Hrvatska je bila u finalu. To je bila povijest. Bahati Englezi su nas podcjenjivali, kazali su da se nogomet vraća kući. Utakmica je krenula loše po nas, mučili smo se cijelo poluvrijeme, rani smo primili gol i imali smo sreće da nam Kane nije zabio drugi nakon pola sata. Nitko nije mogao vjerovati da smo se vratili i da smo prošli još jedne produžetke. Nitko od mojih igrača nije osjećao umor, igrali su kao u transu. Nakon te utakmice emocije su doživjele vrhunac, upravo smo odigrali najveću utakmicu u povijesti hrvatskog nogometa", prisjetio se Dalić.

Mislili su da će doček trajati pola sata. Bili su potpuno utučeni

Uoči finala, Dalić je igračima rekao da uživaju u svemu što se događa. Vjerojatno nikada više neće biti u finalu Svjetskog prvenstva.

"Tako su i igrali, uživali su. Na sastanku prije finala kazao sam im da će ih večeras gledati cijeli svijet. Odigrali su najbolje prvo poluvrijeme na turniru, ali nisu zabili. Zato Engleska ostaje najveća utakmica u povijesti. Neću se vaditi na suđenje u finalu, iako su dvije problematične odluke suca usmjerile susret. Izgubili smo i bili smo shrvani. Zavladala je tuga. Nije mi bilo svejedno hoćemo li izgubiti 5:1 ili 4:2, nisam želio da nam se dogodi katastrofa. Ipak, moji igrači bili su neutješni nakon finala. To je trajalo sve dok nismo stigli kući. Ono što smo doživjeli 16. srpnja nikada više nećemo doživjeti. Mislim da se takav dan ne može ponoviti. Nismo očekivali takav doček, računali smo da ćemo se od aerodroma do Trga voziti pola sata. Stigli smo za sedam sati. Svi su bili na ulici, djeca, naši prijatelji, bake i djedovi. Svi su pjevali, nitko se nije gurao, svađao ni psovao. Ljudi su se smijali. To je bila Hrvatska kakvu bih ja htio i kakva mora biti. Stalno smo u nekim podjelama, a taj doček je pokazao koliko nam malo fali da budemo zajedno. Prkosan smo narod, ali nam fali nešto drugo. Tu večer smo imali zajedništvo i zato nikada neću kazati nijednu ružnu riječ protiv igrača koji su nastupali u Rusiji. Donijeli su nam sreću koju nikad nećemo zaboraviti", tvrdi izbornik, ljut zbog prazne priče koju sluša proteklih godinu dana. 

Smatra da Hrvatska nije iskoristila uspjeh reprezentacije. 

"Pitanje stadiona nije za mene, ali kada smo se vratili iz Rusije svi su govorili kako će bit će svega. Do danas nema ničeg, ni stadiona ni boljih uvjeta. Sportaši su najveći hrvatski brend. Stalno pričamo da nema novca, ali to je laž. Nema odgovornosti u trošenju novca. Nemamo ni s od stadiona, a drugi smo u svijetu. Valjda će se to jednog dana promijeniti. Na igračima je da igraju i da se bore", odlučno će izbornik. 

Privatni interesi guraju momčad unazad 

Generacija Luke Modrića na SP-u je doživjela vrhunac, mnogi igrači oprostili su se od reprezentacije. Dalić nije htio ostaviti Hrvatsku u tom trenutku.

"Potrošili smo se u Rusiji. Malo koja momčad nakon takvog uspjeha bi ostala na istom nivou, ali Hrvatska se polako vraća. U posljednje dvije utakmice u Slovačkoj i Azerbajdžanu uzeli smo četiri boda. To je bio cilj, ali ja sam kiksao u Bakuu. Bod je moja greška, nisam bio pravi i nisam reagirao na vrijeme. Sada nas čeka velika utakmica u Splitu. Veselim se punom Poljudu, bio bi red da u Splitu napravimo korak prema Euru. Usred smo smjene generacije i tako mora biti. Za nove dočeke trebaju nam nova lica. Imao problema, veliki broj igrača nije u formi, ne igraju u klubovima, ali sve se mijenja kada dođu u reprezentaciju. Nema alibija jer Hrvatska i dalje ima vrhunske igrače. Vodi nas Luka Modrić, vraća se i Rakitić, vidjet ćemo u kakvoj su situaciji. Ivan nije riješio na vrijeme privatne stvari, ima problema u klubu, ali tako se ponekad posloži u životu. Važno je što svi koji dolaze žele biti tu i vole igrati za Hrvatsku. Nema veće časti i motiva od toga. Hrvatska je iznad svega, zato smo i ušli u finale SP-a. I ovaj put svi moramo ostaviti ego i privatne interese sa strane. Osobni interesi vraćaju nas nazad", poručio je na kraju razgovora.