IGOR BIŠĆAN nakon godinu dana više nije trener Rijeke. Vijest je izazvala šok u klubu, iako je bila očekivana, što smo na Indexu napisali prije nepunih mjesec dana.

Uprava Rijeke nakon Matjaža Keka potrošila je i Igora Bišćana, trenere kakvi se u modernoj povijesti HNL-a ne pojavljuju često. 

Klub je opet na nuli. 

Fantastičan posao Bišćana sakrio je lošu sportsku politiku 

Igor Bišćan izvukao je maksimum iz ekipe koju je imao. Kadar Rijeke je izrazito limitiran. U veznom redu i napadu imaju tek jednog igrača koji radi razliku, a to je Robert Murić koji i nije pretjerano poznat po radnoj etici, što se onda ogleda i u konstantnosti partija koje pruža. Rijeka je vjerojatno jedini klub u HNL-u koji nema pravog lijevog beka već tu poziciju krpa s igračima "krive noge" i onima koji su igrali u sasvim drugačijim ulogama. U takvim uvjetima nije bilo pošteno očekivati naročiti rezultat, ali Bišćan ga je ipak stvorio.

Osvojio je kup, nakon što u finalu pobijedio Dinamo i došao do drugog mjesta u prvenstvu, u kojem su Modri toliko dominantni da ih slobodno možemo izuzeti iz konkurencije. Ove sezone Bišćan je nastavio u sličnom tonu. Usporedba s Hajdukom i Osijekom, prirodnim rivalima Rijeke, govori koliko su vrijedni rezultati Igora Bišćana. Rijeka je u posljednje dvije sezone dovela dva igrača koji u klubu igraju bitnu ulogu - Halilovića i Čolaka, i na koje su ukupno potrošili oko 900 tisuća eura. Također, vratili su Andrijaševića, ali nećemo saznati kako bi izgledala njegova i Bišćanova suradnja.

S druge strane, Hajduk je u istom periodu doveo Čolinu, Dolčeka, Edouka, Posavca, Jakoliša, Svatoka, Jaira i Jradija. Osijek je doveo Mancea, Majstorovića, Kleinheislera, Silvu i Jugovića. O nekim igračima s liste imate bolje, o nekima lošije mišljenje, ali činjenica je da bi većina njih bila dobar bitan rotacijski materijal za Rijeku, a pojedini i nositelji igre u momčadi.

Bišćan je sve to premostio, izgradio prepoznatljivi stil igre baziran na kompaktnom bloku i presingu te brzim napadima u dubinu, ali ekipu bez puno talenta moguće je dogurati samo do određene granice. Sve preko toga je nerealno. 

Manjak kvalitete najbolje se vidio u europskim susretima u kojima je Rijeci protiv Genta bolno falilo malo iskre koja bi im donijela gol ili pobjedu za još jedan veliki rezultat. Uprava Rijeke radila je istu stvar i s Matjažom Kekom, kojem je kao čudotvorcu svake godine gurala očerupanu momčad, sve dok Slovencu nije prekipjelo. Rijeka je tada, u svjetlu osvojene titule i osječkih procesa zbog kojih je Dinamova budućnost bila upitna, imala priliku i duže ostati na vrhu HNL-a. 

Sličan scenarij sada se dogodio i s Bišćanom koji je gurao polovni auto dok nije shvatio da je brdo prestrmo i da ga neće dogurati do vrha. Nije više htio ispravljati tuđe greške, a to je jasno i rekao na oproštajnoj presici: "Zasitio sam se rada u uvjetima koji nisu idealni, nisu ni blizu toga. Bez obzira na to, mi smo uspjeli napraviti sjajne rezultate u uvjetima koji nisu bili sjajni. Vremena su se promijenila."

Armada bi trebala Bišćanu dati svoj moto

"Siamo soli contro tutti", ili "sami protiv svih", moto je koji krasi Armadu već dugo vremena, a navijačkoj skupini Rijeke postao je bitan dio identiteta. Rijeka, vječno treći hrvatski klub, kroz povijest nije imala jaku logistiku pa su njihovi trofeji i uspjesi uvijek djelovali kao da su postignuti usprkos sistemu. Nitko nije bolje utjelovio taj moto od Igora Bišćana, a Armada mu je okrenula leđa.

Rijekin dojučerašnji trener zbog toga je istinski patio od prvog dana. Bišćan je u dresu Dinama 1998. godine zabio Rijeci, pa pogodak proslavio krajnje nedolično, hvatanjem za međunožje i psovanjem upućenim riječkoj publici. Za svoju mladost i nepromišljenost se i ispričao. 

U trenucima dok je Uprava kluba prepuštala konkurenciji poziciju drugog najjačeg kluba u Hrvatskoj, Armada se odlučila obrušiti na trenera. U trenucima dok su suci i HNS-ovi dužnosnici krojili nogomet po mjeri uskog kruga ljudi, oni su najradikalniji potez povukli zbog Bišćanovih muda otprije 20 godina. Nisu vidjeli da je Bišćan jedan od rijetkih koji u Rijeci još imaju muda i stvaraju rezultat, unatoč sistemu u klubu i izvan njega. 

Navijačku emociju ne smije se podcijeniti, ali ona može biti pogrešno usmjerena. Dokaz tome je i Armadino okretanje ploče. Odjednom, najveći problem za navijače postao je Renato Pilipović, pomoćnik Igora Bišćana.

Trener Rijeke našao se u neobičnoj situaciji. Uprava mu nije pomogla stvaranjem uvjeta za dobru igru, navijači mu nisu pomogli pljeskom, a lokalni mediji uporno su ga smjenjivali i tražili probleme tamo gdje ih nije bilo. Nije nikakva fraza - Igor Bišćan ostao je sam protiv svih. 

Je li uopće bitno što je bio povod?

U narednim danima bit će puno naklapanja o točnom uzroku njegovog odlaska, posebno ako dobije konkretnu ponudu HNS-a za poziciju izbornika mlade reprezentacije. Fokus ipak ne treba biti na tome. Problemi s navijačima i medijima kao i zakulisne igre oko kluba o kojima ne znamo mnogo, ali se na ljudima iz Uprave kluba vidi da postoje, u ovom trenutku za Rijeku nisu toliko važni.

Važno je ustanoviti da Rijeka još jednom vrhunskom treneru nije osigurala uvjete u trenutku dok je perspektiva kluba izgledala bolja nego ikad u povijesti. 

Rijeka je jednostavno bolno kiksala. Potrošila je trenera koji joj je mogao dati bitno više, a sebi izgradila reputaciju kluba u kojem vrlo brzo uvjeti za rad postanu nemogući. U sivilu domaćeg nogometa, Bišćan je svojim radom i ponašanjem bio svijetla pojava. Njegov odlazak na ovaj način najveći je i najbolniji poraz koji je Rijeka mogla postići i koji bi vrlo brzo mogao donijeti teške posljedice.