Razgovarao: Zvonko Alač
Foto: Alan Vajdić (Cropix)

"JELA, proklet ti bija svaki dinar" bio je ogromni grafit ispod poljudskog Zapada kada je u ljeto '93. najbolji Hajdukov nogometaš prešao u Ćirinu Croatiju.

> Rubil otkrio Špacinu taktiku: Oremuš ulazi na desni bok!

> Ibričić: Naši najveći aduti su fanatizam i publika

> Pogledajte Špacinu poruku nogometnim masonina

> Anas Sharbini: Nadam se da će moj gol odlučiti derbi

> Ante Rukavina za Index uspoređuje najveći grčki i hrvatski derbi

"Samo što nisam dobio dinare, nego marke", kroz smijeh je odgovorio Jeličić kada smo ga podsjetili na poruku navijača Hajduka igraču koji je za Bile protiv Dinama igrao sjajno, a kada je zamijenio dresove, kontra Hajduka čak još bolje.

"Mlađe generacije" koji misle da je prelazak Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk nešto, ne mogu pojmiti kakvu je histeriju svojevremeno izazvao Jeličićev transfer u suprotnom smjeru. Dok Niko može prošetati kvartom, Jeličić se godinama "nije smio" pojaviti u Splitu, a uvrede kojima su zagrebačke tribine častile Niku su dječja igra prema onome što je Jeličić proživljavao na Poljudu svaki put kada bi istrčao u Dinamovom dresu.

Jeličić je posebno je inspiriran bio na Poljudu, kada je ovaj rođeni Solinjanin u prvenstvenim i kup utakmicama godinama za Dinamo pružao briljantne partije iako je bio izložen uvredama, psovkama i zaglušujućim zvižducima a broj kovanica i upaljača koji su padali oko njega dok je na stadionu njegove mladosti izvodio kornere u plavom dresu je nemoguće zaokružiti.

Dobro, koliko ste onda dobili "prokletih" maraka za taj neoprostivi prelazak i koliko je Hajduk nudio da vas zadrži?

Iz Hajduka sam prešao u Dinamo za 200 tisuća maraka godišnje. Za ilustraciju, najveći ugovor tada je imao Dražen Ladić - 60 tisuća maraka.

Hajduk mi je nudio 50 tisuća maraka godišnje, ali moram napomenuti da sam četiri godine prije toga odradio za nula kuna, odnosno samo za premije koje sam zarađivao. Do  stadiona sam mijenjao dva busa kako bi stigao na trening, a od Splitovog stadiona do Poljuda me na Vespi vozio Feđa Klarić.

Sljedeće godine na 100. Hajdukov rođendan sprema se defile svih igrača Hajduka koji su još živi, od Rive do Poljuda. Jesu vam poslali pozivnicu?

Pa mora da su zvali kada nikoga nije bilo doma, haha. Došao bih možda ako preprave onu sliku iz Bijelog salona, na kojoj su svi igrači koji su osvojili prvo prvenstvo Hrvatske, a meni su na toj fotografiji iskopane oči. Ne vjerujem da to nitko u tom klubu nije našao za shodno da to promijeni

Odaberite po jednu najdražu utakmicu iz Hajdukova i Dinamova dresa kada ste igrali protiv velikih suparnika?

Za Hajduk protiv Dinama svakako prva utakmica finala Kupa '93. u Splitu kada je Hajduk pobijedio 4:1, koja mi je ostala u sjećanju ne samo po mojoj dobroj igri nego i veličanstvenoj atmosferi, a u obrnutim ulogama nekoliko mjeseci poslije kada sam igrao za Dinamo prvu utakmicu Superkupa u Maksimiru 4:4. Prekrasna utakmica, baš za gledatelje.

Spomenuli ste dvije prilično spektakularne utakmice velikih suparnika. U posljednje vrijeme (a to je pokazala i negledljiva prva utakmica polufinala) nemamo tu sreću gledati nogomet za sladokusce u okršajima Dinama i Hajduka?

Gledajući samo kvalitetu nogometa u pravu ste, time stvarno ne možemo biti zadovoljni. Siromaštvo igre koje je vladalo na posljednjim derbijima u kombinaciji sa nervozom, sudačkim greškama, utakmicama na nož su me kao nogometaša udaljavale od stadiona.

Ali prva utakmica polufinala kupa ponudila je lijepu atmosfericu, dobro navijanje i ponašanje aktera, a što se tiče taktičkih postavki, jasno je da je Špaco ubio prvu utakmicu s pet igrača u liniji i dva defenzivna vezna.

Ipak, opet bi htio pohvaliti ponašanje igrača i nadam se da će tako biti i na poljudskom uzvratu. Nažalost čini mi se da tako neće biti jer Hajduku je to utakmica za spas sezone. Zato se bojim kartona i grubosti, ali volio bih da se varam.

Špaco je doista "ubio nogomet" taktikom u prvoj utakmici. Bio vam je trener, poznato vam je kako razmišlja i vjerujete li u njegovu najavu kako će sada Dinamo dočekati napadačkom i lepršavom igrom?

Hajduk definitivno mora radikalno promijeniti pristup u odnosu kako je igrao na Maksimiru jer za prolazak dalje mora zabiti najmanje jedan gol. Na Poljudu Hajduk nikad ne smije igrati defenzivno jer ga tjera publika i pun stadion i zato je tamo uvijek favorit. Očekujem da će Hajduk napasti, ali "nešto se tu pita" i protivnika.

