TRI SU STVARI u HNL-u sigurne. Hajdukov raspad sistema do Gospe, Dinamovo relativno siguran prolazak kroz europske kvalifikacije (23 utakmice bez poraza u nizu) i - Matjaž Kek.

Slovenski trener već šestu godinu sjedi na klupi Rijeke i nema nekakve realne teorije po kojoj bi tako skoro napustio Rujevicu. Nema ni razloga jer Kek uživa u Rijeci, a Rijeka s Kekom, iako je rano ispadanje iz Europe ove sezone bio udarac od kojeg se ni on ni klub niti navijači još nisu oporavili.

No iako netko u njegovoj situaciji možda ne bi želio pričati o tome ni o bilo čemu drugome, Kek nije takav tip. Na poruku će uvijek odgovoriti, a ako ga ne dobijete na telefon, uvijek će uzvratiti poziv. Bez iznimke. Jer kad ne radi nogomet, onda o njemu razgovara. O Rijeci, Dinamu, reprezentaciji, nacionalnom stadionu, bilo čemu.

Iako ste u HNL ušli s 10 bodova iz četiri kola, u Europi ste doživjeli, možemo reći, šokantan poraz. Kako ste to preživjeli?

Ma, ne pitajte me ništa. Još se nisam od toga oporavio i najradije bih samog sebe u zemlju zakopao. Nismo napravili ono što se od nas očekivalo i dugo ćemo osjećati posljedice. Dva mjeseca radiš u tom smjeru, da se uđe u Europu i onda ne spojiš tri dodavanja u najvažnijoj utakmici. Uvijek idem od sebe i na meni je najveća odgovornost, ali što da sad radim, da se ubijem? Nekad se ti teški porazi mijenjaju u velike pobjede.

Rijeka je ispala, Osijek je ispao, Hajduk je ispao. Ostao je samo Dinamo. Jesu li hrvatski klubovi razočarali u euro-kvalifikacijama?

Rijeka je sigurno najveće razočaranje. Mi smo Sarpsborg objektivno morali proći. Osijek je bio jako blizu, a u Gradskom vrtu se jako dobro radi. Hajduk je bio u egalu protiv Steaue, ali je ispao kako je ispao. Stvarno peh. S druge strane, Dinamu svaka čast. Oni izgledaju stvarno jako dobro i ja im najiskrenije držim palčeve da uđu u Ligu prvaka. Šteta za ostale, jer smatram da je realan domet hrvatskog nogometa dva ili tri predstavnika u skupinama europskih natjecanja.

Ako ispadne iz Lige prvaka, Dinamo će igrati Europa ligu. Neki kažu da je to i bolje jer bi među elitom samo doživljavali teške poraze kao i u prijašnjim sezonama. Slažete li se s time?

To su gluposti. Doživjeti Ligu prvaka je vrh vrhova. Kad to počne, kad vidiš koga si izvukao, iščekivanja tih velikih utakmica... Ništa se s time ne može usporediti. Dinamo možda nije imao dobre rezultate kad je igrao Ligu prvaka, ali se igrači i trener ne moraju s time opterećivati. Ne znam jesu li ljudi svjesni koliko je teško ući u Ligu prvaka. Pa stotine klubova svake godine želi u Ligu prvaka i onda ne valja kad se uđe!? Mislim da Dinamo može dostojno prezentirati hrvatski nogomet u Europi nakon euforije iz Rusije. Nije to demagogija jer sam ja trener Rijeke, ali jako puno znači kad imaš klub u Ligi prvaka.

U HNL-u gledamo sve više mladih trenera. Goran Tomić već dvije sezone briljira s Lokomotivom, tu je i mladi Ivan Prelec koji je Goricu uveo u prvu ligu, a ima samo 30 godina pa čak i Kopić. Kako vam se čine mlađe kolege?

