ZAHVALJUJUĆI Bayernovom posrtaju prošla sezona Bundeslige bila je dramatična i neizvjesna doslovno do posljednjeg sučeva zvižduka u Dortmundu i Kölnu. Slike nevjerojatne završnice popunile su naslovnice i obišle svijet stavljajući tako dodatni fokus na zanimljivost Bundeslige. No u isto vrijeme odvijala se, i još uvijek traje, važnija utakmica, koja bi mogla odrediti sudbinu same lige narednih godina.

Jedna stvar je posve jasna - Premier liga je nedodirljiva bilo kojem drugom nogometnom natjecanju koje se igra unutar jedne zemlje. Ni La Liga ni Serie A, a ni Bundesliga ne mogu se uopće staviti u istu rečenicu s Englezima. Tako da se sama po sebi nameće bitka ostatka svijeta. 

Trka La Lige, Serie A i Bundeslige za što veći komad ostatka kolača. Francuska, nizozemska i portugalska liga daleko su od njih koliko oni od Premier lige. I dok je era Ronalda i Messija La Ligu držala blizu Premier lige, danas nemaju takve adute u rukama, ali i dalje s Realom i bilo kakvom Barcelonom imaju pole position. No, više nisu nedodirljivi.

Osjete to i čelnici Bundeslige pa već mjesecima pripremaju raznorazne projekte kojima bi pokušali namaknuti što više novca kako bi održali korak s ostalim ligama u toj nemilosrdnoj financijskoj trci. Tu im, naravno, ne pomaže pravilo 50 + 1 i još im je teže nego ostalima. Da pojednostavimo: u Njemačku ne može doći milijarder i kupiti većinu dionica kluba kako bi njime zagospodario.

Klubovi u Njemačkoj ne mogu postati ničija igračka

To je dozvoljeno tek domaćim gigantima koji klub sponzoriraju u kontinuitetu preko 20 godina. Strani investitor na određene načine može ući u klub i do određene granice sponzorirati ga, ali ne može dobiti pravo većinskog vlasnika, odnosno klub ne može postati ničija prćija - u teoriji. 

Postoje određene mogućnosti da se i u takvom sustavu neke stvari zaobiđu (čitaj RB Leipzig model ili ubrizgavanje dodatnog novca Qatar Airwaysa u FC Bayern indirektno, pomoću VW grupacije koja u vlasništvu ima dionice Bayerna), ali o tome drugom prilikom.

"Bundesliga je trenutno, s izuzetkom FC Bayerna, tek razvojna liga za Premier ligu", rekao je nedavno Fredi Bobić u jednom intervjuu. Primjer je Joško Gvardiol koji je na radaru engleskih velikana već odavno, ali nisu mu mogli pružiti priliku da odmah igra sve minute i razvija se. Takav luksuz ima Bundesliga, a klubovi u Premier ligi to ne mogu čekati.

Ali zato, kada kucne pravi čas, jedan Manchester City može bez problema platiti 100 milijuna eura RB Leipzigu i dobiti gotovo posve razvijenog igrača koji može biti standardan u takvom jednom klubu i ligi. Nadalje, Jadon Sancho ili Jude Bellingham su odlučili doći u Bundesligu samo zato što su u njoj mogli dobiti najidealnije uvjete za svoj razvoj. Bundesliga se posljednjih sezona pretvara u pravu razvojnu ligu.

Kupi jeftino, razvij i prodaj skupo

A Harryja Kanea od njemačkih klubova može kupiti jedino Bayern. I tu završava cijela priča. Bundesliga se svodi jedino na Bayern kao moćnog globalnog igrača koji može platiti više od 100 milijuna za napadača, i to ne bilo kakvog, nego najboljeg napadača najbolje lige na svijetu. To je jedina pljuska koju može njemački nogomet, odnosno Bayern - svijet za sebe - uzvratiti superbogatoj i moćnoj Premier ligi.

Ostali su osuđeni na to da dovode talente i poluproizvode, razvijaju ih i zatim dobro utrže. Samo ovog ljeta Bundesliga je ostala bez nekoliko najprivlačnijih igrača zbog kojih su ljudi diljem svijeta uključivali TV da bi uopće gledali njemački nogomet. Bellingham, Nkunku, Szoboszlai, Diaby, Flekken, Ndicka su neki od njih, a izgledan je odlazak i Joška Gvardiola. Osim njega, na radaru velikih klubova su i Kolo Muani, Floran Wirtz, Karim Adeyemi, pa i Dani Olmo, iako je potpisao novi ugovor i samo je pitanje koliko će se još zadržati u Njemačkoj.

