DINAMO je prošle sezone preživio nemoguće. U jednom trenutku, netom prije i nakon zimske pauze, prijetilo mu je da zaostane za Hajdukom dvoznamenkasti broj bodova (doduše, uz koju utakmicu manje). Imao je problema s izostancima ključnih igrača (prije svega Petkovića), za razliku od ostatka SHNL konkurencije igrao je u Europi od kolovoza do sredine ožujka, a u pozadini priče na terenu odvijala se konačna bitka za prevlast u skupštini i demokratizaciju kluba.

Plavi su se nekako skockali, nanizali 11 pobjeda i preživjeli, i to s novom duplom krunom u džepu, jednu od najturbulentnijih sezona u modernoj povijesti kluba. Zadnja je u utrci s njima ostala Rijeka, klub s četiri do pet puta manjim budžetom, ali se na kraju sezone slomila i propustila ispisati bajku za drugu titulu u povijesti kluba.

Užasan početak sezone

Na ljeto je uslijedila klasična Miškovićeva era rasprodaja, a početak sezone bio je užasan. Nakon teško izborenog prolaza protiv rumunjskog Covrinula, otkaz je usred dvomeča protiv Elfsborga dobio obožavani trener Željko Sopić, a zamijenio ga je Radomir Đalović, koji nije imao nikakvog iskustva kao trener prve momčadi.

Đalović nije samo ispao do Elfsborga nego se nije uspio plasirati u Konferencijsku ligu protiv Olimpije, koja mu je u Ljubljani zabila pet komada. Dinamo je ušao u Ligu prvaka i činilo se da će zadržavanjem ključnih igrača i uz novih 40 milijuna od Europe posao u ligi biti formalnost.

S druge strane, Rijekina perspektiva djelovala je blijedo. Bez trenera i nekolicine ključnih igrača iz prijašnje sezone, mirisali su na topovsko meso. A onda nas je klub s Rujevice još jednom, po otprilike stoti put u zadnjih deset godina, sve prevario.

Odlazak ključnih igrača na ljeto stvorio je najtvrđu momčad ikad u SHNL-u

Već u ljeto i ranu jesen Rijeka je ostala bez dobrog dijela kralježnice momčadi, koja se utrkivala s Dinamom i u prvenstvu i u Kupu. Franjo Ivanović prodan je u Belgiju za četiri milijuna eura, a Marko Pjaca vratio se u Dinamo, Tako je Rijeka već izgubila dvojicu od četvorice ključnih ofenzivnih igrača.

Otišli su i prvi golman Nediljko Labrović, vrlo važan univerzalac Veldin Hodža, korisni ofenzivci Jorge Obregon i Alen Grgić i jedan od nositelja obrane Matej Mitrović. Đalović je vrlo dobro reagirao na odlazak tolikog broja igrača i shvatio da mora prilagoditi igru Rijeke kadrovskim promjenama.

Uveo je oprezniji pristup i kontroliraniji nogomet, a od Rijeke je napravio jednu od najtvrđih ekipa ikad u SHNL-u. Na polusezoni Rijeka nije imala nijedan poraz, a u 18 susreta, dakle točno pola sezone, primila je samo sedam golova.

Na zimu je uslijedila još veća rasprodaja, ali Rijeka ima jasnu kulturu kluba i igre

Kao da odlasci na ljeto nisu Rijeci stvorili dovoljan problem, na zimu je uslijedila rasprodaja ostataka prošlosezonske ekipe. Marco Pašalić, Niko Galešić i Ivan Smolčić, tri ključna igrača u svojoj liniji, otišli su svojim putem.

Mnogi su tada Rijeci predviđali sunovrat. Takvu prognozu iz ove perspektive može popljuvati samo teška naknadna pamet jer momčad koja kao prva na tablici proda tri nositelja igre obično pokazuje da je ne zanima borba za naslov.

No odlazak zvijezda Rijeci stvara puno manji problem nego bilo kojem drugom hrvatskom klubu jer je jedna od rijetkih momčadi koje imaju jasnu kulturu igre i kluba. Kod nje ne igraju zvijezde, a igrače se vrlo brzo dresira na žestoki dum-dum nogomet s puno trke, okomitih otvaranja napada i brzih završnica.

Radeljić se isprofilirao kao jedan od najboljih stopera lige, Toni Fruk došao je na reprezentativnu razinu i ove sezone je jedan od najboljih i najkonstantnijih igrača lige, a Rijeka je odradila i svoj već dobro poznati "pimp my ride" kad je "ni iz čega" izmislila i revitalizirala Antu Majstorovića, Duju Čopa i Mladena Devetka.

Rijeka možda ne igra oku najugodniji nogomet, posebno protiv suparnika koji stanu u niski blok. Njihovi igrači teško će osvojiti nagrade za najbolje u ligi, ali svatko kristalno jasno zna svoju ulogu i da uvijek ima šansu iskočiti jer Rijeka nema nedodirljivih zvijezda. To se, primjerice, dogodilo Naisu Djouahri, koji ove sezone igra kao na steroidima.

Rijeka nas je sve prevarila, a posebno svoje navijače

Danas, deset kola prije kraja prvenstva, Rijeka ima plus dva ispred Hajduka, čiji budžet je duplo veći, i plus pet ispred Dinama, čiji budžet je četiri do pet puta veći. Kolika je to razlika svjedoči i podatak da su im kladionice davale između 5 i 10% šansi da osvoje naslov uoči početka prvenstva.

Taj je dojam pojačan sjajnim igrama u derbijima. Ni u prvenstvu ni u Kupu ove godine nisu izgubili od Hajduka, Dinama ili Osijeka. Samo u zadnja dva tjedna Dinamo su ispratili s četiri, a Hajduk s tri gola u mreži. Između toga stigli su i izbaciti Hajduk iz Kupa na Poljudu.

Ono što kvari dojam i Rijekine šanse za naslov su rezultat i igra protiv slabijih suparnika. U zadnjih pet utakmica Rijeka je triput pobjeđivala Hajduk ili Dinamo, ali je osim toga uzela tek po bod protiv Šibenika i Gorice. Malo prije toga spojila je i poraze protiv Varaždina i Istre, prvi put u prvenstvu. 

Bolja reakcija i prilagodba na zatvorene suparnike ujedno je najveći Rijekin ispit do kraja sezone, a kikseve u tim utakmicama očekuju oba njihova rivala. No za jedan otpisani klub Rijeka stoji sjajno.

I nije Rijeka iznenadila samo novinare, analitičare, uprave rivala ili navijače drugih klubova. Prevarila je i svoje navijače, koji su cijele sezone u love-hate odnosu s klubom koji vuče poteze koji su naoko (prodaja ključnih igrača) ili stvarno (cijene ulaznica) suludi. 

Rijetki među njima su im vjerovali, ali Rijeka nas je još jednom sve prevarila. Ponovno je spremno dočekala Dinamove kikseve i Hajdukova lutanja, pa je danas jako blizu novom podvigu i čudu.