BAŠ KAO protiv Slaven Belupa prošli vikend na Poljudu, Hajduku je protiv Rudeša (2:0) bilo dovoljno 15-20 minuta ozbiljnog pristupa i igre da osvoji tri boda te nastavi s uspješnim ulaskom u novu sezonu Super Sport HNL. Bilo je iznimno važno ovu utakmicu pobijediti zbog nastavka dobrog momentuma, ali i da se ispadanje iz Europe što brže zaboravi te se tako vrati pozitivna atmosfera oko kluba.

Hajduk je nakon četiri odigrane utakmice na maksimalnom učinku od 12 bodova, što se zadnji put dogodilo sada već davne 2006. godine. Iznimna je rijetkost da Bijeli tako otvore HNL sezonu te je ovo tek peti put od kada se igra HNL da je Hajduk sezonu otvorio s četiri pobjede.

Također, Hajduk je u nizu od osam HNL pobjeda zaredom, što klubu nije uspjelo od 2009. godine. Posljednji ligaški poraz je Hajduk doživio na Rujevici u travnju, a od tada je 11 utakmica neporažen uz učinak od 9 pobjeda, 20 postignutih golova i samo jedan primljeni gol na gostovanju u Maksimiru.

Svi objektivni pokazatelji sugeriraju da je Hajduk u velikom naletu, da igra ozbiljan nogomet i da ima podlogu za ostvarenje svojih ambicija. Sezona je tek počela i još će se puno stvari događati, ali Hajduk se nema što skrivati. Titula prvaka je želja i ambicija, a početak sezone sugerira da Bijeli imaju nikad veću priliku prekinuti dominaciju Dinama i osvojiti toliko željeni trofej.

Furiozan početak i razigrani Livaja

Prije utakmice se puno pričalo o tome da je za Hajduk u ovoj utakmici najvažniji pristup. Razlika u kvaliteti je prevelika da bi Rudeš mogao Bijelima parirati ako im Hajduk sam to ne dozvoli svojom nonšalancijom ili nedostatkom prave energije.

Ali, od prve minute je bilo jasno da je momčad ozbiljno shvatila svoj zadatak te su izbrisali Rudeš s terena u uvodnom dijelu utakmice i efektivno završili posao prije nego što su svi gledatelji uopće uspjeli ući na tribinu.

Ivan Leko nije u sastavu mijenjao gotovo ništa u odnosu na utakmicu u Solunu te je jedino Ivan Dolček dobio prednost ispred Jana Mlakara, što je uzrokovalo pomicanje Emira Sahitija na poziciju lijevog krila.

Također, bilo je jasno vidljivo da je Hajduk formacijski nešto drugačije postavljen pa možemo reći da su Bijeli zapravo igrali bez uobičajene desetke na terenu. Najveći dio utakmice je Hajduk bio postavljen u čistu 4-3-3 formaciju gdje su Vadis Odjidja-Ofoe, Filip Krovinović i Niko Sigur vrlo fluidno međusobno mijenjali pozicije.

Posebno je zanimljivo bilo kako su Bijeli otvarali svoje napade. Bekovi su se dizali jako visoko, a na njihove pozicije, svaki sa svoje strane, spuštali su se Odjidja-Ofoe i Krovinović. Kada bi njih dvojica primili loptu na toj poziciji, imali su jako dobru distribuciju prema krilnim pozicijama gdje je Hajduk stalno imao situacije „dva na dva“ ili čak „dva na jedan“ jer su krila i bekovi bili blizu jedni drugima u takvoj postavci igre.

Osnovna ideja je bila da se tako osvoji prostor, prebaci težište igre blizu zadnje trećine i da onda krila ili bekovi dovedu loptu do Marka Livaje u poziciju iz koje on može zabiti ili podvaliti loptu suigračima iza leđa obrane Rudeša.

Taj plan je u prvih 20 minuta funkcionirao savršeno i baš tako je Hajduk i zabio prvi gol, a kada je Livaja raspoložen kao sinoć onda Hajduk nema nikakvih problema u probijanju kvalitetom inferiornijeg suparnika.

Bio je Livaja u uvodnom dijelu utakmice iznimno razigran pa je u tom razdoblju prvo zabio gol nakon sjajne minijature sa stoperom na leđima, potom je gurnuo Sahitija u situaciju gdje je potonji sam izašao na vratara Karla Kralja i na kraju uvoda je još jednom podvalio odličnu loptu za lažnog beka Darija Melnjaka koji to ne propušta i tu je priči bio kraj već nakon 15 minuta.