Zaboravili ste i Igora Bišćana koji je napravio strašan rezultat prošle sezone u Olimpiji, u ligi kojom Maribor dominira u svakom pogledu. Mislim da se neopravdano osporava hrvatske trenere jer je ovdje vidljiv kontinuitet kvalitetnih trenera. Pa, čekajte, jedan hrvatski trener vodi Bayern, a kao nije bio dobar. Zlatko Dalić je s Hrvatskom bio drugi na svijetu. To se jako uzima zdravo za gotovo, ali svi oni su na ovaj ili onaj način povezani s hrvatskim nogometom i u njemu su stasali. Prelec je sjajan. Sjećam se kad smo s njima igrali prošle sezone u Kupu da su me oduševile neke stvari u njegovoj igri. Lokomotiva, koliko god bila povezana s Dinamom, napreduje iz sezone u sezonu i tu se vidi trenerski potpis. Kopić ima predispozicije da postane veliki trener, samo da ga ne slomi ova situacija u Hajduku. A, ruku na srce, i puno iskusnijima od njega ne bi tamo bilo lako. Generalno u Hrvatskoj ima puno više kvalitete i na terenu i na klupi nego što se misli. Mladi hrvatski igrači odlaze u najjače europske klubove, a to je opet odraz nekog sistematskog rada, organizacije i vizije.

Nakon toliko muke s travnjacima, ove sezone će se HNL napokon igrati na normalnim travnjacima...

To je sjajno, ali ne smijemo to doživljavati kao nešto revolucionarno. To su osnovni preduvjeti za bavljenje nogometom. Neće se sve riješiti s pet, šest novih terena. Evo, čujem da Inter nema gdje trenirati. Mora se poraditi i na popratnoj infrastrukturi. Sigurno da će biti lakše i ljepše igrati na novim terenima, ali uvjeti se generalno moraju poboljšati. Ne bih se u to želio miješati, ali toga se moraju primiti odgovorni na lokalnoj i državnoj razini. Meni je jasno da to sve košta, no sigurno ne toliko da se taj novac ne bi mogao negdje naći. Investira se u Osijeku, investiralo se u Rujevici, navodno će i u Puli. Dakle, može se.

Čini se kao da se puno sitnih problema može riješiti samo da se bolje komunicira?

Naravno. Pogledajte ovu situaciju s rasporedom. Pa smiješno je da jedan klub igra pet od šest prvih utakmica kod kuće. Pri tome ne mislim da je netko podilazio Dinamu i išao mu na ruku. I Rijeka je prošle sezone imala istu situaciju. Svi su jako dobro znali da posađena trava na novim terenima neće izrasti za tjedan dana. Ako imaju takvu travu, nek' ju meni daju da si posadim pred kuću. No, netko je mogao sjesti i reći "čekaj, ovo je glupo, ajmo to riješiti". Samo da se komuniciralo. A ovako su na sebe navukli bijes, opet neke priče o namještanjima i to sve stvara lošu sliku o hrvatskom nogometu koji uopće nije toliko loš.

Igra li se u HNL-u dobar nogomet?

HNL je prepun dobrih utakmica. Jasno, ima i očajnih, ali bilo ih je i na Svjetskom prvenstvu, zar ne? No recimo, derbi Hajduka i Dinama krajem prošle sezone je bio fantastičan. Prava, europska utakmica. Ili Jadranski derbi ove sezone ili Osijekova pobjeda 4:1 nad Hajdukom. Stvarno ima dobrih utakmica, dobrih momčad i dobrih igrača. Ima se što gledati.

Kako vam se čine protivnici i odnos snaga u HNL-u ove sezone?

Ne volim o drugima, ali reći ću da je Dinamo opet moćan, a veseli me i sve bolji Osijek. Dignut će se i Hajduk trenutačno, iako je u strašno teškoj situaciji. To je premoćan i prejak klub da si dozvoli upasti u ovakvo stanje. Nikome to ne želim, ali mislim da će se oni dignuti.

