"SVE sam uvjereniji da će Sarri donijeti Ligu prvaka u Torino. Imam jasan osjećaj. Nazvat ćete me ludim, ali rekao sam to prije mjesec dana i nastavit ću to govoriti", ispalio je bivši talijanski napadač Nicola Amoruso u trenucima kada cijela Italija sumnja u Maurizija Sarrija nakon niza Juventusovih negledljivih utakmica.

Na ovakav Juventus netko neutralan sigurno neće potrošiti sat i pol slobodnog vremena jer se od momčadi vrijedne 762 milijuna eura i jednog od favorita za osvajanje Lige prvaka na terenu ništa zanimljivo ne može vidjeti, osim simultanki neuništivog Cristiana Ronalda ili ponekog bljeska Paula Dybale.

Talijani su izračunali: bez Cristianovih golova, Juventus bi bio tek osma momčad Serie A i to dovoljno oslikava svu predvidljivost Sarrijeve momčadi.

Unatoč problemima, Sarri će, lišen vjere i podrške zahtjevne torinske publike, nastaviti razvijati svoje ideje u okruženju u kakvom nikad nije bio u trenerskoj karijeri i s igračkim kadrom koji ne odgovara njegovoj viziji, za što glavnu krivnju snose direktori Fabio Paratici i Pavel Nedved.

Tvrdoglavog 61-godišnjeg Napolitanca, osvajača jednog trofeja u karijeri, podno Alpi su doveli da nastavi dominirati u Italiji, ali i značajno unaprijedi igru momčadi koja je prethodne dvije sezone pod vodstvom trofejnog Massimiliana Allegrija igrala dekadentan nogomet za koji je, kod mnogih, krivac bio isključivo trener.

Sada je i Sarri u sličnim problemima - obojici je, čini se, potreban čarobni štapić kako bi ugasili goruću slabost o kojoj ćemo više reći u nastavku teksta.

Juventus se na silu želi svidjeti svima

Juventus je danas klub koji se želi svidjeti svima, više mu nisu dovoljne pobjede 1:0.

Zahtijeva se uzbudljiv nogomet i što više Ronaldovih golova jer je to dobitna kombinacija jedne kompanije u kakvu se pretvorio ovaj klub, koji kao da odstupa od svog identiteta.

"Cilj nam je da djeca diljem svijeta navijaju za Juventus, u svakom kutku planeta", poručio je gazda Andrea Agnelli nakon redizajna klupskog loga.

Taj posve redizajnirani grb i dovođenje Cristiana Ronalda prvi su i jasni koraci Juventusove globalizacije, a sljedeći je odlučnost da se navijačima priušti zabava - to je nešto što baš i nije Juventusov forte kroz povijest.

Stara dama želi biti u trendu, igrati napadački i prepoznatljivo. U toj misiji ključnu ulogu igra 61-godišnji nogometni učitelj Maurizio Sarri. 

On se prvi put nalazi u klubu Juventusovih gabarita u kojem se istovremeno traže trofeji i nogomet koji će zabaviti navijače. Zasad se teško nosi s pritiskom pa se uspio zakačiti i s - talijanskom poštom.

Aktualni talijanski prvaci trenutačno su drugi u Serie A i ne djeluju nedodirljivo kao prošlih godina, tim više što su konačno dobili konkurenciju koja bi mogla izdržati utrku do kraja, prije svih - ludi Conteov Inter.

Sarri zasad nije donio značajan napredak u odnosu na Allegrija

Subotnji poraz od Verone 2:1 za sve one koji redovno gledaju Juveove utakmice nije pretjerano iznenađenje - Juventus ove sezone uglavnom igra blijed nogomet, ništa pretjerano kvalitetniji u odnosu na onaj pod Allegrijem, što potvrđuju i brojke.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Allegri je prošle sezone u ovo doba osvajao 2,74 boda po utakmici, Sarrijev prosjek trenutačno stoji na 2,35. Allegri je u istom razdoblju imao 20 pobjeda, a Sarri je trenutačno na 17. Prošle sezone pod Allegrijem Bianconeri su osvojili superkup pobjedom nad Milanom, a ove sezone s 3:1 nadigrao ih je Lazio. 