Melnjak je ponovno odigrao odličnu utakmicu, a njegova kretanja i načini kako se uvijek nađe u pravoj poziciji da bude opasan po gol su velika snaga Hajduka. Iako nominalno igra na poziciji lijevog beka, na utakmici ga možemo vidjeti na oba krila, u vrhu napada pa čak i kao visoko isturenog veznog igrača koji ulazi u česte kombinacije s Livajom.

Istovremeno gotovo nikada nakon utakmica ne ostaje dojam da je po njegovoj strani protivnik radio velike opasnosti i iskorištavao Melnjakovo plansko lutanje sa svoje pozicije. Veliki posao tu radi Krovinović čija je uloga u branjenju protivničke tranzicije jako podcijenjena.

Uz to, dok je Hajduk u posjedu on se uvijek otvori na poziciji gdje može primiti loptu, odložiti je dalje i tako daje momčadi stabilnost posjeda i odušak suigračima kada se moraju izvlačiti iz situacija na uskom prostoru.

Krovinović nije imao dobar ulazak u sezonu i pod velikim je kritikama, ali sinoć je odigrao mirnu i kvalitetnu utakmicu te još jednom pokazao da je on dirigent igre koji momčadi daje ritam te istovremeno stabilnost po izgubljenoj lopti.

Pad u nastavku i prepuštanje inicijative Rudešu

Ako su pristup i energija igrača Hajduka u prvih 20 minuta bili na 100 posto, onda se za ostatak utakmice može reći da je ta energija bila daleko od optimalne. Hajduk je nakon početnog naleta spustio brzinu i ritam utakmice je postao jako spor.

Bijeli su potpuno odustali od stvaranja prilika kroz igru koju su pokazali na početku te su Rudešu prepustili loptu i samo čekali situacije gdje će dočekati neku pogrešku u posjedu domaćina te prijetiti iz tranzicije.

Bilo je tu dosta nerezonskih driblinga i dodavanja, brzanja s odlukama i nekoliko trenutaka čiste nonšalancije. Dojam je bio da je Hajduk u mislima već riješio utakmicu te se samo čekao kraj. Iako Bijeli niti u jednom trenutku nisu bili u ozbiljnoj opasnosti, prerano je Hajduk odustao od bilo kakve igre, što se u budućnosti ne smije događati.

Treba uzeti u obzir to da je Hajduk samo tri dana prije igrao i fizički i psihološki tešku utakmicu u Grčkoj iz koje su pak direktno i došli u Zagreb, ali ritam igre nisu podigli niti igrači s klupe koji su ušli nastavku. U drugom poluvremenu je to bila čista melankolija.

Nije toliki problem neaktivnost Hajduka u napadačkom dijelu, već činjenica da su se igrači Rudeša u nastavku mogli šetati kroz vezni red Hajduka koji im je ostavljao previše vremena na lopti bez gotovo ikakvog pritiska. Iako su kvalitetom daleko od Hajduka, na ovaj način je Rudeš ipak uspio stvoriti nekoliko solidnih situacija koje se ne bi dogodile da je ozbiljnost gostiju bila na razini.

Nije Hajduk bio pod nekim velikim pritiskom, ali je ipak malo odškrinuo vrata domaćinima da zakompliciraju utakmicu. Rudeš nije imao kvalitetu da dovede utakmicu u nervozu, ali na neki drugi dan bi Ivor Ljubanović realizirao svoju priliku u 63. minuti i dobili bismo drugačiju utakmicu do kraja.

Ovaj pad Hajduka nije nešto što zabrinjava samo po sebi, uzevši u obzir sve okolnosti, ali ostali klubovi u ligi imaju dovoljno kvalitete da kazne Bijele ako im se tako nešto ponovi u idućim utakmicama. Iz Europe se ispalo, Hajduk igra samo prvenstvo (i povremeno Hrvatski kup) i nema razloga da se utakmica ne može ubuduće odraditi s maksimalnom ozbiljnošću i pristupom svih 90 minuta.

