REMIJEM protiv Genka kod kuće (1:1) Dinamo je osigurao još jedno europsko proljeće. Jedino što preostaje u posljednjem kolu je saznati hoće li nastaviti igrati Europsku ligu ili će se spustiti u Konferencijsku ligu.

Bez obzira na ishod zadnjeg kola, i ova europska sezona će u rezultatskom smislu dobiti prolaznu ocjenu. Ipak, prvak Hrvatske ne može biti zadovoljan ni igrom ni pristupom. Ova momčad puno je bolja nego što djeluje ove sezone u Europi, a činjenica da je osigurala još jedno prezimljavanje nije spektakularna vijest kakva je bila prije tri godine.

Vrijeme je da Dinamo sam sebe prestane podcjenjivati. Mora biti puno bolji od onog što je prikazao na Maksimiru.

Krznar kaže da je zadovoljan igrom u kojoj mu je jedini playmaker bio Theophile-Catherine

Dinamov trener Damir Krznar bio je zadovoljan viđenim od svoje ekipe. "Ostaje jedna utakmica, taj West Ham. Idemo se u Englesku potući i osvojiti taj bod. Njihova zadnja linija je bila visoko u prvom dijelu, a mi smo tražili dubinu. Oni su u drugom dijelu spustili liniju, mi smo energetski pali, ali onda u drugom dijelu nismo uspjeli osvojiti tri boda. Bod je ono što smo dobili, tri su ono što smo tražili", izjavio je poslije utakmice.

Dinamo je dubinu u napadu tražio dugim loptama iz zadnje linije koje su putovale i po 50 metara. Veliki problem ove momčadi je što je Bruno Petković jedini pravi kreator i, kada ga se previše udalji od zone iz koje može dati završni pas, Dinamo se jako muči u napadu.

On se stalno spuštao okrenut prema svom golu, a i Ademi i Ivanušec igrali su mu iza leđa i izvan vidnog polja. Čak i kad bi primio loptu, Petković ju nije mogao proslijediti do dvojice veznjaka koji su bili u najboljoj poziciji da daju loptu u dubinu. U toj situaciji bilo je puno logičnije da Petković što brže odigra povratni pas na Mišića koji bi brzo promijenio stranu i rastegnuo suparničku obranu, ali toga nije bilo. Ne može se reći da je Dinamo još jednom izašao na teren bez ikakvog plana, ali taj plan je bio na jako tankim temeljima.

Theophile-Catherine bio je glavni playmaker, a tijekom utakmice ispalio je čak 20 dugih dodavanja. Kažnjavanje visoko postavljene zadnje linije suparnika sasvim je legitimna taktička ideja. Problem je u tome, kao što je rekao Krznar, što je suparnik u drugom poluvremenu jednostavno malo spustio obranu bliže svojem golu i Dinamo nije imao rješenja. Takva igra nije samo vrlo predvidljiva nego i jako utječe na ritam. Često se gubi posjed, u akciji sudjeluju maksimalno dva ili tri igrača, a veznjaci previše vremena provedu izvan igre i daleko od lopte.

Dinamo je bio mlak. Činjenica da nije imao suparnika koji bi to kaznio ne smije to sakriti

Govor tijela, povezanost linija i energija samo su na trenutke djelovali dobro. Dinamo je u desetak minuta prvog dijela uspio donekle uspostaviti kontrolu nad utakmicom, ali svo preostalo vrijeme gledali smo 50-50 utakmicu u kojoj nijedna momčad nije uspjela nametnuti igru i efikasnije stvoriti višak protiv ranjivog suparnika.

Povlačenje Plavih u niski blok možda je imalo za cilj navući suparnika kako bi ga se kontriralo, ali taj blok je bio mlak, nekompaktan i nije suparnika tjerao na greške koje bi se mogle kontinuirano kažnjavati. Ova momčad nema kadar navikao na tako duboku obranu, a sa sporim napadačem i dubokim krilima jako teško može na taj način kvalitetno istrčati kontru.

Genk nije bio ništa bolji. Bila je to taktički siromašna utakmica niskog tempa koju baš nitko neće pretjerano pamtiti. Obje ekipe mogle su do pobjede, ali isključivo nakon niza suparničkih grešaka, a ne kao plod svoje sustavne dominacije. Činjenica da danas Dinamo nije ispred sebe imao jačeg suparnika koji bi kaznio ono kako je igrao ne smije sakriti činjenicu da je igrao loše. Sve više od toga je debelo podcjenjivanje ove ekipe.

Vrijeme je da Dinamo prestane podcjenjivati sam sebe

Damira Krznara kritizira se u javnosti i za ono za što je kriv, kao i za ono za što nije. To je realnost svakog Dinamovog trenera. Nije kriv što je uoči sezone i tijekom nje ostao bez Joška Gvardiola, Kristijana Jakića, Lovre Majera i Marija Gavranovića. S obzirom na to da je većina momčadi uz to igrala i reprezentativne turnire tijekom ljeta te ima problema s ozljedama i umorom, pad u igri i rezultatu je logičan i očekivan. Međutim, bježanje od odgovornosti nešto je sasvim drugo.

Današnji Dinamo ima u svom kadru devet seniorskih reprezentativaca i još dosta onih iz mlađih kategorija. Tu koncentraciju kvalitete nemaju ni Rapid ni Genk, koji su sva četiri boda protiv Dinama osvojili isključivo u utakmicama u kojima je hrvatski prvak osjetno podbacio u igri. Eventualno treće mjesto nije nikakva rezultatska katastrofa, ali igra i pristup protiv Sheriffa, Rapida, West Hama i Genka ove sezone su daleko ispod renomea koji je Dinamo gradio zadnjih godina.

Kada je Nenad Bjelica u sezoni 2018./19. uveo Dinamo u europsko proljeće prvi put nakon 49 godina, bio je to nezaboravan uspjeh za navijače koji su godinama patili utorkom, srijedom i četvrtkom gledajući utakmice diljem Starog kontinenta i poraze kakve je samo Dinamo znao priuštiti.

To je bilo jako davno. Dinamo je te sezone gotovo izbacio Benficu u osmini finala Europa lige. Iduće sezone je bio doslovno par sekundi udaljen od još jednog prezimljavanja, i to u Ligi prvaka, dok je prošle sezone igrao četvrtfinale Europa lige i ispao od kasnijeg prvaka Villarreala. Proljeće u Europi je postalo Dinamov normativ, a ne uspjeh.

Uvođenjem novog europskog natjecanja čak će 56 momčadi ostati u Europi barem do veljače. Mjesto na tom širokom popisu osigurali su klubovi iz austrijske, norveške, danske i azerbajdžanske lige, a u konkurenciji su i klubovi iz slovačke, češke, poljske, pa i estonske lige. To odavno nije ekskluzivno društvo u koje je plasman veliko priznanje sam po sebi. 

Dinamo naprijed može ići samo ako stalno bude tražio bolje. Vrijeme je da se prestane podcjenjivati jer vrijedi puno više.