"Sa svakom godinom koja prođe, sa svakim ulaganjem koje druge lige imaju nama je sve teže i teže. Oni koji su bili glasni protiv stranih investitora sada moraju odgovoriti na pitanje odakle će doći sigurnost i stabilnost za Bundesligu u budućnosti", rekao je Axel Hellmann, privremeni izvršni direktor Njemačke nogometne lige, nakon što je propao projekt uvođenja stranih investitora u prve dvije lige.

Odbili skoro 2 milijarde eura

On je kao vođa projekta mjesecima radio sa suradnicima na ideji da se pronađu investitori kojima bi na određeno vrijeme prodali poseban paket, odnosno dio prava na distribuciju sadržaja Bundeslige i 2. Bundeslige. U početku su vrlo lako došli do čak 6 zainteresiranih globalnih grupacija i bili na dobrom tragu. Ideja se dalje razvijala, pa su zaključili kako će od tih 6 odabrati 4 i s njima završiti posao. 

U tome su i uspjeli i ispregovarali su početni paket od skoro dvije milijarde eura za 36 klubova, ali, naravno, raspodjela bi se vršila kako su oni to zamislili, što je na koncu i najveći kamen spoticanja. Jer samo je 20 od 36 klubova prve i druge Bundeslige glasalo ZA, što je nedovoljno da bi projekt dobio zeleno svjetlo.

Najzanimljivije je to što su mali konačno pronašli način da zaustave tiraniju velikih. Kako se kasnije doznalo, među tih 16 klubova su bili većinom oni slabije moći i prvo su neki od njih zatražili da glasanje bude tajno. Zatim su, pod izgovorom da su oni glas svojih navijača, taj projekt i stornirali. Međutim, još nije potpuno odbijen, odnosno nitko od predstavnika klubova nije zauvijek zalupio vrata projektima koji će donijeti dodatni novac.

Dogodila se pobuna malih koji više nisu željeli trpjeti ugnjetavanje velikih. Javna je tajna da je godinama liga odlučivala po principu dogovora velikih a da se male ništa ne pita. Servirali su im unaprijed donesene odluke, dok su ovi bespomoćno klimali glavama. A vidimo da se ta praksa pokušala nastaviti jer je predsjednik St. Paulija Oke Gottlich, koji je i član Izvršnog odbora lige (član!), jedva došao do detalja posla teškog skoro dvije milijarde. 

Nibelunška vjernost pravilu 50 + 1

Dakle, mali klubovi su lupili šakom od stol jer su shvatili da bi od te skoro dvije milijarde njima pripale mrvice pod krinkom da liga većinu novca želi investirati u razvoj samog natjecanja i da bi raspodjela bila striktno dirigirana, pa bi svaki klub morao taj novac potrošiti onako kako mu liga nalaže, a tek manji postotak po svojoj volji. 

U redu, time su, navodno, htjeli spriječiti klubove da suludo rasipaju novac na kadar i da se, ako izostane rezultat, dovedu do financijskih problema. Budući da je pobuna navijača, koji su izričito protiv ulaska investitora na takav način, uhvatila zamah, to su buntovnici i iskoristili i doveli u pat-poziciju vođe projekta i tako je sve propalo, za sada.

Vrlo vjerojatno je ovo bilo prvo veliko ispitivanje začahurene njemačke tradicionalne nogometne javnosti koja se i dalje slijepo drži 50 + 1 pravila kao nezabludivog. Prvi veliki utjecaj na javno mnijenje i pokušaj promjene mišljenja da je 50 + 1 svetinja. To potvrđuju i brojne izjave ljudi od značaja u njemačkom nogometu i konstantne njihove kuknjave kako bez upliva stranog novca njemački nogomet gubi bitku s ostalim ligama.

Uz to je primjetna stagnacija rasta popularnosti Bundeslige koja je proteklih sezona uhvatila kakav-takav zamah i posljednji ugovor za TV prava je bio značajno izdašniji od prethodnih. Bayern je osvojio pandemijsku Ligu prvaka, a neka zanimljiva imena poput Dembelea, Sancha, Lewandowskog, Haalanda, Bellinghama i drugih su bila odlični promotori u svijetu. 

Bundesliga osniva vlastitu televiziju?

Trenutna istraživanja tržišta govore da je pred Bundesligom u najboljem slučaju nastavak stagnacije, ali i lako moguć pad popularnosti. Tako se već strahuje da će novi ugovor za TV prava, koji se treba potpisati sljedeće godine (stupa na snagu od 2026.), biti još siromašniji od aktualnog. Koliko god te brojke bile možda i napuhane, sigurno nisu posve lažne.

U prilog ne ide ni trenutno jako loše stanje dvije najveće kuće, Skya i DAZN-a, koje plaćaju 80% od 4.4 milijarde eura, koliko je dogovoreno za četiri sezone aktualnog ugovora. I jedni i drugi posluju s velikim gubicima i nije jasno koliko će izdašnim ponudama moći raspolagati u licitaciji za novi ugovor. Sumnja se da bi to mogao iskoristiti neki treći distributer, a navodno liga nije isključila ni osnivanje vlastite televizije.

