NAKON što je prošlog vikenda doživio šokantno ispadanje iz Lige prvaka od AEK-a, a u ponedjeljak ostao i bez trenera Igora Bišćana, Dinamo je krenuo u totalnu ofenzivu. U nekoliko sati dogovorio je dolazak Sergeja Jakirovića, doveo je Luku Stojkovića i uskoro bi trebao i Lukasa Kačavendu, a spominje se i dolazak Ramona Miereza.

Jakirović je za nasljednika kapetanske vrpce Dominika Livakovića odabrao Brunu Petkovića, što se može protumačiti kao da on ostaje u Dinamu do kraja ugovora, ali Dinamove navijače najviše je raspametila vijest da je klub kontaktirao Arijana Ademija oko eventualnog povratka iz Kine.

Jakirović ga iznimno cijeni, kao što su ga cijenili i svi Dinamovi treneri, želi ga i klub, ali to neće biti lako izvesti jer Ademi ima ugovor s Kinezima do kraja 2025. godine i oni ga, barem za sad, ne namjeravaju pustiti.

Ademi je Dinamu dao sve i ne želi mu biti teret. No vremena su se promijenila

Ademi je iz Dinama otišao u ožujku ove godine nakon što je puno razmišljao i odvagnuo da je vrijeme za jedan pravi ugovor u inozemstvu, osobito nakon što je osjetio da je Dinamu dao sve što je mogao. Legendarni kapetan nikad nije želio biti teret klubu i momčadi i ne bi trpio da samo zato što se zove Ademi uzima mjesto nekom drugom u momčadi ili na klupi.

Ne bi to trpio ni sad, ali njegov eventualni senzacionalni povratak u Dinamo značio bi strašno puno momčadi koja nakon njegovog odlaska nije ni blizu nivoa na kojem je bila. O Ademijevim igračkim, ali i liderskim kvalitetama napisano je na stotine tekstova i ne treba ih ponavljati.

Njegova pojava, energija i gard neizmjerno bi značili novim igračima koji su došli ili koji će doći, a osobito mladima od kojih se u bliskoj budućnosti jako puno očekuje. Ademijevu rolu pokušali su preuzeti i podijeliti Livaković i Ristovski, ali Dinamovu peticu nitko nije mogao zamijeniti. Osim toga, Livaković odlazi i tek ćemo vidjeti kolike posljedice na svlačionicu će to imati.

U vrlo teškoj sezoni koja je pred hrvatskim prvakom jedna prava očinska figura u svlačionici je prevažna. Ne vrati li se zaista Ademi, Jakirović će ga morati naći u svlačionici među senatorima.

Prosječnost nije tolerirao

Ademi je u Dinamu bio puno više od veznog igrača i kapetana. Njegovo mišljenje slušali su i suigrači i treneri, pitalo ga se i oko stvari vezanih za momčad. Prosječnost nije tolerirao, a od svih igrača oko sebe tražio je da budu barem na nivou na kojem je i on. Ukratko, nije se dao zajebavati.

Takav neki "Ademi" Dinamu danas jako treba u svlačionici, ali više njih treba u upravi kluba. Jer ondje se opet ne zna tko pije, a tko plaća. Barem ne javno. Miješaju se jedna, druga i treća struja, nitko ni za što ne preuzima odgovornost, ne zna se tko o čemu odlučuje, a puno više ljudi gleda kako spasiti svoju guzicu nego interese kluba.

Članovi uprave međusobno sabotiraju ono što jedan od njih dogovori, a to je ovog ljeta bio nekoliko puta slučaj s transferima koje bi Dario Šimić dogovorio, a Vlatka Peras stopirala. Ostala dva člana uprave Danijel Tomačić i Darko Podnar, za koje se ni pet mjeseci nakon imenovanja ne zna što točno rade, nitko ništa i ne pita.

A gdje je predsjednik?

Šuti i Mirko Barišić, čovjek kojega su ti isti navijači ove zime spasili i koji čekaju te najavljene promjene u klubu i u statutu. Za to vrijeme važnu riječ u klubu vodi tzv. savjetodavno tijelo, sastavljeno od članova bivšeg izvršnog odbora koji nemaju nikakvu formalnu odgovornost jer nominalno nisu ni dio kluba.

Nevjerojatno je da Dinamo već godinama nema nekog Ademija na mjestu sportskog direktora, nego je konstantno u nekim prijelaznim rješenjima koja su najčešće bili "menadžeri engleskog tipa" pa su tu funkciju u simpatičnom potezu bivše uprave obnašali Damir Krznar, Željko Kopić i Ante Čačić.

Nevjerojatno je da klub s budžetom od oko 70 milijuna eura nema sportskog direktora koji ima jasnu viziju o momčadi i o transferima ili koji svoju viziju barem može jasno predstaviti navijačima koji su najednom svima u klubu postali jako bitni. I za svoju viziju u konačnici i odgovarati.

Ako ništa drugo, da barem objasni kako je moguće da Dinamu tri igrača koji su označeni kao potencijalna pojačanja padnu liječnički pregled, i to u jednom prijelaznom roku. Ovako navijači jedino mogu zaključiti da je u klubu anarhija, da nitko ni za što ne odgovara i da se odluke donose impulzivno.

Paraliza vlasti

I ništa od toga se neće promijeniti barem dok se ne imenuje novi izvršni odbor, iako uopće nije jasno kako će se on birati i tko će u njemu biti. To je trebalo pisati u novom statutu, ali on se sastavlja dulje od američke Deklaracije o nezavisnosti. Navodno je gotov, ali o tome nitko ništa ne govori.

Ono što navijači, koji su držali ljestve ovoj upravi očekujući transparentni Dinamo, s pravom očekuju je da i u Dinamove hodnike konačno dođe neki Ademi koji će znati lupiti šakom po stolu i u kojeg će svi moći uprijeti prstom kad je kriv ili ga pohvaliti kad nešto dobro napravi.

I dok se to ne dogodi, javljat će se oni koji, tipičnom hrvatskom mantrom "on je puno uzeo, ali je i nama dao", po forumima i društvenim mrežama zazivaju povratak "tate". Pa kad Dinamo i napravi neki dobar potez, kao što je dovođenje Sergeja Jakirovića, onda se za to čestita svemogućem Mamiću kao da je on jedina osoba na svijetu koja može voditi nogometni klub i koja i dalje odlučuje u Dinamu.

Dok se u upravi ne nađe neki Ademi ili dok netko od glavešina u klubu barem ne pokuša preuzeti njegovu ulogu, potpuno nepotrebno probuđeni duh "tate" Zdravka Mamića i dalje će zlobno lebdjeti nad Maksimirom iako se činilo da je zauvijek istjeran.