Foto: Getty Images/Guliver Image
NAJBOLJI Juventusov čovjek u obje polufinalne utakmice Lige prvaka protiv Monaca (2:0, 2:1) bio je Dani Alves, koji je prije četiri dana proslavio 34. rođendan, a Barcelona ga je prošloga ljeta odbacila jer je prestar.
Koliko to ima smisla pokazao joj je u četvrtfinalnim utakmicama, kada je isključio najboljeg igrača Barcelone u tom razdoblju, premladog Neymara i s Juventusom izbacio klub u kojem mu nisu htjeli produljiti ugovor na dvije godine.
Iskusni Juventus predvođen Alvesom fascinantno ukrotio Monacove goropadne klince
Ovo polufinale pak, riješeno je još prošloga tjedna, a nakon što je Mandžukić u 33. minuti na Alvesovu asistenciju zabio prvi gol na uzvratu, do kraja je to bila utakmica kakvu nismo navikli gledati u polufinalu Lige prvaka, bez natjecateljskog naboja i neizvjesnosti, pri čemu je fascinirao način na koji je iskusni Juve ukrotio Monacove goropadne klince.
Dani Alves savršena je personifikacija rutine, autoriteta, iskustva i nemilosrdnosti, ključnih odlika za Juventusove pobjede u obje utakmice protiv mladog, poletnog i do večeras nezaustavljivo raspucanog Monaca, od kojeg je u prosjeku stariji, za Ligu prvaka rekordnih, pet godina i 99 dana.
Monacovi mladići izbacili su Tottenham, Manchester City i Borussiju Dortmund putem do polufinala, ali tamo su se zabili u zid prekaljenih starih lisaca. Mbappe je golom za 2:1 okončao Juveov niz čiste mreže nakon 690 minuta, njegovim 17. zgoditkom u zadnjih 18 utakmica, koji je ujedno Monacov 150. ove sezone i više od njega u Ligama petice postigli su samo Real (158) i Barcelona (160), ali Juventus i njegovu obranu na čelu s fantastičnim Chiellinijem, sve to nije nimalo impresioniralo.
Konačan rezultat u revanšu zavarava i čini se da se radilo o neizvjesnom meču, ali to nipošto nije bio slučaj. Juve je igrao i pobijedio s pola gasa, čuvajući se za vikend i gostovanje kod Rome, gdje bodom osigurava šesti uzastopni naslov prvaka Italije. Finale Lige prvaka ionako je osigurao u prvoj utakmici, kod Monaca.
Juventus je do dvoboja za osvajanje Lige prvaka došao zahvaljujući čovjeku kojemu je igranje velikog finala običan dan u uredu
Zato ćemo tekst posvetiti junaku Juventusove lekcije Monacu. Ove sezone Barcelona upravo na poziciji desnog bočnog, koja je ostala upražnjena odlaskom Danija Alvesa, ima rupu veličine ozonske i, po svemu sudeći, morat će se zadovoljiti tek Kupom kralja, dok Brazilac u Juventusu igra kao u najboljim danima i smiješi mu se trostruka kruna.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Juventus je u finale Lige prvaka ušao njegovovom zaslugom, ali Daniju je to običan dan u uredu. Fascinantno zvuči podatak da mu je to od 2006. godine već 14. utakmica za klupski trofej u međunarodnim natjecanjima: Kupu UEFA (on je igrao finala i osvajao je kada se još tako zvala), Ligi prvaka, klupskom SP-u i europskom Superkupu. Devet europskih i svjetskih finala igrao je s Barcelonom, četiri sa Sevillom i sada prvo s Juventusom.
U zadnjih 11 godina izborio više internacionalnih finala od ijednog kluba!
Još veće divljenje izaziva ovaj podatak: Dani Alves u posljednjih 11 godina igrao je i izborio više europskih i svjetskih finala nego što je u istom razdoblju to uspio ijedan klub: sa Sevillom dva finala Kupa UEFA i dva europska Superkupa, s Barcelonom po tri finala Lige prvaka, europska Superkupa i klupska SP, te sada s Juventusom finale LP.
Barcelona, njegova bivša koja ga je onako ružno odbacila, za to vrijeme ukupno je igrala 12 utakmica za europski i svjetski trofej.
Od četiri Juventusova gola za finale, jedan je postigao, a tri namjestio
Dani Alves je od četiri Juventusova gola u dvije pobjede nad Monacom (2:0, 2:1) jedan postigao, a tri namjestio, pri čemu je doista teško reći je li ljepša asistencija petom za prvi Higuainov gol u Monacu ili pak Brazilčeva bombetina kojom je s 18 metara iz voleja sam probušio Subašića u Torinu. Između ova dva remek djela nabacio je s desnog boka prvo za još jedan Higuainov gol u gostima, a onda i za Mandžukićev na domaćem terenu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Prije toga je zabio Portu u prvoj utakmici četvrtfinala, još ranije u skupini asistirao za jedini gol i pobjedu kod Lyona. I da ne zaboravimo, Dinamu je na Maksimiru još u rujnu po jedan gol zabio i namjestio. Tako je ukupno ove sezone s tri gola i četiri asistencije zaslužan za čak sedam golova njegove momčadi i najubojiti je defenzivac u natjecanju.