Dinamo ima kvalitetu bez obzira što im nedostaje nekoliko bitnih igrača i ukoliko na Poljudu bude normalna utakmica, svakako će i gosti imati više prostora nego u prvoj utakmici. Dakle, sve su pretpostavke tu kako bi gledali kvalitetniju utakmicu nego što je bila prva ali ponavljam, strah me eskalacije grubosti i prekršaja na terenu.

Dinamo na Poljud dolazi bez dva kreatora igre: Moralesa i ključnog čovjeka Badelja, a Bilima nema vođe Srđana Andrića, kapetana i najboljeg igrača prve utakmice?

Njih dvojica su ključni u Dinamovoj igri prema naprijed, naročito Badelj koji udara ritam; ovisno o potrebi ubrzava ili usporava igru. Svakako će im nedostajati, tim prije što će Dinamo igrati sa dva defenzivna vezna - Calellom i Vrdoljakom koji su zaduženi za destrukciju.

Naizgled se čini veliki hendikep ali Dinamo će ispred jedine isturene Mandžukića špice imati tri polušpice: Tomečaka, Sammira i Dodu, tako da bi na papiru trebali imati balans između obje linije.

S druge strane Hajduk će itekako osjetiti Andrićev izostanak, naročito jer tamo vlada prava oseka kvalitete i osim Sharbinija  tamo nema igrača koji može individualno riješiti tako da im je Andrić itekako potreban za agresivnost i blok da pritisne igrače Dinama koji su mnogo puta pokazali da jako teško funkcioniraju kada im se protivnik postavi blizu.

To su posebno pokazivali na poljudskim derbijima. Govoreći o igračima, što fali Sharbiniju ili Mandžukiću, koje svi tetoše i hvale, ali za koje ne pamtimo kad su odigrali veliku utakmicu, da poput vas prije 17 godina odigraju sjajno "protiv cijelog stadiona" dok im 30 tisuća ljudi psuje sve živo, a dok izvode kornere, oko glave im lete cipele. Zašto oni nemaju tog dišpeta ili inata, možda zato što su prebogati i u jednoj godini zarade koliko najbolje plaćeni igrači vašeg vremena za cijeli ugovor?

Slažem se, ali mislim da je kod njih stvar psihološkog pristupa. U velikim utakmicama problema često imaju problema igrači koji nisu karakterno najkvalitetniji. Pokazala se da u obje momčadi ima igrača koji ne trpe takav pritisak i to je definitivno problem. S druge strane, ja sam imao problem malih utakmica, možda zbog nedostatka motivacije, ali meni je nepojmljivo da mladi igrači ne daju sve od sebe na derbijima, tim više što je danas tako malo utakmica u kojima imaju prilike igrati pred toliko navijača, menadžera. Tako da bi pristup trebao biti neupitan.

Činjenica je da naši mladi i talentirani igrači prerano dolaze do velikog novca, a nakon toga pristup nije isti, podsvijest nije ista kad si gladan i kad si sit.

Sammir je meni najbolji igrač od svih u Dinamu i Hajduku i najveći potencijal, ali ako on ima već tri godine problem s pristupom, onda dečko, nikad nećeš biti najbolji igrač.

Žao mi je što nemaju svijest koliko im je dobro, odnosno koliko bi im moglo biti još bolje i da nemaju odgovornosti prema onima koji ih plaćaju i koji ih dolaze gledati.

Uzmimo primjer Ibričića, koji je dobar igrač, ali koji je iz Zagreba prešao za odštetu od 1,8 milijuna eura, što bi u moje vrijem iznosilo 3,6 milijuna maraka. Svaka mu čast i neka uzme pet milijuna, ali ne mogu se oteti dojmu da se u splitskom bazenu ne bi moglo naći mladih igrača koji bi bili jednako kvalitetni.

Hajduk ipak u posljednje vrijeme daje priliku igračima iz vlastitog pogona?

Drago mi je da su to prepoznali jer doista najveći potencijal su Strinić, Oremuš, Vukušić - mladići koji imaju moć jer u današnjem nogometu opstaju samo takvi igrači. Ja i danas dođem igrati nogomet na igralište u Kušlanovoj, ali ne mogu. Bez moći i ponavljanja ne može se danas igrati i u tom kontekstu mislim da ne prolaze igrači koji će igrati bez obaveza iza dvije špice, toga više u današnjem nogometu nema.

Žao mi je zbog Jurice Buljata, ali njegov je problem glava - da on svaku veliku utakmicu dobije crveni karton. S njim se mora raditi, koncentracija je stvar treninga. Žao mi je da takvi momci, koji imaju moć, to ne mogu pretočiti u igračku vrijednost.

Zato mi je drago da je Špaco dolje jer on je čovjek koji sve zna o nogometu, ali pitanje je hoće li njemu dati da educira mlade igrale i trenere.

Dalmatinac ste, ali još od prelaska u Dinamo s obitelji živite u Zagrebu. Za koga ćete navijati sutra i za koga navijate inače kada igraju dva kluba koji su obilježili vašu karijeru?

Nije floskula, ali stvarno nemam navijačkih sklonosti, najviše volim vidjeti dobru utakmicu, s puno golova i bez repova. Ali sutra bih volio da Hajduk prođe dalje i osvoji Kup i tako dohvati Europu jer prvenstvo je za njih gotovo.