Iako mnogi odmah prstom upiru u Sarrija, on u cijeloj priči snosi ipak manji dio krivnje. Juventusov igrački kadar ne odgovara njegovom načinu igre i on mjesecima već luta između formacija 4-3-3 i 4-3-1-2.

Prema prvim nacrtima, koncipirao je Bianconere u omiljenih mu 4-3-3 (s tom je formacijom započinjao na uvertiri sezone), formaciju u kojoj je glavni igrač trebao biti najbrži i najbolji dribler u rosteru, 29-godišnji Douglas Costa koji je od dolaska u Juventus 2017. zbog ozljeda i upitnog mentaliteta propustio 40 utakmica.

Kako je taktika zasnovana na vještom ofenzivcu zbog novih serija ozljeda propala, Sarri se morao okrenuti formaciji koja ga je "prodala" u Serie A, onoj svojoj 4-3-1-2 iz Empolija, s kojim je prije preuzimanja Napolija igrao uistinu uredan, vertikalan i atraktivan nogomet.

Iz najveće slabosti proizlaze najveći problemi. Kako Allegriju, tako i Sarriju

Juventusovi igrači teško se prilagođavaju na te zahtjeve, najviše zbog nedostatka tehničkih kvaliteta u veznom redu.

Ne tako davno Juventusovu igru vodio je neponovljivi Andrea Pirlo, a uz njega su u naponu snage igrali Arturo Vidal i Paul Pogba.

Bila je to jedna od najjačih europskih centrala u svoje doba. Istovremeno genijalna i tehnički izvanredna, a opet snažna i dinamična, taktički uredna, a ofenzivno itekako potentna.

Današnja osovina Matuidi - Pjanić - Khedira daleko je od te moći i u tome se krije razlog Juventusove ranjivosti.

Ne treba biti prevelik ekspert da bi se to zaključilo, dovoljno je pogledati nekoliko utakmica Stare dame i uvidjeti da unatoč pojačanom posjedu u odnosu na prethodne sezone, ta momčad na terenu nema pretjeranu imaginaciju kojom bi kapitalizirala spomenuti posjed u kojem se vide sve manjkavosti veznog reda.

Koliko je (prvenstveno ofenzivno) tanak vezni red Stare dame, svjedoči i statistika postignutih golova veznjaka najboljih europskih momčadi. Bayernovi su ove sezone zabili 35, Cityjevi 23, Liverpoolovi 18, Realovi 17, PSG-ovi 15, Barcelonini deset te na kraju - Juventusovi osam.

Spora alibi igra s najsigurnijim dodavanjima prvom igraču do sebe sinonim je za Juventusove veznjake od kojih je pod Sarrijem najviše podbacio Miralem Pjanić, od kojeg Sarri traži da ima najmanje 150 dodira s loptom po utakmici.

Međutim, Pjanić u tom segmentu nije ostvario progres i ne djeluje nametljivo i liderski kada je Juventus pod pritiskom kao u Napulju, Rimu i Veroni. 

Posebno se to vidjelo u porazima kod Napolija i Verone nakon kojih su krenule izraženije kritike na nastupe reprezentativca BiH.

U usporedbi s Marcelom Brozovićem, najboljim veznjakom Serie A ovoga trenutka, Pjanić na prvi pogled ne zaostaje drastično.

Unio je 39 lopti više blizu protivničkog šesnaesterca i 15 više u samih šesnaest metara, ali Brozović ipak vuče presudne poteze u bitnijim segmentima.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Hrvatski reprezentativac više riskira u igri pa na kontu ima tri asistencije više, kao i šest ključnih dodavanja te sedam driblinga više od 29-godišnjeg Pjanića.

