Dinamo je potrošio 19 milijuna eura na nogometaše koji gotovo da i ne igraju
DEVET KOLA prije kraja Dinamo je i dalje u neizvjesnoj situaciji kad je obrana naslova prvaka u pitanju. Momčad Željka Kopića odigrala je 0:0 u subotu na Poljudu s Hajdukom i ostavila ga na pet bodova razlike. Nakon kikseva Rijeke i Osijeka Dinamo je ostao na prvom mjestu i nakon ovog kola.
Za Dinamo je ovo jedna od najtežih sezona u novijoj povijesti kluba. U Europu je s neiskusnim trenerom krenuo početkom srpnja i to od 1. pretkola Lige prvaka da bi na kraju u play-offu ispao nakon teškog poraza od Sheriffa. U jesenskom dijelu prvenstva Dinamo je već u četvrtfinalu ispao iz Kupa, a ogroman broj utakmica (čak 36) rezultirao je velikim brojem ozljeda i to uglavnom ključnih igrača.
Samo je Arijan Ademi imao tri ozljede, trbušni zid Luke Ivanušeca više nije mogao izdržati, nema Dine Perića, a putem je još bilo sitnijih ozljeda poput one Marka Tolića, već otpisanog Duje Čopa, Kevina Theophile-Catherinea i još nekih igrača. No, za to su se u Dinamu pripremali ili su barem tako mislili.
Skoro 19 milijuna eura u zadnje dvije sezone
U ovoj i prošloj sezoni Dinamo je prema podacima Transfermarkta na nove igrače potrošio nevjerojatnih 18.7 milijuna eura među kojima je i Kristijan Jakić koji je kasnije prodan. U sezoni 2020./2021. dok je u klubu još bio Zoran Mamić kojeg je kasnije naslijedio Damir Krznar, klub je doveo 13 novih igrača od kojih se očekivalo da ubrzo postanu nosioci Dinamove igre.
U ljetnom prijelaznom roku došli su Rasmus Lauritsen, Kristijan Jakić, Stefan Milić, Marko Tolić i Josip Mišić (posudba), a u zimskom je Dinamo potrošio skoro devet milijuna eura na Ivana Nevistića, Marka Bulata, Marijana Čabraju, Stefana Ristovskog, Daniela Štefulja i Darija Špikića. Prošlog ljeta otkupljen je Mišićev ugovor, a uz njega su stigli Deni Jurić, Emir Dilaver i Duje Čop da bi u zimskom prijelaznom roku stigli Petar Bočkaj i Mahir Emreli.
Ukupno 15 novih igrača stiglo je u Maksimir u zadnjih godinu i pol i za većinu je, za hrvatske prilike, plaćena sasvim solidna odšteta. No, samo trojica, Stefan Ristovski, Josip Mišić (koji ne bi igrao da je Jakić ostao) i Petar Bočkaj, igraju važnu ulogu u prvoj momčadi dok svi ostali igraju samo ako baš moraju.
Dinamo je ljetos očekivano ostao bez Lovre Majera, a preko noći je prodan i Kristijan Jakić. Trener Damir Krznar žalio se da je ostao bez dvojice ključnih igrača, ali je sportski direktor Damir Krznar tog ljeta jako dobro znao s čim raspolaže pa je malo čudno kako ga je prodaja Majera, a osobito Jakića zatekla.
Krznar je prošlog ljeta raubao prvu momčad do maksimuma i kad je trebalo i kad nije što je, potpuno razumljivo, rezultiralo velikim brojem ozljeda. Istovremeno, dok su se gomilale utakmice i umor, Krznar je između dvije prevažne utakmice s Legijom odgodio prvenstvenu utakmicu protiv Istre iako je imao i više nego dovoljno igrača u kadru da tu utakmicu odradi bez previše problema.
Rezerve bile sjajne na pripremama pa nestale
No, tim potezom jasno je poručio rezervama koje su, budi rečeno, jako dobro igrale na pripremama da u njih nema dovoljno povjerenja da odrade jednu lakšu utakmicu u prvenstvu. Baturina, Bulat i Tolić tako su ostali praktički neiskorišteni, a nejasno je i zašto je lijevog beka čitavo vrijeme igrao Bartol Franjić kraj četiri klasična lijeva beka u kadru prve momčadi.
