KANADA je sinoć u 1. kolu skupine F izgubila od Belgije 1:0 golom Batshuayija u 44. minuti, ali je ostavila odličan dojam. Belgija je do pobjede došla zahvaljujući promašenom penalu Daviesa u 44. minuti i ogromnoj pomoći skandalozne sudačke ekipe na čelu sa Zambijcem Jannyjem Sikazewom, koji je propustio svirati još dva penala za Kanađane.

Nadigrali Belgiju u prvom poluvremenu

Momčad Johna Herdmana bila je sjajna u prvom poluvremenu, u kojem je potpuno nadigrala favoriziranu Belgiju. Kevin De Bruyne i ostale belgijske zvijezde izgledali su potpuno zatečeno onime što su Kanađani radili na terenu i samo ih je luda sreća spasila od kiksa na startu skupine u kojoj su Hrvatska i Maroko odigrali 0:0.

Rasterećena Kanada razletjela se po terenu od prve minute. Prednja linija s Daviesom, Davidom i Buchananom terorizirala je belgijsku obranu i stalno je prijetila, a Kanađani su se pokazali kao jako dobra i organizirana momčad.

"Rekao sam igračima kako pripadamo ovdje i kako ćemo sljedeće sjebati Hrvatsku. Jednostavno je. Ponosan sam na igru momčadi. Samo se trebamo i dalje držati zajedno i vjerovati u uspjeh. Međutim, nakon prve utakmice trebate otići s tri boda. Imali smo priliku večeras, ali smo je propustili", rekao je kanadski izbornik nakon utakmice.

Nijednom nisu izgubili ni od SAD-a ni od Meksika

Kanada je na turnir došla kao jedan od najvećih autsajdera, ali riječ je o reprezentaciji koja je odigrala sjajne kvalifikacije. Protiv Amerike su upisali pobjedu i remi, protiv Meksika također, primili su samo sedam golova, a plasman na SP osigurali su kolo prije kraja iako je već i nekoliko kola ranije bilo jasno da će se kvalificirati.

Strelovit uzlet reprezentacije te zemlje nije rezultat spleta okolnosti ili kikseva konkurenata, nego plod dugogodišnje strategije i plana koji traje od 2007. godine. Naravno, u cijeloj toj priči trebalo je, kao i uvijek u nogometu, i malo sreće.

Tri su osobe ključne za transformaciju kanadskog nogometa, a to su povjerenik MLS-a Don Garber, samozatajni engleski trener John Herdman i 21-godišnji klinac koji se rodio u Buduburamu u Gani i koji je izrastao u najveću zvijezdu.

Garber je 2007. godine dopustio proširenje MLS-a na kanadski teritorij jer je vidio velik potencijal za dodatni razvoj lige u toj zemlji. Iako je u Kanadi u svakodnevnim sportskim temama hokej i dalje nedodirljivi broj jedan, nogometom se u apsolutnim brojkama bavi znatno više ljudi, iz čisto praktičnih razloga.

Otvarali nogometne akademije diljem zemlje

To je prije 14 godina znao i Garber, koji je u obitelj MLS-a uveo Toronto FC, što je kanadskim nogometašima širom otvorilo vrata profesionalizmu. Iz godine u godinu diljem zemlje otvarane su nogometne akademije, u međuvremenu su u MLS ušli i Vancouver Whitecapsi te Montreal Impact (danas CF Montreal), a osnovana je i kanadska Premier liga, prva potpuno profesionalna nakon 1992. godine.

Popularnosti, a samim time i rastu nogometa u Kanadi jako je na ruku išla i dugogodišnja politika svih kanadskih vlada, koja je doslovno prizivala imigrante iz cijelog svijeta. Kanada je u odnosu na broj stanovnika jedna od zemalja s najviše imigranata na svijetu, a samo prošle godine izdala je rekordnu 401 tisuću boravišnih dozvola.

Golemi miks nacija i nacionalnosti jako je pomogao rastu popularnosti nogometa, kojim se danas bavi više od milijun Kanađana, a 2015. godine nogometom se u toj zemlji bavilo 767.000 djece od tri do 17 godina, u usporedbi s 531.000 djece koja su igrala hokej na ledu.

Prema posljednjem istraživanju, čak 44 posto mladih do 18 godina reklo je da najradije igra nogomet, a tome je pomogla i činjenica da je u posljednjih deset godina u Kanadi niknulo na stotine nogometnih terena.

Golemi broj imigranata iz "nogometnih" zemalja pomogao je i gledanosti nogometa u Kanadi, koji se sad uredno gleda u barovima diljem zemlje, a kanadski stadioni su na utakmicama MLS-a ili rasprodani ili jako dobro popunjeni.

Samo jednom na SP-u

No kanadski nogomet, unatoč golemom rastu popularnosti, nije bilježio bogzna kakve rezultate. Ta reprezentacija plasirala se na SP samo jednom, i to davne 1986. godine, a sve donedavno je Kanađanima donosila uglavnom razočaranja. To se promijenilo 2011. godine, kad je u kanadski nogomet došao John Herdman, 46-godišnji Englez koji je prije toga pet godina vodio žensku reprezentaciju Novog Zelanda.