Kad na to dodamo Brozovićeve trkačke kapacitete po kojima je prvi igrač Calcija i koji mu omogućuju čest ulazak u završnicu akcija, stav ESPN-ovog novinara Davida Amoyala da je "Brozović sve ono što ljudi misle da Pjanić je" itekako ima smisla.

Težnja za nogometnom ljepotom s "radnicima" Khedirom i Matuidijem

Glavni problem Juventusovog veznog reda je najviše tehničke prirode, posebno kad igra 32-godišnji Blaise Matuidi. Iako Francuza, svjetskog prvaka, treneri izuzetno cijene zbog izrazite fizičke moći i taktičkih kvaliteta, on je prema naprijed - uteg.

Teško ćete pronaći navijača Juventusa koji se ne zgraža nad njegovim primanjima lopte, vođenjem lopte u trku te općenito manjkom smisla za kreaciju.

Matuidi je baš u porazu kod Napolija "asistirao" domaćinu za gol kada je usred napada Juventusa po lijevoj strani, umjesto na peterac, loptu ubacio na 20 metara protivnika i tako mu omogućio da izvede ubitačnu kontru.

Uzalud je Ronaldo u šesnaestercu čekao kad su za nekoliko sekundi Partenopei slavili.

Seciranjem Juventusove najslabije pozicije dolazimo do Samija Khedire, o kojem Juventus i dalje ovisi. Priznao je to i sam Sarri, nezamisliv mu je sastav bez 32-godišnjeg Nijemca čija ga je napadačka igra oduševila.

Konkretno, Sarriju se (kao i prethodniku Allegriju) itekako sviđaju Khedirina ulaženja u završnicu akcija - utrčavanja u šesnaesterac iz drugoga plana. Paralelno s tim, kao i kod Matuidija, Sarri poštuje Khedirinu taktičku žrtvu i stoga je nezamjenjiv u njegovim idejama.

Khedire nema od 1. prosinca 2019., operirao je koljeno i posljednju utakmicu za Juventus odigrao kod Atalante 23. studenoga u pobjedi 3:1, u kojoj je imao, blago rečeno, blijed učinak. 

Uostalom, kao i cijele sezone u dotadašnjih 17 nastupa (jedan gol, tri asistencije).

Sarrijeva nada da će barem ove sezone donekle razviti svoj stil igre leži u talentiranom 22-godišnjem Urugvajcu Rodrigu Bentancuru, koji zasad jedini konstantno daje impuls veznoj liniji, a puno više se očekuje i od 24-godišnjeg Francuza Adriena Rabiota, koji je tehnički upotrebljiviji nego Matuidi i Khedira. 

Bez Ronalda Juventus bi bio osmi u Serie A

Uzalud Juventusu ove sezone probuđeni Paulo Dybala i nezaustavljivi Cristiano Ronaldo kad izostaje učinak onih koji bi ih trebali neumorno hraniti loptama u raznim pozicijama.

Juventusovi napadi, izuzev poneke uigrane akcije sa Sarrijevim potpisom poput onih u pobjedi kod Intera 2:1, djeluju predvidivo i onda se čeka bljesak Dybale ili Ronalda.

Portugalac je u 2020. zabio u baš svakoj utakmici, sad je na 35 golova u 35 utakmica ove sezone, od toga 20 je utrpao u Serie A. Spomenuli smo na početku teksta, Talijani su izračunali da bi bez Portugalčevih golova Juventus bio tek osmi u ligi.

Druga dva najbolja strijelca su Gonzalo Higuain i Paulo Dybala s po pet golova u 21 utakmici, što samo oslikava koliko je Juventus ovisan o repertoaru rješenja 35-godišnje gol-mašine.

Ako on ne izmisli nešto kao jučer protiv Milana u 90. minuti, kada je škaricama izborio i zabio penal, Juventus je u ogromnom problemu jer mu, kako smo rekli, glavna žila kucavica daje slabe znakove života.

U slučaju da se situacija drastično preokrene pa Juventus s Khedirom i Matuidijem zaigra "joga bonito", prvi bi mogao likovati - Nicola Amoruso.