PRVI put nakon 31 godinu veliki milanski derbi odigrat će se bez Silvija Berlusconija. Najtrofejniji predsjednik u nogometnoj povijesti prodao je Rossonere Kinezima, pa će danas na Giuseppe Meazzi od 12:30 sati talijanski velikan igrati jedan protiv drugoga s etiketom s Dalekog istoka, u 32. kolu Serije A. 

 

Nikad u 108-godišnjoj povijesti dvoboja dva kluba nisu igrala u spomenutom terminu, a danas će voditi izravnu borbu za plasman u Europsku ligu. Milan je šesti s 57, a Inter sedmi s 55 bodova. Iako su miljama daleko od apsolutnog vladara Juventusa, njihov sastanak uvijek izaziva posebnu emociju i to ne samo kod Talijana, nego u svakom dijelu svijeta.

 

Trener Intera Stefano Pioli debitirao je protiv Milana u studenom, na derbiju koji je Index izravno pratio. Strateg je prije pet mjeseci stigao do remija 2:2 u 92. minuti zahvaljujući Ivanu Perišiću, nakon čega su krenuli dobri rezultati. Međutim, s dva vezana poraza od Sampdorije i Crotonea njegova momčad je zapala u krizu...

 

"Moramo se probuditi i pravo je vrijeme za to jer nas čeka gradski derbi. Tako je bilo u prvom dijelu sezone, pa se nadam da bi danas mogli ponovo stići do pozitivnog rezultata, a neka ovog puta bude pobjeda. Jednostavno, moramo reagirati i obećavamo našim navijačima veliku utakmicu", jasan je Pioli, u čijoj momčadi će sigurno startati Perišić, a Marcelo Brozović bi mogao ostati na klupi.

Na drugoj strani, Vincenzo Montella želi slaviti i približiti se Europi koju Milan već godinama lovi. Također, trener Milana prokomentirao je odlazak Berlusconija i dolazak Yonghonga Lija...

 

"Hvala Berlusconiju na svemu. On je otišao, a Milan je ispred Intera. To je poput dara za njega", rekao je kroz smijeh Montella, pa nastavio...

 

"Derbi kao derbi, jako važan i za igrače, i za navijače. Tko bude slavio u ovom dvoboju sigurno će u boljem stanju dočekati završni sprint u prvenstvu. Mi smo nakon nekoliko dobrih rezultata dobili samopouzdanje i vjerujemo u sebe. U prvom derbiju bili smo blizu pobjede, ali smo primili gol u sudačkoj nadoknadi. Ipak, nadam se da ćemo ovog puta imati i malo sreće", zaključio je Montella.

 

Bit će ovo povijesni derbi jer će klubovi zaraditi 4,2 milijuna eura, a dvoboj će gledati rekordnih 862 milijuna gledatelja diljem svijeta. 

 

Mario Pašalić zabio je dva gola u posljednje dvije utakmice za Milan, ali danas neće igrati zbog žutih kartona...

 

"Ne volim govoriti o igračima koji ne konkuriraju za utakmicu, ali je Pašalić jako puno napredovao i bit će još bolji u budućnosti. U to nema sumnje", istaknuo je trener Milana.

 

 

Bio je to hladni i sivi 20. studeni. Stigli smo na 187. prvenstveni, 217. službeni i ukupno gledano 304. Derby della Madonnina. Ne jednoj strani domaćin Milan, na drugoj Inter, a u prvom redu oko Indexa koje je zaiskrilo više od četiri puta, koliko je palo golova na legendarnom San Siru, a gdje je Ivan Perišić pogotkom sa zvukom sirene ukrao show Susu i spasio svoju momčad najbolnijeg mogućeg poraza. 

 

Bio je to njihov 57. remi u Seriji A, ukupno 65. u povijesti te prvi koji je završio 2:2 nakon 15 godina.

 

Jedan od najvećih gradskih dvoboja na svijetu, talijanski klasik u prijestolnici mode, gradu koji je jedini dao dva prvaka Europe (Rossoneri sedam, Nerazzurri tri naslova) u povijesti nogometa. Veliki, po mnogo čemu jedinstveni obračun susjeda srce Lombardije, čije se sunce zaboravilo probuditi, dočekalo ga je namršteno, tmurnih oblaka, uz kišu koja je svemu tome dala prepoznatljivu englesku atmosferu.

Od trenutka kada smo sletjeli na aerodrom Malpensa ništa nije ukazivalo na to da će se odviti ove sezone prvi od dva nogometna rata za grad i čast. Kišne ulice, kao i raspoloženi i nasmijani Talijani te neopisivo skupi taksisti, kafići i njihovi konobari nisu puno govorili o tom nedjeljnom potresu koji će pogoditi njihova njihove živote, i ne samo njihove.

 

Naprotiv, bilo je to zatišje pred 93 minute dugu buru, a atmosferu je nabrijao Nizozemac Wesley Sneijder, igrač Galatasaraya koji je osvojio sve s Interom 2010. a sada je otkrio kako je Milan njegov san te i kako želi igrati u redovima najvećeg rivala.

I onda, iz ničega, na dan utakmice krenula je groznica. Ne one fanatične, često pretjerane prirode kao, primjerice, u Grčkoj ili Turskoj,  već se iz minute u minutu, iz sata u sat, povećavala poput temperature vulkana koji se sprema za erupciju. Osjećalo se to u zraku, na svakom novom koraku.