Vjerojatnije je tu da se radi o blefu i pokušaju pritiska na te dvije kuće, no ideja nije luda. Bild je procijenio da bi u tom slučaju trebali imati tri milijuna pretplatnika u Njemačkoj koji bi plaćali mjesečno 30 eura pretplatu, što bi bila i jeftinija opcija jer tada bi plaćali samo jednog dobavljača, a trenutno, da biste gledali sve utakmice Bundeslige u Njemačkoj, morate plaćati pretplatu i na Sky i na DAZN (otprilike između 50 i 60 eura mjesečno).

Po najnovijim saznanjima, u igru se želi uključiti i Apple koji jedini od potencijalnih kupaca posluje s dobiti (22 milijarde u posljednjem kvartalu). Bundesliga trenutno inkasira 1.1 milijardu po sezoni od TV prava (Premier liga 2.6) i to bi za Apple bila sitnica. U prilog Amerikancima idu očita sklonost i ovisnost Nijemaca i njihove politike o SAD-u i, dakako, novac. No, za sada je to na dugom štapu, a posebno je upitno kakva bi bila njihova vizija i kako bi prava prijenosa dalje prodavali. Tu se mora, na koncu, uplesti njemačka regulatorna agencija i dati zeleno svjetlo.  

Opijeni titulom svjetskog prvaka iz 2014.

Ne cvjetaju ruže ni Italiji i Španjolskoj jer ni one neće ubilježiti znatna povećanja ugovora za TV prava, ali bar imaju odriješene ruke za brojne manevre kojima mogu uvoziti svježi kapital u natjecanje. Bundesliga je tu zaista u podređenom položaju i stoga su neke odluke od ključne važnosti za budućnost i konačno je vrijeme da Nijemci reagiraju onako kako je bilo svojstveno njima kada su prepoznali da ne idu u dobrom smjeru.

Već nakon osvajanja Svjetskog prvenstva 2014. godine samodopadno su se uljuljali i nisu napravili potrebne promjene i zaokrete u određenim sferama nogometa. Reprezentacija i akademije počele su kaskati za drugim nogometnim silama i sve do danas ubilježen je strmoglav pad. Napokon, iako su priznali da je dotaknuta najniža točka, koja aktivira posebne alarme, prave odluke nisu na vidiku.

Nedostaju pravi vizionarski potezi koji bi umjesto Olivera Bierhoffa kao direktora reprezentacije prokazali svježe, sposobno i kvalitetno lice, a ne vatrogasno rješenje u vidu Rudija Vollera koji će nakon Eura 2024. već biti u mirovini. Nedostaje i hitno rješenje koje bi zadovoljilo sve strane u vodstvu Bundeslige, vezano za dodatni upliv novca.

Na prekretnici

Svima je jasno da klubovi i liga, posebno nakon pandemije, ne mogu pratiti konkurenciju iz Španjolske i Italije i da će sve više gubiti korak. Sada je na vodstvu Bundeslige da se konačno uozbilji i da bez izmotavanja i pretvaranja isposluje pravi način ulaska investitora u natjecanje. To ne znači da će investitori ući direktno u klubove niti će odlučivati o njihovoj politici. Pravilo 50 + 1 ne mora biti dokinuto.

Ne treba biti naivan, to će svakako donijeti određene promjene i djelomično narušiti tradicionalno shvaćanje nogometa u Njemačkoj. Ali zasigurno postoji model koji može biti prihvatljiv za sve strane. Ni Bundesliga ne može vječno ostati konzervativna i začahurena, ma koliko mi voljeli nogomet u odnosu na ovo u što se danas pretvorio. Otpora navijača zasigurno će biti i očekuje nas mučan ali neizbježan tranzicijski period.

Stoga je na čelnicima Bundeslige da kvalitetno, to jest najmanje bolno, odrade taj posao. Ovaj prvi pokušaj je pokazao da interes investitora itekako postoji i da su spremni uložiti ozbiljan novac. S druge strane, klubovi su također pokazali svjesnost da bez tog novca ne mogu, i to ne samo biti konkurentni nego mnogi ni normalno funkcionirati. Ali žele pošteniju raspodjelu, a ne mrve sa stola.

Bundesliga ima pune stadione i daleko je najgledanija liga u prosjeku po utakmici od svih liga svijeta. Ima odlične stadione na kojima se igra atraktivan nogomet, primamljiv širim masama. Ima sjajne mlade nogometaše, ali i trenere. Na koncu, ima odličan proizvod. No, što je apsurdno, nema novac potreban u trci s drugim ligama da bude konkurentna i, ako nešto uskoro ne promijeni, ostat će samo poligon za Premier ligu.