Smatrate li da Hrvatskoj treba nacionalni stadion ili bi pametnije bilo uložiti u više manjih pa da reprezentacija igra u svim gradovima?

Sad ću biti jako pametan kad kažem da bih volio i jedno i drugo. Ipak, u ovako maloj zemlji u kojoj se s jednog kraja na drugi može doći za nekoliko sati ne vidim logiku vezati se samo za jedan stadion. Nacionalni stadion, kao što ih imaju većine europskih zemalja je zanimljiv, ali mislim da bi više koristi bilo da se urede stadioni u više gradova. Sigurno je da reprezentacija koja je bila druga na svijetu zaslužuje komfor i takve uvjete, ali mislim da se ne treba sad srljati s nekim kapitalnim odlukama, nego sve treba dobro analizirati. Mora se komunicirati, pa Hrvatska je premala zemlja da jedna ili dvije osobe odlučuju o takvim stvarima. 

Navijačima je vrhunski nogomet dostupan već godinama na kabelskoj televiziji i vrlo teško ih je odvući s kauča na stadione, osobito kad na njima ne mogu na WC. Čini se da bi bolja infrastruktura u smislu komfora na stadionima vratila ljude na tribine...

Ja sam tip koji se jako rijetko s nekim slaže, ali se moram ovaj put s vama složiti. Da, mislim da je komfor preduvjet stvaranja jedne kvalitetne, lijepe lige koja bi bila gledana. Pogledajte Mađarsku, što su oni napravili sa svojim stadionima. Odmah to sve ljepše i privlačnije izgleda. Ti upališ televiziju i cijeli dan biraš koju ćeš ligu i koje klubove gledati. I tko će sad usred 11. ili 12. mjeseca otići na hladan stadion, bez krova, na kojem će se smrznuti? Ljudima se mora ponuditi kvalitetan proizvod, osobito nakon ovog rezultata u Rusiji.

Luka Modrić je u izboru za Zlatnu loptu. Treba li je dobiti?

Bilo bi apsolutno nepošteno da netko drugi dobije nagradu. Nema veze što je Hrvat, ali ovo je bila njegova godina. Modrić mora dobiti tu nagradu.

Reprezentacija je ostala bez Mandžukića, Subašića i Ćorluke. Kakva je perspektiva bez njih?

Sigurno je da će njihovim odlaskom malo nestati one sinergije i silne energije koja je razgalila srca svih Hrvata. Evo, ja sam Slovenac pa me totalno prebacilo kad je Hrvatska igrala finale. Neće biti isto bez njih, ali mene nije strah za hrvatsku reprezentaciju. To je momčad sa strašno puno potencijala. Samo ne bih želio da nakon prvog negativnog rezultata krenu priče da ne valja. Dosta je toga, te negative. 

Sad je sve na mladima. Koji mladi hrvatski igrači bi trebali nositi reprezentaciju sljedećih godina?

Ja bih jako želio da Bradarić uspije u Serie A i da se potpuno afirmira u reprezentaciju. On je sjajan dečko i veliki radnik. Borna Sosa je strašan igrač, golemi potencijal. Iako je već neko vrijeme tu, Marcelo Brozović me oduševio u Rusiji. Kramarić će sad sigurno igrati puno više, ali će od njega očekivanja biti velika i nosit će taj križ. Ćaleta-Car bi mogao biti veliki igrač. Na tako mala vrata, preko Salzburga doći do reprezentacije i Marseillea je velika stvar. On je strašan potencijal. Kao i Benković, ali on je u najvažnijim godinama propustio jako puno utakmica i trebat će mu vremena da to nadoknadi. Mislim da je transfer Borne Barišića u Rangerse sjajna stvar, to me baš oduševilo. Onda imate malog Brekala koji karijeru gradi u Njemačkoj, u kojoj je to neopisivo teško. On i neki od tih mladih igrača su imali strašno, strašno težak put. Nije lako doći iz kluba u kojem si bio glavni u inozemstvo, gdje te u svlačionici čeka deset ili 15 igrača s nožem u zubima i svi se borite za mjesta u ekipi. Ali složit ćete se da Hrvatska ima jako puno igrača koji mogu izrasti u nove senatore u reprezentaciji. Vidjet će se to već u Ligi nacija. No letvica im je jako visoko postavljena i tražit će se potvrda njihova igranja u velikim klubovima. Samo, lud je onaj koji će od njih očekivati finale svake dvije godine...

Kad ste spomenuli Ligu nacija, što mislite o tom natjecanju?

To je sjajna odluka. One prijateljske utakmice koje su se igrale u tom terminu nisu imale nikakvog smisla. To je samo muka bila. Joj, sad su mi ovi u Makedoniju ili Crnu Goru pozvali igrača. Pa kako da ga što prije vratimo u klub, kako ovo, kako ono. Liga nacija je druga priča. Veliki izlog za igrače i skupljanje iskustva protiv najjačih reprezentacija, a opet se za nešto igra. Klupska sezona je super, ali za mene nema nogometa bez reprezentacija. Bez zastava, bez himni. A Liga nacija će dati taj jedan dodatni naboj.

Što mislite o ovom divljanju s transferima igrača u Europi?

To je otišlo k vragu. Te nenormalne, nehumane cifre u kontekstu uvjeta u kojima ljudi žive diljem svijeta ne čine dobro nogometu. Mislim da bi se morao uvesti neki salary cap ili nešto slično da se to zaustavi. To su takva razbacivanja novcem da te glava zaboli i cijela priča onda dobiva jedan iznimno bahati predznak. I onda, iako su tako strašno bogati, dodatno im se olakšava put u Europu nauštrb slabijih klubova. Pa zašto jedna Astana ili Dinamo ne bi igrali Ligu prvaka? Zašto je Hajduku i Osijeku otežan put do Europa lige? A njima iz najjačih liga i peta i šesta momčad ulaze izravno u Europu. To nije pošteno i mislim da nije dobro za nogomet. Mi u Rijeci razmišljamo hoćemo li dati 100 ili 200 tisuća eura za nekog igrača. Što je taj novac za njih? Mi smo za njih siromasi, ali jedan Sarpsborg s puno manjim proračunom je izbacio Rijeku. Tako da ni to nije uvijek garancija za uspjeh.

Kakvo je stanje u Rijeci? Nakon dugo vremena niste ostali bez pola svlačionice, predsjednik je bio milostiv...

Ma, nisam ni ja uvijek bio fer. Znao sam biti brz na jeziku i bubnuti svašta, a bilo bi mi pametnije da sam koji put došao na taj sastanak uprave pa da vidim kakav je to krvav posao. Naš predsjednik se strašno trudi da namakne novac koji treba klubu da normalno funkcionira, a uvjeti su jako teški. Pogledajte dresove klubova po drugim ligama, recimo belgijskoj. To je sve prepuno reklama i sponzora koji dobro plaćaju, u Hrvatskoj je klub sretan kad ima sponzora na dresu. I zato mi je taj rezultat sa Sarpsborgom teško pao, jer znam koliko bi to klubu značilo.

Za kraj, kakve su vaše ambicije? Još pet godina u Rijeci, još godinu ili...

Znam da će zvučati kao floskula, ali stvarno gledam samo sljedeću utakmicu. Ne zamaram se ostalim stvarima. Naravno, na svašta pomisliš nakon takvog poraza kao protiv Norvežana. Ali, dođe novi dan, novi trening pa nađeš neki izazov. Nema izgovora i nema alibija. Pa nisu meni Mišković ili sportski direktor krivi što igrači nisu spojili tri dodavanja. Uvijek idem od sebe. Teško mi je pao poraz, ali mislim da idemo u dobrom smjeru.