''ŽELIO bih čestitati svom bivšem igraču koji je postao predsjednik Liberije. Ne događa se baš često da neki vaš bivši igrač postane predsjednik države. Bravo, George'', nadahnut neprovjerenim informacijama koje su stigle iz kaotične Liberije svom bivšem nogometašu u listopadu je čestitao Arsene Wenger. Međutim, kao i većina svjetskih medija koji su još tada slavnog nogometaša proglasili pobjednikom liberijskih predsjedničkih izbora, Wenger je bio malo požurio i Weah je morao čekati drugi krug. U kojem je i pobijedio te službeno postao 25. predsjednik te afričke zemlje.

 

 

George Weah ušao je u utrku s aktualnim potpredsjednikom države Josephom Boakaijem, a u prvom krugu dobio je najviše glasova u devet od 15 regija. No ni to nije bilo dovoljno da bi slavio u prvoj rundi protiv Boakaija koji je bio vodeći u jednoj regiji i drugoplasirani u svim ostalima. Ipak, u drugom krugu najveći afrički nogometaš svih vremena skupio je najviše glasova i postao je šef Liberije.

 

Osim po sjajnim nogometnim postignućima, Weah je poznat i po svom humanitarnom radu. 

 

''Skupili smo se kako bismo osigurali budućnost ovoj zemlji i njenim ljudima. Zadnjih godina stvari su krenule nizbrdo i puno ljudi živi u teškom siromaštvu, bez vode i struje. I ja sam kao većina vas osjetio što to znači biti siromašan, ponekad nisam imao ni dovoljno hrane'', rekao je Weah kada je narodu obznanio da će se ponovno kandidirati na predsjedničkim izborima.

 

Kampanju je temeljio na liberalnim načelima, a glavni ciljevi su mu povećanje nacionalnog budžeta, smanjenje duga i rad na vjerskoj toleranciji.

 

Pobjeda velikog Georgea nije nikakvo iznenađenje. Weah je bio apsolutni favorit i senzacija bi bila da nije uspio. 

 

Ne postoji političar čija se popularnost može mjeriti s njegovom. Nema birokrata koji ima i stoti dio karizme Georgea Weaha. Kad je George igrao, zaraćena plemena u Africi zaustavljali su krvave obračune, makar i na samo 90 minuta. I ne samo u Liberiji, na cijelom kontinentu. A tamo se zaista ratovalo. Samo da bi ga gledali kako igra, kako zabija. Zato je Weah bio simbol cijelog kontinenta. Promijenio je pravila Zlatne lopte i postao je prvi neeuropski nogometaš koji je dobio Ballon d'Or, a službeno je proglašen za najvećeg nogometaša kojeg je Afrika darovala svijetu. Premda Liberijac, Weah je bio i Ganac, Nigerijac, Kamerunac, obožavali su ga i u Sierra Leoneu, Sudanu, Obali Bjelokosti, Čadu, u svakom kutku napaćenog kontinenta. Jer je u prvom redu bio Afrikanac koji je svojim nogometnim umijećem Afriku zadužio skoro kao Nelson Mandela svojim idealima. Pretjerano? Nimalo, jer nogomet je odavno prestao biti samo igra. I zato je George Weah novi predsjednik Liberije. Na koncu, kao igrač pisao je povijest. Zašto ne bi i kao državnik?