LUKA MODRIĆ najbolji je hrvatski nogometaš u povijesti, vjerojatno i najbolji nogometaš kad se toj povijesti pribroji i doba Jugoslavije. Osim toga, vrlo ozbiljni argumenti idu u prilog tvrdnji i da je najbolji sportaš u povijesti naše zemlje.

Nebrojeno je puta, gotovo nevidljivo, preko svojih leđa izvlačio kompletne utakmice, cikluse i prvenstva. Kad je bio najbolji, na Euru 2016., nije dobio potvrdu svojih izvedbi jer je Hrvatska nevjerojatno nesretno izgubila protiv Portugala. 

Dvije godine kasnije, iako je igrao tek nešto slabije, uz srebrnu medalju dobio je i Zlatnu loptu kao konačnu potvrdu svoje nevjerojatne karijere. Sada, kad igra posljednje utakmice za reprezentaciju, morat će još jednom biti ono što je bio cijelo vrijeme - igrač koji čini ekstremno veliku razliku. Bez takvog Modrića, Hrvatska nema šanse protiv Brazila.

Dobro nije dovoljno

Kako nam je to svojevremeno u jednoj reklamnoj kampanji objasnio sam izbornik Zlatko Dalić - biti dobar nije dovoljno. A na ovom prvenstvu Modrić je češće solidan nego dobar. Kad se postave očekivanja i standardi, vjerojatno je igrač koji je iz redova Hrvatske najviše podbacio.

Bolje rečeno, uz iznimku odličnih 30-40 minuta protiv Belgije, na ovom prvenstvu ne gledamo Luku Modrića na kakvog smo navikli. Barem ne u kontinuitetu. U svom zenitu Luka Modrić bio je igrač kakvog nogometna povijest gotovo nije vidjela - nevjerojatno koristan u svim fazama igre, uz moć superjunaka koja se odnosila na igru protiv pritiska i progresiju s loptom u nogama.

Penicillin za presing - sada već uvriježena krilatica - najbolji je opis Modrićeve supermoći. S godinama se dodatno izbrusio i kao dodavač dugih i dubinskih lopti te dijagonala. Međutim, ključ njegove igre uvijek je bio nevjerojatno snalaženje na malom prostoru, prvi dodir s loptom i neviđena koordinacija u prihvaćanju teških dodavanja.

S obzirom na sve probleme u igri hrvatske reprezentacije, prije svega one u prvoj fazi distribucije lopte, upravo su te Modrićeve kvalitete ključne. Na ovom prvenstvu, nažalost, one se čine pomalo uvenule. S vremena na vrijeme iskoče, ali više nisu stalno tu.

Supermoći koje su splasnule

Bez spomenutih supermoći, Modrić je tek još jedan sasvim dobar, ali zapravo konfekcijski igrač. Nije onaj povijesno relevantni tip kojeg se svatko boji pritisnuti kako ne bi ispao smiješan već pri prvom Modrićevom dodiru s loptom. I dalje on dodaje, proigrava, pokazuje da ima viziju igre, ali njegova osnovna moć kao da je iščeznula.

Vidi se to, dakako, i u brojkama, koje su prilično pale u odnosu na ono što smo bilježili 2018., a kamoli 2016. Najzamjetniji je pad u duelima i driblinzima, što je direktna posljedica manjka kontakta i igre u uskim prostorima.

U tom smislu Modrić ima tek 4 dobivena duela po susretu uz prilično loših 40% uspješnosti, dok je, primjerice, u Rusiji bio na 6.6 uz 52%. Dio koji nedostaje su upravo driblinzi, element duela u kojem je Modrić uvijek bio vrlo uspješan, kako po pitanju volumena, tako i po pitanju efikasnosti.

Stvaranjem viška u svim fazama igre Luka Modrić godinama je davao tempo hrvatskoj reprezentaciji i Real Madridu. Dobrim dijelom zbog svih problema kod iznošenja lopte, ali i manjka Modrićevih majstorija, Hrvatska gotovo i nema igru kroz centralni koridor, što je vrlo čudno za reprezentaciju kojoj se tepa da ima "najbolju veznu liniju na svijetu".

Što to znači za utakmicu protiv Brazila?

Brazilci zasad djeluju doista zastrašujuće. Protiv Koreje se vrlo jasno moglo vidjeti koliko je opasno izaći protiv njih otvorenog garda, pogotovo s obzirom na strašnu četvorku naprijed - Viniciusa, Neymara, Raphinhu i Richarlisona.

Također, riječ je o igračima vrlo jakih pluća koji frekvencijom svojih sprinteva stvaraju ekstremno velik pritisak na zadnju liniju pa im nijedna reprezentacija zasad nije kontinuirano uspijevala iznositi loptu iz faze obrane. 

Upravo je to najveća boljka hrvatske reprezentacije, koju je u Rusiji zakrpala lucidnost Ivana Rakitića te već spomenute Modrićeve sposobnosti. Ovoga puta zadatak će biti teži nego ikad jer, kao za vraga, Neymar je također odlučio ponovno igrati u fazi obrane. 

Hrvatska ovu utakmicu ne može dobiti sjedenjem u mišjoj rupi uz taktiku koju je Maroko primijenio protiv Španjolske. Jednostavno, Hrvatska nikad tako nije mogla pobjeđivati. Da bi se dobilo ovaj Brazil, trebat će im pokazati zube. Trebat će im koji put probiti liniju, a idealno bi bilo kad bi se to moglo raditi i kontinuirano, barem u određenim fazama utakmice.

Kako bi uopće postojala pomisao da je to moguće, Luka Modrić morat će vratiti sve svoje supermoći. Morat će biti igrač kakav je bio ne Euru 2016. te dobrim dijelom na SP-u 2018. Bez njega to jednostavno neće biti moguće.

I zato se treba uzdati u onu američku sportsku krilaticu - He’s not as good as he once was, but once he can be as good as he ever was (nije dobar kao nekoć, ali u jednoj utakmici može biti bolji nego ikad). Ako se to dogodi, Hrvatska može i do pobjede. Ako to ne bude slučaj, utakmica će postati pitanje brazilske egzekucije.