DINAMO je iz penala u zadnjoj minuti sudačke nadoknade pobijedio Rijeku. Jedini strijelac na susretu bio je Fran Brodić, kojem je to prvi pogodak za Plave otkako se u klub vratio iz Varaždina. Aktualni prvak je ovime bitno promijenio situaciju na ljestvici i u zadnjih 12 kola tri kluba s vrha ulaze praktički poravnati.

Prije samo tri dana je Dinamo stigao do ogromnog uspjeha u Europi kada je izbacio favorizirani Betis. S jedne strane se, kao i puno puta dosad, očekivalo da bi to moglo prelomiti sezonu. S druge strane, jasno je da odigrati dva derbija u tri dana nije lagano ni najbogatijim svjetskim klubovima i da bi se Dinamo mogao mučiti.

Na kraju smo dobili nešto između te dvije najave. Šezdeset minuta ni jedna ni druga ekipa nisu pokazale skoro ništa u fazi napada. No, Dinamo je imao period od 25-30 minuta potpune dominacije i samo je sreća ostavila Rijeku na nuli do sudačke nadoknade.

Rijeka je u situaciji u kojoj nikad nije bila. Sad ćemo tek vidjeti je li materijal za prvaka

Željko Sopić je dao odmjerenu izjavu nakon utakmice u kojoj se požalio na poteze svojih igrača na kraju susreta. Treneru Rijeke nije bilo lagano pripremiti ovu utakmicu, ne samo zbog važnosti susreta i snage protivnika nego i zbog statusa na koji Rijeka nije naviknula.

Prvi put nakon svoje šampionske sezone prije sedam godina Rijeka je lovina. Koliko god pritisak na Rujevici bio manji nego na Poljudu ili Maksimiru, protiv instinkta i zone komfora je jako teško igrati. A instinkt je bio takav da im je bod ovdje dovoljan, pa je tako Sopić i postavio susret.

Za razliku od Rijeke, koja u napad dolazi s velikim brojem igrača i tijekom dužeg perioda pokušava slomiti suparnika ritmom, sad smo gledali puno mirniju i konzervativniju Rijeku, onu u kojoj bekovi nisu stalna municija prema naprijed, nego ostaju kao dodatni osigurač u obrani. To je, s obzirom na driblerski potencijal Hoxhe i Kaneka te potrebu za duplanjem bokova, sasvim opravdan potez.

Pjaca, Fruk, Ivanović i Grgić su konstantno igrali protiv Dinamova četiri braniča i dva centralna veznjaka i nije čudno da nisu mogli kreirati previše. Doduše, i tu su dočekali neke Dinamove pogreške, pa su imali šansu iz tranzicije zaprijetiti, ali čini se da je proradio famozni kompleks Maksimira zbog kojeg u ključnim situacijama u pravilu donesu krivu odluku.

Dinamo je imao sličan problem, ali je ovo bitno bolje od onog što smo gledali veći dio sezone

Vrlo sličan problem imao je i Dinamo. Njegovi bekovi su ostajali duboko ispred lopte jer su morali pomagati u obrani kontranapada u prostore koje napadaju brzi riječki napadači. Hoxha i Kaneko su zbog toga uglavnom dobivali lopte u izoliranim situacijama, a čak i kada bi stvorili višak, to se ne bi manifestiralo jer je falilo igrača u završnici.

Za razliku od većeg dijela ove sezone, u kojem je Dinamo igrao jako blijedo, mora se primijetiti da je u obje utakmice protiv Betisa i u pobjedi protiv Rijeke bio puno stabilniji, nije imao puno crnih rupa i sasvim solidno je kontrolirao tempo.

Pravovremena adaptacija je prelomila utakmicu

Dinamo je oko 55. minute počeo lomiti utakmicu na svoju stranu, a pomoglo mu je to što je imao drugačiju logiku napadanja. Za razliku od lopti u širinu, gdje bi Rijeka zgusnutom formacijom spriječila da se lopta vrati u sredinu i time si olakšala obranu, Dinamo je u puno većoj mjeri napadao međuprostore direktnim pasom.

Time je Rijeci oduzeo dragocjeno vrijeme u defenzivnoj tranziciji, a posebno važnu ulogu su imali Bernauer i Mišić. Prvi zbog sjajnih proigravanja kojima je lomio suparničke linije i puno brže je dovodio ekipu u opasnu zonu, a drugi jer je jednostavnim, ali efikasnim rješenjima osvojio i držao sredinu terena.

Baturina u zadnje dvije utakmice igra na razini svojih najboljih dana, a pozicioniranje bez lopte gdje se vrlo brzo otvara iza leđa Selahija bilo je jednako impresivno kao i ono što radi na lopti. Uvođenje Špikića, a kasnije i Vidovića dalo je dozu energije koja je falila i izgledalo je kao da je pitanje trenutka kada će Rijeka primiti gol.

Jakirović je pokazao hrabrost, a Dinamo da je i dalje najbolja ekipa u Hrvatskoj

Jakirovića smo često kritizirali zbog nepostojeće igre i manjka rješenja, ali činjenica da je zamijenio Brunu Petkovića na 0:0 govori puno toga. Treneri se iz razumljivih razloga libe izvaditi najbolje igrače dok je utakmica živa, a Jakirović je to odlučio napraviti jer je ocijenio da mu treba svježine nakon što se Petković izmrcvario u dvomeču s Betisom.

Na kraju bi hrabrost u javnosti ispala ludost da je Brodić promašio penal jer je ljudima važan samo ishod, a ne logika procesa, ali to ne mijenja činjenicu da je Jakirović imao hrabrost i viziju. I da je zbog toga nagrađen.

Bez drame ova ekipa ne može, ali da je Kaneko zabio na prazan gol, da Radeljić nije s gol-crte fantastično očistio šut Petkovića ili da je Ademi bolje reagirao u sjajnoj šansi, stvar bi bila gotova puno prije.

Dinamo je do prije samo desetak dana izgledao kao klub kojem se smiješi debakl od sezone. Onda je odigrao dvije sjajne utakmice protiv Betisa, izbacio ga i ostavio je najbolji napad lige s tek jednom dobrom šansom. To još uvijek ne može napraviti nijedan drugi naš klub. Zato je Dinamo i dalje najbolji, ali to mu neće biti utjeha ako ne uzme titulu.