Herdman nikad nije igrao nogomet u sustavu engleskih liga, a trenerskim poslom počeo se baviti dok je još bio student. Usavršavao se u Sunderlandovoj akademiji, ali mu se engleski nogomet, kako kaže, ogadio.

"Ondje je bilo nemoguće uspjeti ako nisi bio igrač. Stalno sam slušao da zbog toga nikad neću dobiti priliku raditi i u tom sustavu više nisam želio biti. Odlazak na Novi Zeland me potpuno rasteretio i otvorio mi neke nove poglede", rekao je Herdman lani za Sky Sports.

Na Novom Zelandu je od 2003. godine bio direktor nogometnog razvoja i mentor trenerima, a 2006. preuzeo je žensku reprezentaciju, koju je 2007. i 2011. odveo na SP, a 2008. na Olimpijske igre. Potom je otišao u kanadsku žensku reprezentaciju, s kojom je 2011. i 2015. (četvrtfinale) igrao SP i pod njegovim su vodstvom kanadske djevojke postale jedna od najjačih ekipa na svijetu.

Podigao popularnost nogometu

Kanadska ženska reprezentacija postala je omiljena među Kanađanima, koji su religiozno pratili njihove utakmice, ali muška reprezentacija je uglavnom bila razočaravajuća. Logičan korak bio je da Herdman preuzme dečke.

"Bilo mi se jako teško rastati od djevojaka, ali samo ženski nogomet, nažalost, nije dovoljan da bi nogomet napredovao u nekoj zemlji. Kad sam došao u mušku reprezentaciju, rekao sam igračima da imaju priliku promijeniti nogomet u svojoj zemlji zauvijek", rekao je Herdman, koji je reprezentaciju preuzeo 2018. godine.

Kad je došao, u momčadi je zatekao dosta igrača koji su igrali u Europi te neke klince poput 18-godišnjeg Alphonsa Daviesa i nešto starijeg Jonathana Davida, ključne igrače u njegovoj današnjoj momčadi.

Tukli se na treninzima

"U početku sam pokušavao nešto napraviti na taktičkom planu, ali sam shvatio da to nema smisla. U toj momčadi nije bilo nikakvog zajedništva. Dapače, bilo je samo sukoba, i to ne samo verbalnih nego i fizičkih. Na drugom okupljanju dvije skupine igrača ozbiljno su se potukle na terenu. Atmosfera je bila zatrovana, nitko nikome nije vjerovao, a to se vidjelo i na terenu", rekao je Herdman i dodao:

"U reprezentaciji su bili ljudi iz Kolumbije, Urugvaja, Škotske, Srbije, Jamajke. Različitost je ljepota Kanade i danas njezina velika snaga, ali tad joj je bila najveća slabost. Hispanci su otišli na jednu stranu, ostali na drugu i bio je kaos. Shvatio sam tko su lideri u reprezentaciji, posjeo sam ih i objasnio im da tako ništa nećemo postići. Tako smo počeli stvarati ovaj duh koji imamo danas."

Za cijeli taj uspjeh Kanade trebalo je puno znanja, ali i malo sreće. Ona se pojavila u likovima Alphonsea Daviesa i Jonathana Davida, "balavaca" koji su s Kanadom protutnjali kvalifikacijama i doveli je na Svjetsko prvenstvo. Davies je apsolutno prva zvijezda. 

Njegovi roditelji su 2000. godine iz građanskim ratom rasturene Liberije pobjegli u izbjeglički kamp u Gani. Ondje se Alphonso rodio 2000. godine, a njegova obitelj se 2005. preselila u Edmonton, gdje je i počeo igrati nogomet.

Izbornik učio od klinca

"Taj mali je nevjerojatan. Kad god ga vidim, nešto novo mu se u životu dogodilo. Ili je nešto osvojio ili je briljirao protiv, ne znam, Barcelone. Jednom nam je pričao kako se s Bayernom pripremao za finale Lige prvaka.

Rekao nam je što je bilo dobro i što nije, a ja sam, slušajući ga, napisao tri stranice bilješki. Kad si s njim u ekipi, znaš da se ne možeš švercati. Energija kojom tjera sve oko sebe da budu bolji je impresivna", rekao je Herdman, koji je Daviesa prekomandirao u napad:

"Nije to bila prevelika mudrost. On je naš najbolji igrač i ja sam se samo pitao gdje može napraviti najviše štete, a odgovor je bio - u napadu. Zastrašujuće je što je u stanju napraviti obranama i to smo morali iskoristiti."

Kanada je u suradnji s Meksikom i SAD-om dobila organizaciju SP-a 2026. godine i plan saveza bio je stvoriti reprezentaciju za taj turnir. No zahvaljujući nevjerojatnim kvalifikacijama Kanada je malo uranila pa je završila i na ovom turniru.

"Kad sam došao, rekli su mi da moram stvoriti momčad za 2026. No ja sam u sebi znao da je za to ključno da budemo konkurentni u kvalifikacijama za Katar i da, ako se ukaže prilika, tamo odemo. Znao sam da za to imamo potencijal", rekao je Herdman.