Kad su zaredale ozljede, osobito one Ademija pa kasnije i Ivanušeca, nastala je velika rupa u momčadi jer igrači iz drugog plana nisu imali dovoljnu minutažu, a sad se od njih očekivalo da preko noći pokažu da su klasa za Dinamo. U Maksimiru su tvrdili da jesu, ali kao da treneri ni sami u to nisu vjerovali.
Željko Kopić preuzeo je momčad u vrlo nezgodnoj situaciji i previše mjesta za eksperimentiranje uoči onog jesenskog derbija s Hajdukom nije imao. No, i kod njega su igrači iz drugog plana na pripremama igrali jako dobro da bi onda igrali vrlo malo u nastavku sezone iako je bilo jasno da se Dinamo muči s igrom.
Igrači s klupe razdrmali momčad protiv Seville
U uzvratnoj utakmici protiv Seville Dinamo je proigrao upravo kad su s klupe ušli Bulat, Špikić i Menalo dok je Tolić dotad igrao sasvim solidno, ali potpuno razumljivo nije bio dovoljno fizički spreman da odradi više od sat vremena u igri. Enigma je i Špikić koji na trenutke pokazuje bljeskove te da može biti jako koristan, ali je on od dolaska u Dinamo odigrao tek 37 minuta po utakmici.
Kad je ostao bez Ademija i Ivanušeca, Kopić je kemijao na sve moguće načine kako ne bi morao mijenjati previše igrača. Tako je uz Gojaka i Mišića rotirao trojicu u napadu pokušavajući igrati s dvije polušpice i jednom špicom ili obrnuto ne želeći riskirati s nekim s klupe. Tako je Oršić igrao špicu i polušpicu, Petković kao i Jurić dok je bio zdrav, a Tolić, Bulat, Baturina, Špikić i ostali sjedili su na klupi.
Svaki veliki klub ima po nekoliko igrača na svakoj poziciji kako bi raširio kadar i bez previše problema prolazio kroz periode ozljeda glavnih igrača. Tako je i u Dinamu uz napomenu da rezervni igrači igraju manje-više samo na treningu, a to je moglo koštati puno manje od 18 milijuna eura.
Tu dolazimo i do problema sportskog direktora kojeg u Dinamu nema već skoro dvije godine. Trener Damir Krznar odgovarao je sportskom direktoru Damiru Krznaru, a nakon njega trener Željko Kopić svakodnevno komunicira sa sportskim direktorom Željkom Kopićem. Pokušali su u Dinamu obojici mladih stručnjaka dati ulogu menadžera engleskog tipa, ali to se nije pokazalo dobrim.
U vrlo teškoj borbi za naslov prvaka Hajduk je u zimskom prijelaznom roku doveo četiri, a Osijek sedam igrača. U Maksimiru su vjerovali da imaju dovoljno širok kadar da ne moraju previše trošiti te su kupili samo Bočkaja i Emrelija uz napomenu da azerbajdžanski reprezentativac dolazi nedovoljno spreman u situaciji kad Dinamo šepa u napadu. Nakon ozljeda Andrića i Jurića, Dinamo je ostao na jednom i pol napadaču.
Gdje je sportski direktor?
Neobjašnjivo je da klub sa 60 milijuna eura budžeta nema pravog, iskusnog sportskog direktora kao što imaju njegovi konkurenti. Robert Palikuća u Rijeci radi odličan posao, Mindaugas Nikoličius radi jako dobar posao u Hajduku, a Nenad Bjelica je menadžer engleskog tipa kakav nisu bili ni Damir Krznar niti je Željko Kopić. Od četiri najveća hrvatska kluba Dinamo je po tom pitanju najtanji.
Činjenica jest da hrvatski prvak nije u jednostavnoj situaciji. Dinamo je dostigao europski nivo za koji su potrebne veće investicije u momčad ako se želi ostati na tom nivou duže vrijeme, a iz Maksimira ćete često čuti da im je previše platiti četiri ili pet milijuna eura za nekog igrača i da si to ne mogu priuštiti.
To je razumljivo ako uzmemo u obzir da Dinamo živi isključivo od Europe i prodaje igrača. No, onda je potpuno nejasno kako im nije bilo puno dati skoro 19 milijuna eura na igrače koji praktički uopće ne igraju, među kojima je rezervni golman Ivan Nevistić plaćen tri milijuna eura bez ikakve perspektive da će uskoro na gol Dinama.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati