HAJDUK je na gostovanju u Gorici uvjerljivo slavio rezultatom 4:0. U obrani je debitiralo veliko pojačanje Ferro koji je već u trećoj minuti postigao pogodak glavom nakon ubačaja iz prekida, no velika priča prije i tijekom utakmice bila je promjena formacije u kojoj je Hajduk istrčao na teren.

Trener Dambrauskas odstupio je od 4-2-3-1 formacije koju je koristio u većini svojih utakmica na klupi Hajduka i izveo je prvu jedanaestorku u jednoj varijanti formacije s tri stopera u posljednjoj liniji. Već smo pisali da se nešto mora promijeniti ako Hajduk želi Ferra odmah ubaciti u prvi sastav, a da bi idealna promjena za to mogla biti upravo nova formacija.

Međutim, unatoč vodstvu, u prvom poluvremenu protiv Gorice nije sve išlo po planu. Hajduku je trebalo neko vrijeme da prodiše i pokaže puni potencijal novog sustava.

Problem s kojim Hajduk uči živjeti

S obzirom na Ferrovu vrlo visoku kvalitetu igranja s loptom u nogama te činjenici da solidno koristi slabiju lijevu nogu, između tri stopera dešnjaka sasvim logična je bila odluka staviti njega na poziciju lijevog stopera. Poziciju centralnog stopera je zauzeo Josip Elez, dok je na desnom stoperu počeo Nikola Katić.

Očekivano, svi problemi koje je Hajduk imao u posjedu su dolazili s desne strane na kojoj je bio Katić. Gorica je dobro markirala Ferra i Eleza te je presing usmjeravala tako da lopta pri izgradnji Hajdukovog napada mora ići preko Katića kojemu igra s loptom u nogama nije jača strana.

To se odlično vidjelo u 13. minuti kada je pod pritiskom Kristijana Lovrića izgubio loptu na 30-ak metara od vlastitog gola da bi Gorica iz te situacije nekoliko sekundi kasnije promašila vrlo dobru priliku.

Zbog toga Hajdukova faza izgradnje napada u prvom poluvremenu nije izgledala kao da je s novom formacijom došlo do velikih promjena. I dalje se pribjegavalo ispucavanju dugih lopti pa je Gorica bila ekipa koja je kontrolirala sredinu terena, no ostatak utakmice i druge faze igre pokazali su da bi Hajduk s takvim problemima možda i mogao živjeti.

Direktnost

Iako je faza izgradnje napada i u novoj formaciji izgledala daleko od idealne, Hajduk je pronalazio načine kako vrlo lagano i direktno doći do protivničkog gola. Pri tome je dakako pomogla iznimna individualna kvaliteta Krovinovića i Livaje.

Najbolje se to vidjelo kod trećega pogotka kada su Krovinović i Livaja uzastopnim okomitim loptama u dva dodavanja izbacili cijelu veznu i obrambenu liniju Gorice, nakon čega je Mlakar izbio u jedan-na-jedan situaciju s protivničkim vratarom te pospremio loptu u mrežu.

Ovakav Hajduk koji posjeduje najveću individualnu kvalitetu u posljednjih 10-ak godine time je dobio sposobnost da bez puno okolišanja može stvarati prilike. Ponekad se jednostavno može osloniti na vlastite igrače da iz ničega stvore nešto. U kontekstu Šibenika i Gorice takva direktnost te individualna kvaliteta su dovoljne, ali smo ove sezone već saznali da je za borbu za vrh potrebno nešto više.

Glavna prednost formacije

Jedna utakmica u novoj formaciji je premali uzorak te na temelju nje ne treba donositi nikakve čvrste zaključke, no činjenica je da se odmah po dolasku Ferra počelo pričati kako bi takva promjena mogla biti idealna.

Osim što je Hajduk sada skupio trojicu kvalitetnih stopera, ima bekove sposobne kvalitetno sudjelovati u svim fazama igre, a igrači poput Jana Mlakara i Marina Ljubičića dobili bi priliku igrati centralnije u kontekstu koji im više odgovara. Još jedan igrač koji je promjenu formacije zasigurno dočekao s odobravanjem je druga Hajdukovo ovozimska prinova - Lukas Grgić.

S obzirom na to da je izuzetno agresivan igrač koji u svakom trenutku želi pritiskati protivničkog igrača koji ima loptu u nogama, sustavi kao što su 4-2-3-1 mu nisu idealni. Njemu puno više odgovara kada iza sebe ima dodatne igrače koji bi mu čuvali leđa pri njegovim izletima u duele s protivnikom te mu time smanjili obrambene odgovornosti. U takvome sustavu je igrao u Austriji.

Protiv Gorice je osvojio osam duela, oduzeo je ukupno četiri lopte, a bio je prilično koristan u napadu. Imao je dva ključna dodavanja, tri duge lopte, dva driblinga i 94% uspješnosti dodavanja.
Pokazao je da kada ga se stavi u pravi kontekst, može donijeti ono što niti jedan drugi Hajdukov veznjak u konkurenciji ne može donijeti, a to je zaokružen profil veznjaka koji nema niti jednu veću manu u svojoj igri.

Ako se ovaj prelazak na novu formaciju pokaže kao dobro rješenje, može se reći da je Hajduk odradio još jedan prijelazni rok bez greške jer bez ova dva pojačanja taj prelazak ne bi bio niti moguć. Već ova utakmica protiv Gorice, unatoč nekim problemima, pokazala je da je to temelj na kojem se isplati graditi.