 

 

Navijači čije je rivalstvo starije i od nekih država, gradova, zajedno hodaju cestama prema stadionu kao da su sklopili pakt o međusobnom nenapadanju, s obzirom na to da su i tako njihove obitelji vječno osuđene na život između dvaju klubova, crveno-crne i crno-plave boje, vraga i zmije... Zato je njihovo rivalstvo nekako i uzdignuto na veću razinu, bez nasilja i nereda, ali uz puno pogrdnih pjesama i navijačkog nadmudrivanja.

 

Kao da su tifosi, baš poput njihovih klubova, shvatili kako moraju živjeti zajedno i održavati mir, iako među njima struji istinska mržnja, prezir... Kao zajednički most, preko kojeg moraju hodati, a rado bi ga srušili, ili stadion koji dijele, a željeli bi ga samo za sebe.

 

 

Golim okom vidljiva je bila Milanova navijačka rijeka, čiji su shopovi bili gotovo puni, dok Interovi dućani i nisu bili u tolikoj mjeri posjećeni, a u kojima se dres Perišića itekako isticao, za razliku od, recimo, Brozovićeva ili pak Pašalićeva na drugoj strani.

 

 

Kroz grad su dominirali vidno brojniji navijači Milana, a koji su dobili kapitalno pojačanje u vidu istomišljenika iz Hrvatske, Crne Gore, Rumunjske, Poljske, Bugarske, Slovačke, Češke, Malte... Uoči utakmice svratili smo na Piazzu Duomo, predivni trg, koji se okupan u crveno-crnim bojama nabrijavao za derbi. Spomenuti klubovi navijača su, uz Talijane, napravili pravi folklor i pjesmom stvorili uvertiru za njima najvažniju utakmicu u prvom dijelu sezone.

Među njima je posebno dominirala hrvatsko-crnogorska veza, uz raspjevane članove Milan Cluba Milanistra iz Umaga te Milan Cluba Fedeli Rossoneri Montenegro, čiji je počasni predsjednik legendarni Dejan Savićević koji je gledao utakmicu iz lože, poput Marija Balotellija, kojeg je navijačka strast prema Milanu odvela na tribinu dok je iste večeri njegova Nica igrala protiv Saint-Etiennea i - pobijedila.

 

Ujedinjeni s ostalima i uvjereni u pobjedu, navijači su zajedno krenuli prema stadionu. Metro je bio poprište argentinske karnevalske atmosfere koja je povećavala promile uzbuđenja u krvi, kako navijača, tako i svih neutralnih promatrača, ako ih je uopće i bilo.

 

 

 

Kiša je pojačavala ritam, a pred Curvom Sud (tribina navijača Milana) i Curvom Nord (tribina navijača Intera) najvatreniji su s nestrpljenjem, uz neprekidnu pjesmu i skakanje, čekali otvaranje vrata tri sata uoči susreta. A, kada su se ona otvorila - nastao je stampedo. Tribine su se za tren oka napunile do vrha, uz 77.882 gledatelja. Plavi dio je odmah objelodanio koreografiju, a crveni čuvao svoj odgovor.

 

I dok su pristalice Nerazzurra napravile prekrasni slideshow na tribini, gdje su dominirale zastave, razni natpisi uoči početka utakmice, na drugoj strani su Rossoneri strpljivo čekali svoj trenutak i, mora se priznati, pobijedili 1:0 u njihovu nadmetanju. Igrači su izlazili na teren, a duž praktički cijele tribine ukazala se čudesna koreografija u čast Silvija Berlusconija, kontroverznog političara i ličnosti, ali i najtrofejnijeg predsjednika u povijesti nogometa koja je obišla svijet.

 

Bio je to posljednji derbi u njegovog 30-godišnjoj eri, jer će uskoro i službeno prodati klub Kinezima, a Curva Sud odlučila mu je zahvaliti na svemu što je učinio s Milanom od 1986. godine do danas. Popularni Il Cavaliere, s titulama Lige prvaka u rukama, praktički je bio veći i od cijelog stadiona, a njegova reakcija na „priznanje za životno djelo“ objasnila je bit nogometa bez i jedne jedine riječi.

Milan je u njegovoj eri slavio 28 puta, uz 26 poraza i 21 remi.

 

 

Utakmica je krenula. S južne na sjevernu stranu i obrnuto pjesme su letjele poput otrovnih strelica iznad bojnog polja na kojem su igrači tražili trenutak besmrtnosti. Suso je s dvije majstorije bacio u delirij Milaniste, a Antonio Candreva „bombom“ i na kraju Perišić golom u fotofinišu uspjeli spasiti svoju ekipu potopa i razveseliti Interiste.

 

Kako to obično biva nakon derbija, onaj koji izgubi do prvog sljedećeg ima nepisano pravo vaditi mast svom sinu, ocu, prijatelju, kumu, susjedu... No nakon ovog derbija ostala je, kao u šahu, pat pozicija. I dok su navijači Intera likovali zbog gola Perišića koji im je donio remi, ali i ubrzo shvatili da time ništa više nisu dobili osim boda, tifosi Milana neodlučenim rezultatom stigli su do drugog mjesta s Romom i ostali na +8 u odnosu na svog najvećeg rivala, ali uz žal zbog ispuštene pobjede. 

Zato su svi ponosni i pokisli otišli kućama ispunjenog srca i iscrpljene duše, ali i uz nepotpuno zadovoljstvo, pa je grad ostao bez pravog vladara do prvog sljedećeg dvoboja, danas, 15. travnja 2017. godine koji će, uvjereni smo, biti jednako tako vatren kao što je bio i ovaj povijesni u studenom.