Foto: Cropix / Paun Paunović

"DOGAĐAJ iz moje rane mladosti je rezultat mladenačke nepromišljenosti. Ako je fotografija autentična ona ne predstavlja moje stavove niti mene kao osobu. Nisam opterećen prošlošću i nisam pobornik bilo kakvih ideologija", kaže Hrvoje Maleš, Hajdukov predsjednik. Dugo mu je trebalo da se oglasi nakon objave fotografije na kojoj pozira ustaškom kapom i pripadajućim znakovljem. Čekanju usprkos, čestitke na iskrenosti. Bio je mlad i lud i odnekud mu se na glasi našla ustaška kapa. I još mu onako dobro stoji.

Po strani činjenica da među jednakima postoje jednakiji, i da  dokazano, nemamo svi jednako pravo biti mladi i ludi. Po strani i činjenica da je Maleš predsjednik Hajduka, koji će ovih dana na razgovor u policiju. Po strani prijava koja mu slijedi utvrdi li policija prekršajnu ili kaznenu odgovornost. Ključni problem nije Hrvoje Maleš - predsjednik kluba (makar su tu vrlo jasni i Uefini zakoni) već Hrvoje Maleš - osoba kojoj se na glavi našla ustaška kapa.

Maleš kaže da nije opterećen prošlošću, već Hajdukovom budućnošću. No, je li svjestan da njegov čin, koliko god mladenački i nepromišljen bio, sugerira upravo suprotno? Treba li Malešu - ustaškoj hostesi - kao i ostalim simpatizerima krvave ideologije, možda kratki tečaj povijesti? Bez obzira na to je li imao 25 ili 27 godina kada je fotografija nastala, činjenica je da mu se na glavi našlo pokrivalo koje opravdava strašan zločin. To je problem Hrvoja Maleša - tinejdžera, koji voli sve što vole mladi - i kojem je u netko iz blizine dodao kapu ili mu istu nataknuti na glavu. Problem Maleša - predsjednika - je taj što će sutra on morati biti taj koji će osuditi navijače dok po europskim stadionima budu provocirali ljudskim svastikama i slovom U. On će, kao čelni čovjek ponajvećeg hrvatskog kluba, morati poslati poruku navijačima da je ono što rade protivno zdravom razumu. On, koji je isto tako jednom bio mlad i nepromišljen.

I zato ne smatra da bi trebao podnijeti ostavku na mjesto predsjednika jednog sportskog dioničkog društva. U Hajduku mu je, ruku na srce, nema tko pošten ni dati. Gazda Željko Kerum opterećen je drugim, urbanim ideologijama. Možda Hajdukovim navijačima ne preostaje drugo nego da ih pokušaju educirati. Pa da više ne budu nepromišljeni. Ako Maleš smatra da nošenje ustaške kape ne predstavlja njegove stavove, je li potrebno podsjetiti što opravdava simbol na čelu?

Načela ustaškog pokreta, kojem su temelji udareni još atentatom na Stjepana Radića 1928. godine, Ante Pavelić i njegov Glavni ustaški stan, donose 1933. godine u Modeni. Radi se o proglasu oslobođenja hrvatske državne od svega srpskog i uspostavi hrvatske etničke države. Istu će mjesec dana od osnutka Rimskim ugovorom podijeliti s Italijom. Samoproglašeni poglavnik NDH i ustaškog pokreta za osnivanje države u koju su Hrvati rado pobjegli napaćeni svojim statusom u Kraljevini Jugoslaviji, saznao je dan nakon proglasa Slavka Kvaternika, umirovljenog austro-ugarskog pukovnika 10. travnja 1941. godine.

Do prvih je razočaranja hrvatskog naroda prošlo jako malo vremena. Odmah po proglasu NDH proglašeni su i rasni zakoni, a Srbi su isključeni iz političkog života. Veliki broj Srba najprije je protjeran, dok se prema Židovima postupalo jednako na temelju hrvatsko-njemačkog savezništva. Još tijekom talijanske emigracije od 1933. do 1937. godine, jedan od najzloglasnijih i najštetnijih likova hrvatske povijesti, pravaški frankovac Pavelić stvorio je Ustaško-hrvatsku revolucionarnu organizaciju. Po proglašenju NDH, nakon pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu, Paveliću Mussolini pomaže nabrzinu stvoriti ustaški odred koji kreće prema Hrvatskoj. Nastaju Ustaška vojnica i Ustaška nadzorna služba, pod kojom je bila i Ustaška obrana, najkrvaviji izdanak ustaškog pokreta. Njezin šef bio je Maks Luburić, koji je odgovarao direktno Paveliću.

Talijanski, a kasnije i njemački pijun Pavelić nadgledao je svirepa, masovna ubojstva i holokaust u NDH. Prema donesenim zakonima, svatko tko uvrijedi "hrvatsku" državu je veleizdajnik i kažnjava se smrću. Prema rasnim zakonima, na području NDH (Hrvatska i BiH) ubijeni su deseci tisuća ljudi. Među njima je bilo više od 20 tisuća Židova, dok ih je oko sedam tisuća proslijeđeno u Auschwitz. Luburićev prijeki sud bio je zadužen isključivo da se pozabavi Srbima. Na bajunete su nabijani svi koji su se služili "krivim" jezikom. Utvrda Pavelićevog terora bio je logor Jasenovac. I danas su kontradiktorni podaci o broju ubijenih. Romi su u NDH potpunosti istrijebljeni, dok su Hrvati ubijani kao politički i vjerski protivnici režima, bili katolici ili Muslimani. Brojke i danas variraju, preslaguju se prema popisima stanovništva - idelogijski i u svrhu izbora. Izbrisano je na desetke tisuća Srba. Podaci posebno variraju kada je riječ o Jasenovcu. Po propasti Trećeg Reicha pada i ustaški režim, a Ante Pavelić i Maks Luburić bili su prvi koji su zbrisali u povlačenju od Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije prema britanskoj vojsci kod Bleiburga.

Svaki četvrti Hrvat koji surfa netom, smatra da su ustaše jednaki gardistima iz '91.

Novi pokolj također nije istražen, jer kao što je jugo-vlast podatke o ubijenima u NDH proglasila državnom tajnom, što je odlično poslužilo manipuliranju u vrijeme nove velikosrpske agresije, jednako tako današnja hrvatska vlast izbjegava istražiti zločine komunističkog režima. Zato Drugi svjetski rat u Hrvatskoj još uvijek traje.

Ista policija koja će ovih dana razgovarati s Hrvojem Malešom, već godinama samo u rijetkim slučajevima sankcionira isti čin u Čavoglavama prilikom proslave Oluje. Na Bleiburgu su ustaško znakovlje i pobornici te ideologije i mitologije, normalna pojava.

Sablasno je da prema internetskim anketama iz 2004. godine, svaki četvrti pojedinac u Hrvatskoj smatra da su ustaše iz 1941. godine isto što i gardisti iz 1991. godine - borci za slobodu. Iako je jasno da se ne radi o znanstvenoj anketi, u njoj su glasali obrazovaniji ljudi koji se svakodnevno služe internetom i stoga ti podaci imaju određenu težinu.