Foto: Index

PAJSER, Čekić, Čelik, Element, Elektra. To su bili prijedlozi za ime Fiskulturnog društva zagrebačkih komunalaca na njegovoj osnivačkoj skupštini 9. lipnja 1945. Međutim, svi su odbijeni, osim onog Ivice Medarića. Bivši igrač HAŠK-a i Građanskog predložio je "Dinamo", što je odmah prihvaćeno. Dok svi govore o "100 godina Dinama", podsjećamo kako je to klub osnovan '45.

Danas pak ovaj 66-godišnjak slavi 100. rođendan kao Građanski nogometni klub Dinamo i to najviše zahvaljujući Frediju Krameru, službenom klupskom historiografu i biografu, gospodinu koji na našoj montaži zavaljen poput Nerona na divanu, pjeva odu slavnoj povijesti kluba, koji će danas saznati kako je stariji od sebe samog. Razumije se da mu na harfi i kasi ton daje Mamić, dok na sve njih budno motri predsjednik Barišić.

Građanski ukinuo ministar zdravlja, Dinamo podigli komunalci

Vratimo se u bližu povijest. Dinamov kum Medarić objasnio je kako je njegovom zaslugom klub ostao pošteđen nekog od imena nabrojanih na početku: "Rekao sam im da našem društvu damo ime Dinamo, po popularnom moskovskom klubu, jer je odgovaralo osnivatelju - društvu komunalaca, u kojem su bili Električna centrala, Vodovod, ZET i Plinara, a u čijim je strojevima osnovni pokretač dinamo. Komunalci su jednoglasno usvojili moj prijedlog."

Ovakva sindikalna fiskulturna društva trebala su zamijeniti zagrebačke nogometne velikane Građanski i HAŠK, ukinute dekretom nove, komunističke vlasti, kojeg je potpisao ministar narodnog zdravlja: "Rješavam da se raspuste klubovi koji su djelovali za vrijeme okupacije  od 10. travnja 1941. do oslobođenja."

Dinamo želi prijeratnu slavu Građanskog, ali dobiva i titule lige koja se igrala od Jasenovca do Jadovnog

Zagreb (ali i Beograd, gdje su ukinuti BSK i Jugoslavija) je zbog ratnih grijeha tako potezom pera ostao bez nogometne povijesti, čiji je najuspješniji predstavnik bio upravo Građanski, osnovan 26. travnja 1911. "Purgeri" su u 17 godina (1923. -'40.) pet puta bili prvaci stare Jugoslavije, više nego što će to Dinamu uspjeti u 45 poratnih godina, do raspada SFRJ. HAŠK je dodao dvije titule između dva rata, Concordia jednu i sada se trebalo krenuti ispočetka, ali na temeljima Građanskog. Dinamo je od njega preuzeo 12 igrača, trenera Martona Bukovyja, navijače, igralište u Koturaškoj, nadimak "Purgeri", a Dinamov grb varijacija je na simbol Građanskog.

Građanski stvarno ima impresivan prijeratni pedigre, ali i sramnu mrlju nastupanjem u tzv. NDH. U zločinačkoj i kvislinškoj marioneti se tramvaj-liga s osam klubova igrala dok je preko plota njihovih igrališta Zagreb temeljito čišćen od Židova, Srba i nepodobnih Hrvata, a na malo udaljenijim livadama i brdima savršeno su funkcionirali konc-logori. Naravno, o tome se u prigodničarskim tekstovima Dinamovih kroničara ništa ne spominje, nego se titula izborena u takvim okolnostima i takvoj "državi" (1943.) uredno pribraja u postignuća. Bobek, Čajkovski i ostali koji su nakon rata otišli u Beograd i vojni klub Partizan, time su dobili priliku okajati grijehe igranja u Pavelićevoj endehaziji.

Koliko je Dinamo star i kako se zove? Kako naredi Tuđman, a zapiše Kramer

Ovisno o tome tko je naručitelj i trenutni politički mecena, Fredi Kramer u promjenjivoj "službenoj povijesti Dinama" i monografijama kluba koje su izlazile proteklih desetljeća, prešuti nepobitne činjenice ili istakne one manje važne, kako bi do groteske "aktualizirao" povijest Dinama.

Nakon što je krajem '90. i početkom '91. propalo nekoliko pokušaja da se Dinamu promijeni/vrati ime Građanski, Tuđman je naložio da se klub ima zvati HAŠK Građanski. Blasfemičnom kovanicom - spajanjem imena prijeratnih rivala, želio je podebljati zabrinjavajuće tanak Dinamov trofejni konto iz SFRJ.

Osim hrpe prašnjavih titula, novoimenovani klub dobio je i tradiciju koje nije imao: Saznali smo da je zapravo osnovan 1903., što je godina osnutka HAŠK-a. Zato je 1998. slavio 95(!) godina, a sve kako bi postao stariji od Hajduka. Sjećate se, do tada je još jednom stigao promijeniti ime i postati Croatia.

Prije šest godina Tuđman i njegova preimenovanja su otišli u povijest, promjene imena koje je Kramer u prethodnoj monografiji prikazivao kao ispravak povijesnih nepravdi, u njegovoj novoj knjizi, "Dinamovoj istini", označene su "nesretnima", a Dinamo je proslavio 60. godišnjicu.

100 navijača za 100 godina: Građanski Dinamo ne slavi sam zbog trošnog stadiona i europskog prokletstva, nego zato što navijači ne vole Mamića

Koliko god sve ove mijene bile tragikomične, teško je negirati da je Dinamo slijednik Građanskog, ali egzibicije s prekucavanjem klupske šasije dokazuju da Dinamo već godinama boluje od teške krize identiteta i odbijanja poimanja realnosti.

Obilježavanje velikog jubileja odigrava se tako samo u kazalištu, za odabranu elitu s pozivnicama, jer je navijačima dosta da klub koji je u komunizmu (čije je čedo) bio poznat kao simbol prkosa i nacionalna odrednica, zadnjih 20 godina služi kao igračka, koju se prvo navijalo po političkom diktatu Tuđmana, a danas prema tržišnim potrebama Mamića.

Oni koji misle da na utakmice ljudi ne dolaze zbog nedostatka komfora na stadionu, neka na snimkama pogledaju koliko je natkrivenih tribina i anatomskih sjedala Maksimir imao 70-ih i 80-ih.

Zato danas svjedočimo zasad završnom činu osebujnog čitanja povijesti kluba, koji slavi jednako godina koliko mu se trenutno na utakmicama skuplja navijača.