Uprava mora pokazati da shvaća trenutak u kojem se Hajduk nalazi

Sve u svemu, ovo je ipak bila jedna rutinska pobjeda Hajduka, a zabrinutost za pristup nakon vodstva od 2:0 proizlazi iz iskustva gledanja utakmica posljednjih godina kada se Hajduk vrlo često tako dovodio u probleme u dvobojima gdje je sve izgledalo riješeno i u kojima takvih problema nije smjelo biti. Ova momčad ipak ima veću kvalitetu te nije za očekivati da će to postati nešto uobičajeno.

Hajduk je ligašku sezonu otvorio rezultatski savršeno, igra dobro i pogotovo pobjedama u derbijima demonstrira da je složio ozbiljnu momčad koja ima puno pravo reći da je kandidat za naslov prvaka. Favorit nije, ali isto tako dugo nije bio ovako ozbiljan kandidat. Ali, upravu i sportskog direktora kluba ove spoznaje ne smiju uljuljati u osjećaj zadovoljstva i opuštanja.

Nakon ispadanja iz Europe, Hajduku ne treba puno širi kadar od onoga kojeg ima, ali mu i za prvenstvenu utrku i dalje trebaju pojačanja. Jasno je od početka sezone da Hajduk od svojih krila ne dobiva gotovo ništa u zadnjoj trećini te je pojačanje na toj poziciji apsolutni prioritet.

Iako je Ivan Dolček sinoć upisao asistenciju na račun Livajine sjajne realizacije, krilni igrači koje klub ima realno nisu radili razliku niti protiv u ovom trenutku najslabije momčadi lige. Jasno je da bi sanjani dolazak Ivana Perišića riješio sve te probleme, ali Hajduk si ove sezone ne može dozvoliti da ovisi o tome hoće li on nekako doći na kraju prijelaznog roka.

Hajduk si ne može dopustiti da čeka povratak u formu Sahitija ili da Leon Dajaku pokaže da u njemu i dalje ima nešto što će ga pretvoriti u efikasnog igrača koji može pomoći klubu kao prva opcija. Jan Mlakar nije krilo i ta situacija se mora riješiti.

Ovo je sezona u kojoj se odlučuje o smjeru kluba u idućih 10 godina

Iako se u nogometu previše priča o „sudbonosnim“ utakmicama ili sezonama, ova sezona je za Hajduk ipak biti ili ne biti iz više razloga. Prvo, Livajin prime neće trajati vječno i nemoguće je očekivati od bilo koga da zadrži ovakvu razinu efikasnosti još nekoliko godina.

Drugo, promjene u sustavu europskih natjecanja mogu Bijele zacementirati iza Dinama ako Modri ponovno osvoje titulu i uđu u Ligu prvaka gdje će nagradni fond biti najveći u povijesti. Treće, Hajduk bez titule i europskih skupina ne može biti puno bolji nego što je sada, a kostur ove momčadi je već duže na okupu te bi neuspjeh nužno značio preslagivanje kockica.

I četvrto, ne može se ignorirati probleme koje Dinamo ima sam sa sobom. Tranzicija od Mamića prema nekom novom Dinamu ne ide po planu i Dinamo se guši u problemima kakve jako dugo nije imao. U prvenstvo su krenuli loše, izgubili od Hajduka na Maksimiru, odmah kiksali protiv Gorice i onda ispali iz kvalifikacija za Ligu prvaka na valjda najšokantniji i najgori mogući način.

Uprava Dinama će u sljedećih deset dana morati složiti kadar za sezonu koja je već neuspješna jer se nije ušlo u Ligu prvaka, a do sada nisu pokazali da su dorasli izazovu vođenja velikog kluba. Sve to nužno dovodi do zaključka da je ovo sezona koju navijači Hajduka dugo čekaju, sezona u kojoj Hajduk mora pokazati da je sazrio na svim razinama da se ravnopravno može boriti za naslov prvaka.

Dinamo je i dalje favorit, ali Hajduk ne može puno bolje od ovoga te je teško očekivati da bi neke iduće sezone mogli biti kvalitetniji. Momčad je ozbiljna, početak ligaške sezone je odličan, najveći rival je u velikim problemima i ako Hajduk to ne može iskoristiti zaista se legitimno može postaviti teza da onda neće nikad biti spreman za ostvarenje svojih ambicija.

Koliko god to zvučalo dramatično, Hajduk mora napraviti sve u svojoj moći da u nastavak utrke uđe što kompletniji i kvalitetniji.

Sad ili nikad.