Ali Alvesa ne smijemo ograničavati na samo takve poslove ili ga gurati u ladice, jer protiv Barcelone i Monaca je jednako dobro igrao kao desni bek, krilo, polušpica i jednako dobro centrirao, zabijao u mrežu ili pak izluđivao čuvare zabijanjem, odnosno bježanjem u sredinu.
Najefikasniji "defanzivac" Lige prvaka na najtežim iskušenjima odgovorio na kritike da zanemaruje obranu
Alvesu su često prigovarali da je previše ofenzivan, odnosno da zanemaruje zadatke u obrani. Njegov učinak protiv dvije napadački najmoćnije i najefikasnije momčadi u Europi, Barcelone i Monaca, pokazuje kakva je to zabluda. Alves je u četiri utakmice četvrtfinala i polufinala LP odlično odigrao maksimalnih 360 minuta na raznim pozicijama, pri čemu je njegova momčad primila samo jedan gol, ali i taj kada je već sve bilo gotovo, odnosno nakon što je Juventus zahvaljujući Alvesovim asistencijama i golčini, osigurao čak 14. finale za njegovog mladića u najboljim godinama.
U prvoj utakmici je uz sjajne asistencije za oba gola imao i najviše dodira s loptom od svih igrača pobjedničke momčadi (72), dok je čak deset lopti osvojio, po čemu je također bio najbolji kod Juvea. Alves je posebno oduševio time što je ovakav učinak imao na mjestu desnog krila, a ne njegovoj bekovskoj poziciji i u dobi kada su njegovi najbolji dani davno prošli.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ključni čovjek Allegrijeve velike taktičke pobjede u Monacu
Allegri je tada sve, pa tako i suparnika Jardima, iznenadio time što je u momčad uvrstio vremešnog stopera Andreu Barzaglija, koji je prije uzvrata napunio 36 godina. Superiskusni Barzagli trebao je držati poziciju desnog beka, na kojoj je inače još jedan rutiner, Dani Alves, kako bi on otišao naprijed, na mjesto desnog krila, odakle na klupu seli Juan Cuadrado. Kolumbijac je žrtvovan kako bi Juventus dobio na defenzivnoj neprobojnosti na strani gdje je nezaustavljivo Monacovo sjajno lijevo krilo Thomas Lemar (21) koji je u četiri utakmice nokaut faze LP-a protiv Cityja i Borussije namjestio čak pet golova.
Ali Allegriju je to bio samo dio plana: Barzagli je u momčad vraćen kako bi Juventus zaigrao kao što je radio pod Conteom i sve do prije ove sezone pod Allegrijem, s trima stoperima. Međutim, momčad ovaj put nije složio u 3-5-2, nego u 3-4-2-1, a uigranost, sposobnost i automatizam igrača, omogućavali su mu da se taktika mijenja tijekom utakmice, pri čemu je Alves koji se inače pridodaje napadu, sada bio glavni ofenzivni adut. Bliže protivničkom golu, maksimalno je koristio što mu je suparnik Sidibe, na lijevoj strani Monacove obrane, inače desni bočni, i izluđivao ga je cijelo vrijeme.
Živahni starčić i u Torinu je zaustavio protivničke napade, a u napadu bio nezaustavljiv
Tjedan dana kasnije, na uzvratu u Torinu i s kapitalnom prednošću iz prve utakmice, Allegri je ponovio recept i taktiku. Pomoglo mu je što se na zagrijavanju ozlijedio Dirar, pa je lijevi bek morao preuzeti oporavljenik Mendy. Ali Alvesa nije mogao zaustaviti ni on, kao ni njegova zamjena Fabinho, kao što pored njega nisu mogli proći već sada razglašeni mladići Silva ili Lemar, kojima Alves gotovo može biti otac. Kao što može biti i Mbappeu, kojega je onako žestoko, ali bez faula, sasjekao u prvom dijelu.
Monacov trener je taktiku kojom je tražio čudo kod Juventusa temeljio na blokiranju Alvesa. Uspjelo mu je, ali samo prvih par minuta
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nakon prve utakmice Monacov trener Leonardo Jardim znao je odakle mu prijeti najveća opasnost, pa je taktiku kojom je tražio čudo u uzvratu temeljio na zaustavljanju Alvesa. Presložio je momčad u 3-4-1-2, čime je bekove Sidibea i Mendyja gurnuo visoko, kako bi zadržali suparnike Sandra i posebno Alvesa. To im je uspjevalo, ali samo par uvodnih minuta. Nakon toga, kao i u Monacu, svaka Juventusova kontra zahvaljujući Alvesu mirisala je na gol.
Barceloni ove sezone nedostaje upravo on: Gladni i rođeni pobjednik
Nije samo iskustvo ono što izdvaja Alvesa i daje mu prednost pred suparnicima. Osim vanserijske kvalitete, prema naslovima ga usmjerava što je rođeni pobjednik, s točno 30 osvojenih trofeja sa Sevillom, Barcelonom i Brazilom. Ali i usprkos svemu postignutom i ostvarenom, dalje i više ga gura i želja za dokazivanjem.
Recimo Barceloni, u kojoj bi sada dali sve da mogu vratiti vrijeme točno godinu dana unatrag i prihvatiti ono što je Dani Alves tražio, ugovor na dvije godine, a ne škrtariti s "jednom plus jednom".
Facebook
Google
