KAD ZAVRŠI Europsko prvenstvo u rukometu i zlatne medalje pronađu vlasnike, neovisno o sjaju medalje koju kući donese Lino Červar, sigurno će donijeti najjače emocije s ovog turnira.

Prvo europsko zlato učinilo bi ga najsretnijim na svijetu jer bi u vlastitim očima on odradio zaista sve i otišao kao apsolutni junak, rođeni pobjednik s filmskim životopisom. Treće srebro ne bi slomilo njegov karakter, ali bi ga, barem na trenutak, učinilo najtužnijom osobom na svijetu.

Vratio se na klupu da osvoji Euro

Lino Červar osvajao je veća natjecanja od Europskog prvenstva, rukomet ga drži mladim, a njegova znatiželja da uvijek želi vidjeti što se događa "iza planine" stalno je veća od svega što je ostvario i za njega bi poraz u finalu - posebno u jedinom natjecanju koje s Hrvatskom nije osvojio - bio bolan. 

Uostalom, na izborničku klupu reprezentacije Hrvatske, nakon sedmogodišnje avanture u Makedoniji, vratila ga je samo jedna želja - da osvoji i Euro.

Ishod u finalu vjerojatno će potvrditi kako je pretanka linija između uvreda koje trpi svih ovih godine i euforičnih hvalospjeva, a Lino Červar to najbolje zna. Čovjek koji je od prvog dana morao činiti čuda da bi preživio u rukometu postao je prvi trener kojem je Europska rukometna federacija dodijelila nagradu za trenerska dostignuća, ali i čovjek kojem u isto vrijeme ismijavaju govore na time-outu tijekom susreta.

Njegov život izvan terena, kao i onaj na rukometnom terenu, satkan je od jedne ideje, a to je da neprestano čini nemoguće i da u tome ostaje i hvaljen i neshvaćen, za jedne mudrac, za druge cirkusant. Neće zamjeriti ako ne cijenite njegove sposobnosti, ali ne dopušta da se ne cijeni trud. Nevjerojatno je uporan.

"Mogu priznati da je netko bolji, ali ne mogu da netko više radi od mene", jasno je poručivao.

Uvijek će biti onih koji u njemu ne vide ništa posebno, ali pošto se radi o čovjeku koji je svoju životnu filozofiju spojio s rukometnom, koji je uspio u tome da njegove momčadi liče njegovom karakteru te koji je uz sve to osvojio skoro sve što se osvojiti moglo, neupitno je da se radi o vizionaru i genijalcu. Za takve, ljude poput njega, i je karakteristično da ga u isto vrijeme i poštuju i omalovažavaju.

Igra njegovih momčadi odraz je njegova karaktera

Njegova trenerska filozofija u biti je neobjašnjiva jer isto kao što je teško objasniti to da čovjek koji je odrastao u neimaštini kasnije postane profesor, novinar, pa onda i vrhunski trener, tako je teško objasniti, recimo, onu pobjedu nad Njemačkom na ovom Euru, a još teže objasniti kako je Hrvatsku koja nije bila ni među pet favorita na Euru, uz sve odluke koje su izazivale skepsu, doveo pred posljednji čin. 

Način Červarova rada i njegovo rukovođenje momčadi koju vodi ne može se izučiti, neophodno je biti mnogo više od trenera, a on je davno shvatio da mora biti kompletna ličnost ako želi uspjeh. Tako mu skoro jednako znači osvajanje medalje, kao i to što je jedne prilike jednom dečku sredio da ne padne u školi i da zahvaljujući tome pronađe posao i osnuje obitelj.. 

Vođen takvom ideologijom, Červarovo vođenje momčadi nemoguće je svesti samo na onih 60 minuta na terenu, jer metode kojima se služi naučio je životnim iskustvom.

Stoga, on u jednom trenutku može upitati momčad hoće li igrati 7 na 6, pa onda ih poslušati nakon što oni odbiju, kao što se dogodilo protiv Njemačke, ali će isto tako u susretu s mnogo većim ulogom, onom polufinalnom protiv Norvežana, bez imalo savjetovanja, siguran kao smrt, narediti da se posljednji napad regularnog dijela igra 7 na 6 te će tijekom produžetaka pri neriješenom rezultatu ponoviti isto i tako svoju glavu staviti na kocku.

Takvim postupcima pokazuje koliko je fleksibilan ovisno o situaciji te koliko je siguran u svoje ideje, jer poznato je koliko je veličao igru 7 na 6, a u isto vrijeme izazivao salve kritika i podvala.

No, on zna da stvari tako funkcioniraju - jednostavno, osobe poput njega osuđene su da rade nešto što će se okarakterizirati kao genijalnost ako uspije, odnosno kao najveća glupost ako ne uspije. Kažu da je nogometni inovator Marcelo Bielsa jedne prilike kazao da je "čovjek s novim idejama luđak, sve dok njegove ideje ne uspiju". Lino je toga bio svjestan i prije nepunih 16 godina kad je s Hrvatskom osvojio olimpijsko zlato i napisao knjigu "Od Učke do Olimpa".

Jedan od najvećih 

"Trener je najvažnija osoba oko koje se, praktički, sve vrti. On uvijek mora vidjeti dalje od drugih, mora vjerovati u ono što radi, čak i onda kad njegovi najbliži ne vide kamo i na koji način želi stići. To je sudbina svakog trenera vizionara. Nerijetko se takva borba pretvara u ogromnu duhovnu samoću, i samo trener zna svu težinu života u kojem se vječno namećeš i nadmećeš, vječno ukazuješ da si u pravu, da si prvi, jedinstven i jednostavno - najbolji, i svaki put trener mora iznova pronaći novu snagu, novi izvor nadahnuća"; napisao je tada.

Kako god završi sutrašnje finale sa Španjolskom, Červar će ostati jedan od najvećih trenera koje je rukomet ikada vidio. Nakon utakmice bit će ili najsretniji ili najtužniji čovjek na svijetu, ali u svakom slučaju kada bude svodio račune sa samim sobom, neće imati za čim žaliti. 

Sve mu se može pripisati i oduzeti, ali nitko ne može izbrisati da je Hrvatska na posljednjem velikom natjecanju prije njegova dolaska na mjesto izbornika - to je bilo Europsko prvenstvo 2002. godine - zauzela posljednje, 16. mjesto, a da je s njim odmah 2003. godine osvojila Svjetsko prvenstvo pa onda godinu dana kasnije i zlato na Olimpijskim igrama. Ostat će uklesano da je tijekom prvog izborničkog mandata, od 2003. do 2010. godine, osvojio dva zlata i četiri srebra na svjetskim, europskim i olimpijskim prvenstvima te da Hrvatska u onih sedam godina dok on nije bio izbornik na devet natjecanja niti jednom više nije igrala finale što znači da je on taj koji je Hrvatsku vratio u finale na velikim natjecanjima. 

Dvije totalno druge generacije koje pomiču granice, isti čovjek na klupi. Genijalac ili cirkusant, njemu više nije važno. On sad misli samo na jedno - da sutrašnja noć u Stockholmu bude njihova.