JOŠKO GVARDIOL ne prestaje primati superlative, kako od laika tako i od profesionalaca. Već sada je sasvim jasno da će na ljeto napustiti matični RB Leipzig, a iznos njegove odštete gotovo će sigurno biti značajna cifra u eurima, rekord za obrambenog igrača.

Već ove zime toliko su mogli dobiti Nijemci, ali njegove su im usluge potrebne kako bi eventualno izazvali Bayern u Bundesligi ili u Ligi prvaka napravili nemoguće u osmini finala protiv Cityja. Ako je vjerovati svjetskim medijima i spekulacijama, najveći klubovi svijeta - poput Real Madrida, Manchester Cityja i Chelseaja - bore se za Joškovu naklonost, a samo će jedan na kraju biti pobjednik i dobiti braniča kojeg svi žele. Ali pravo pitanje je što bi bilo najbolje za Joška Gvardiola.

Gdje bi njegove kvalitete najviše došle do izražaja?

Za početak treba reći, što god odlučili Joško Gvardiol i njegov tim, s njegovom će karijerom biti sve u redu. Razina talenta, radne etike, genetskih predispozicija i nogometne inteligencije omogućila je Gvardiolu da postane najmoderniji, a vrlo vjerojatno i najbolji hrvatski branič od samostalnosti. Uz sve te kvalitete gotovo ništa ne može zaustaviti njegov razvoj te put prema zvijezdama.

Koji god ga klub kupio - bio to Real, City ili Chelsea - morat će platiti takvu odštetu te Jošku dati takvu plaću da bude u potpunosti zaštićen. To nipošto ne znači da će njegovo mjesto biti zagarantirano jer takvo što na najvišoj razini nogometa ne postoji, ali će njegova pozicija biti privilegirana, kao što i treba biti s obzirom na visoka očekivanja.

Pravila koja vrijede u poslovnom svijetu vrijede i u nogometnom - visoke investicije podrazumijevaju visoku razinu zaštite, a ako hoćete, i njege. U svakom od tih klubova Joško Gvardiol bio bi prvotimac, u svakom bi mu suigrači bili ispomoć i podrška te bi u svakom dobio trenera koji spada među samu elitu. To su sve jako dobre vijesti.

Gdje će ipak biti bolje?

Gledajući nogometne kvalitete Joška Gvardiola, one su doista u užem smislu usmjerene prema pojmu modernog braniča. Kada je odlazio iz Dinama, birao je između Leipziga i Leedsa, dva kluba koja vežu ne samo stil i filozofija igre nego u novije vrijeme i sličan trenerski kadar.

To nije nipošto slučajno jer, kada je još bio neizbrušen dijamant, upravo su to bili klubovi koji su mogli odmah iskoristiti njegove sirove kvalitete i najbolje brusiti njegov nogometni nastavak. U međuvremenu napravio je titanske korake unaprijed koji su se redom vidjeli tijekom Svjetskog prvenstva, gdje je njegov talent potvrđen, a svjetska reputacija stečena. 

Kako najbolje igra na poziciji lijevog braniča, idealna formacija za Gvardiola je ona s tri braniča u zadnjoj liniji. Od same su formacije važniji stil i strategija igre, gdje njegove kvalitete najbolje dolaze do izražaja ako je riječ upravo o onom što na terenu izvode Leipzig ili Leeds - iznimno agresivan nogomet usmjeren prema pritisku, a ne pozicijskoj igri.

U tom smislu Real Madrid, iako je najveći nogometni klub, vjerojatno je najlošiji izbor za hrvatskog braniča. Nije toliko do samog Reala koliko do Primere, najsporije od svih liga Petice, gdje najviše do izražaja dolaze manjak intenziteta te inzistiranje na drugim tehničkim i taktičkim kvalitetama.

Strogo govoreći, to je nogomet najsličniji onom u Južnoj Americi, uz najmanje golova i pritiska na loptu od svih liga Petice. Joško Gvardiol ne bi propao u Real Madridu, ali njegove bi najveće kvalitete vjerojatno dobrim dijelom morale biti u drugom planu.

Koji je onda bolji klub: City ili Chelsea?

Za razliku od Primere, engleska Premier liga nešto je sasvim drugo. Nogomet tamo sličan je onom u Bundesligi, prepun ekipa željnih igre u visokom ritmu s trenerima koji mahom preferiraju sve postavke modernog europskog nogometa.

Za Joška Gvardiola, dakako, zanimljivi su samo oni klubovi sposobni boriti se svake sezone za najveće trofeje, a među njima samo City i Chelsea imaju dovoljno novca da bi ga doveli. Najveći aduti Manchester Cityja nisu toliko ni njegova dominacija u Premier ligi u zadnje vrijeme ni svi sjajni uvjeti koje nudi koliko filozofija i igra koja počinje potpisom trenera Pepa Guardiole.

City je i prije njegovog dolaska osvajao titule, ali s Pepom počinje njegova priča i uključenost u samu elitu. Danas nema igrača koji ne bi htio doći u Manchester City, a to je dodatno potvrđeno akvizicijom Haalanda ovoga ljeta.

Iako City primarno ne igra u formaciji s tri braniča, taktički prostor za napredak i iskorištavanje Gvardiolovih kvaliteta doista je enorman. Na prvu se to ne bi pomislilo, ali upravo je Gvardiol igrač koji iz obrane najviše odgovara promjeni taktičkog plana koja je uslijedila nakon dolaska Haalanda. Naime, zbog Haalandovog manjeg kretanja i sudjelovanja u igri Cancelo često mora igrati pomoćnog veznog, čime se zadnja linija otvara s trojicom u napadačkoj formaciji 3-2-4-1.

U tom smislu Gvardiolov radijus kretanja, sprinterske sposobnosti te agresivnost na loptu možda su točno ono što je potrebno za novu Cityjevu revoluciju. Vjerojatno je baš to razlog zašto je i on spreman iskrcati preko 100 milijuna eura.

Pa ipak, Chelsea je još bolja opcija

Koliko god za Gvardiola Premier liga bila idealna opcija, a City nudi zanimljive varijante, idealan klub bio je i ostao Chelsea zbog činjenice da već ima uigran sustav s trojicom u zadnjoj liniji te na lijevoj strani veze Gvardiol ima Matea Kovačića, s kojim je sjajno funkcionirao u reprezentaciji.

Osim toga, Thiago Silva bi uskoro mjesto centralnog braniča trebao prepustiti Koulibalyju, kojem će to biti prirodna pozicija s obzirom na liderske i taktičke sposobnosti. Novopridošlica Badiashile bi tako trebao na desnu stranu, slično Simakanu u Leipzigu.

Time bi Gvardiol na lijevoj strani bio uparen uglavnom s Chillwellom, u ulozi koja je vrlo slična onoj koju u Leipzigu ima s Raumom. Osim toga, ako se na toj strani dodaju i Kovačićeva prodornost i agresivnost, mogli bi činiti fizički najdominantniji trojac u lijevoj zoni vezne linije.

Uz sve spomenuto, Graham Potter je trener kakvog bi Gvardiol mogao samo poželjeti. Taktički napredan, ali s najvećim kvalitetama u man managementu, uz dodatni talent razvijanja mladih igrača i njihovih specijalnih vještina. Sve je to već pokazao u Brightonu, a nastavit će i u Chelseaju. Klub iz Londona za Gvardiola ima savršen sustav, gotovo idealne suigrače i pravog trenera.

Koliko god City bio primamljiv, Chelsea je idealan.