BARCELONA i Real Madrid odigrali su posljednji El Clasico sezone na Camp Nouu, u kojem su uvjerljivim rezultatom 0:4 slavili gosti te se ukupnim rezultatom 1:4 plasirali u finale Kupa kralja. Time se Real osvetio Barceloni za tri uzastopna poraza u međusobnim dvobojima i spriječio najvećeg rivala da se prošeta do svih ovosezonskih domaćih trofeja.

U uvodu utakmice bilo je jasno da ovaj El Clasico više znači Madriđanima, a posebno Carlu Ancelottiju, koji se nakon, prema svemu sudeći, rano izgubljene La Lige našao pod velikim pritiskom medija. Tome su pridonijele i ozljede Barceloninih igrača iz udarne postave. Pedri i Ousmane Dembele obnovili su dugoročne ozljede, dok su Frenkie de Jong i Andreas Christensen stradali tijekom reprezentativne pauze.

U takvom odnosu snaga i motivacije Real je bio favorit te je jednostavno morao pobijediti kako bi okrenuo dvomeč i ublažio gorak okus nedavnih rezultata. Međutim, usprkos manjku potrebe za proaktivnošću, domaćin je bolje otvorio utakmicu i bio konkretnija momčad sve do posljednjeg trenutka prvog poluvremena. Nakon toga stanje na terenu se potpuno promijenilo.

Camavinga je junak prvog poluvremena

Xavi nije imao puno izbora u kadroviranju početne jedanaestorke pa se odlučio držati onoga što se pokazalo uspješnim u prethodnom periodu. 4-3-3 formacija s Gavijem na lijevom krilu odrađivala je zadatke u prvom dijelu, prije svega u obrambenoj fazi. Barca je bila izuzetno agresivna u presingu te je osvajala lopte brzo i visoko na terenu, što je automatski značilo da kontrolira i posjed lopte.

Najčešće je pokušavala koristiti situacije kada bi se lopta nalazila na lijevoj strani terena. Spuštanjem Gavija kao krila u sredinu terena opteretila bi Realovu desnu stranu obrane, kojoj su morali pomoći dalji stoper i dalji centralni vezni, a zatim bi brzim prebacivanjem strane izbacivala Raphinhu u situacije jedan na jedan.

Posebno je to došlo do izražaja jer je Real imao problema s horizontalnim pomicanjem vezne linije, čemu nisu pomogli nedostatak atleticizma Luke Modrića i Tonija Kroosa te odsutnost Viniciusa u obrani. Ti problemi su redovito izolirali Eduarda Camavingu. Upravo takve situacije Barcelona želi jer su one jedan od glavnih mehanizama za stvaranje viška u posljednjoj trećini.

Međutim, Francuz je iz Raphinhinih pokušaja driblinga redovito izlazio kao pobjednik te je u obrambenoj fazi odigrao gotovo savršenu utakmicu. Iz šest zabilježenih pokušaja predriblan je samo jednom, osvojio je čak deset od 14 duela, pritom oduzevši čak devet lopti, te je tako samostalno zaustavio Barcelonin jedini izvor kreacije.

Real ima previše kvalitete da ne bi kaznio individualne greške

Iako Barca željenim izolacijama na desnoj strani nije uspijevala postići previše, imala je utakmicu u kojoj je htjela i mogla čekati s jednim golom prednosti u dvomeču. Solidno se branila, povremeno je prijetila i taman kada je u posljednjim sekundama prvog poluvremena zamalo potvrdila bolju igru udarcem Roberta Lewandowskog, sjajno ga je obranio Thibaut Courtois, a Real je "ni iz čega" poravnao rezultat.  

Pritom je još jednom potvrdio da je vjerojatno najbolja ekipa na svijetu kada je riječ o kontranapadima. Bila je dovoljna samo jedna akcija u kojoj je na širokom prostoru Marcos Alonso napravio veliku pogrešku bez prekršaja na Rodrigu. Brazilac ga je jednostavno predriblao i poveo kontru tri-na-dva, a Karim Benzema i Vinicius u završnici nisu imali težak posao.

Očekivalo se da će Xavijeva momčad svejedno nastaviti igrati istim načinom, no iz svlačionice je izašla u neprihvatljivom stanju te je iz bezazlene situacije odmah po povratku primila i drugi pogodak. Nakon kombinacije uz desnu aut-liniju Modrić se prelagano oslobodio Sergija Roberta jer je Španjolac već imao žuti karton, a Benzema rijetko promašuje tako otvorene udarce.

I za kraj serije grešaka, samo nekoliko minuta nakon drugog primljenog pogotka, Franck Kessié je napravio vrlo nespretan kazneni udarac. U tom trenutku utakmica je bila gotova, kao i dvomeč. Real je bio u finalu.

Ova sezona u Španjolskoj odlično opisuje gdje se rivali nalaze

Real se tako najvećom pobjedom na Camp Nouu donekle uspio osvetiti Barci za tri uzastopna poraza te su sada stvari u Španjolskoj potpuno jasne - Barca je velik favorit za osvajanje La Lige, dok će Real biti velik favorit protiv Osasune u finalu Kupa kralja. Barca će biti zadovoljnija sezonom u domaćim natjecanjima, dok će Real imati priliku sve popraviti u Ligi prvaka.

Ti rezultati prilično dobro opisuju odnos snaga te dvije ekipe, a uklapaju se i u njihov povijesni narativ. Barca se pod Xavijem vratila u prepoznatljiv dominantni ligaški stroj, koji može prebaciti 90 ligaških bodova. Protiv inferiornijih ekipa na velikom uzorku opet je impresivna, ali trebat će joj još dosta vremena da počne konstantno pobjeđivati najbolje momčadi u Europi.

Kadar joj je i dalje tanak, svaka ozljeda prvotimca unazađuje početnu jedanaestorku, a naizgled povijesno dobra obrana redovito puca pod pritiskom. Njen proces povratka u elitu je tek na prvim koracima, što se osjeti u međusobnim dvobojima s najjačima u kojima jedna greška često uzdrma mentalitet mladih i neiskusnih igrača te se ekipa raspadne. Real je, pak, na suprotnoj strani spektra.

On je u fazi kada mu je nekoliko najbitnijih igrača na zalasku karijere pa ne mogu stalno igrati na visokoj razini, dok mu je na klupi trener povijesno loš u ligaškim natjecanjima te je Real ove sezone često ispadao iz forme i kiksao protiv slabijih ekipa. Posebno je to bilo vidljivo nakon napornog Svjetskog prvenstva u Kataru.

No upravo ta jezgra veterana, poput Benzeme, Modrića i Kroosa, te trener kao što je Ancelotti i dalje mogu pobijediti svakoga kada se radi o dvomeču. S njima, ali i ostatkom kadra, više su optimizirani za kup natjecanja i velike utakmice te će opet svakome biti neugodni u Ligi prvaka. Takav Real spreman je naplatiti svaku grešku i iz kontre unakaziti svaku ekipu koja se želi nadigravati. Jučer je to po tko zna koji put dokazao.