U VRHU su 1. ŽNL Vukovarsko-srijemske, klub prijatelj im je splitski Hajduk i Opća Opasnost je s njima snimila navijačku himnu koja se dugo, kao pravi hit, vrtjela na domaćim top listama.

Radnički iz Županje, čiji se sportski kompleks sve više širi podno silosa šećera, unikatan je po donatorskim večerima na kojima se izvlači tombola. I to ne bilo kakva. 

Naime, na njoj se klupskim prijateljima prodaju originalni rekviziti koji u klub stižu od hrvatskih zvijezda poput Mandžukića, Modrića, Rapaića, Pjace i Duvnjaka, a sve te vrijedne stvari nabavljaju sami.

Uspjeli su se probiti u toj mjeri da se u akciju uključio i engleski velikan Middlesborough koji je poslao svoj poznati originalni dres iz 80-ih godina, a od novca skupljenog na donatorskim večerima te uz podršku sponzora uspjeli su u samo tri godine obnoviti svlačionice, kupiti klupski autobus te izgraditi pomoćni teren s umjetnom travom na kojem danas trenira klupska omladina.

"Cilj nam je da djecu učimo ponašanju prije nogometa. To nam je usađeno od Hajdukove škole, na tom principu oni rade. Hoće li netko od te djece postati igrač, nebitno je. Bitno da se makne od kompjutera i igrica i da se igra na igralištu", objašnjava nam Marko Pejaković, kapetan momčadi, klupska legenda i trener mlađih selekcija u klubu, dok nekoliko dječaka na igralištu, unatoč kiši, naganja loptu i šutira po golu.

"Ne mogu ih potjerati kući, njima je svejedno, ostali bi cijeli dan na kiši da nisam došao po njih", priča jedan od roditelja na tribini.

Našlo se tu 80-ak ljudi, od čega dvadesetak najvjernijih, Krvopija, koji su svih 90 minuta proveli na nogama, uz pjesmu svom klubu, bez vrijeđanja svojih igrača ili protivničkih navijača koji su bili smješteni tek nekoliko metara od njih.

Županjce zaustavila vukovarska legenda i veliki Modrićev prijatelj

Ta je utakmica između trećeg Radničkog i šestog HAŠK-Sokola iz Starih Jankovaca završila 1:1, što je ugrozilo šanse Županjaca za plasman u rang više budući da ove sezone tri ekipe mogu izboriti promociju.

Bodove im je oteo poznati vukovarski branitelj Ivan Lukić Zolja, jedan od najboljih prijatelja Luke Modrića, s kojim smo u prosincu razgovarali o Zlatnoj lopti.

"Nemoj da tko gurka loptu, pogledajte teren", upozoravao je Lukić svoje igrače na zagrijavanju dok je s razglasa udarala himna Radničkog.

"Joj, fali nas dosta. Evo, jedan od najboljih igrača otkazao mi je zbog alergije, a najboljeg napadača mi nema već pet kola. Došlo nas je 12, morat ću ubaciti rezervnog golmana kao igrača. Kojih tri u obrani, nikakva defenziva! Ma mi ćemo njih napasti, uvijek igram 4-4-2, pa čak i sad kad mi fali pola ekipe", požalio nam se Zolja, kultno lice slavonskog niželigaškog nogometa.

"Ma pili naopako, klasika. Njih ima 12 sad, sve su to dobri momci", rekoše nam s klupe Radničkog uoči početka utakmice.

Prvih pola sata proteklo je u tvrdoj igri, tek su gosti jednom zaprijetili. Sve vrijeme podrška domaćih navijača, Krvopija, nije prestajala.

"Natoči im piva u te boce, od vode se nitko nije pokrenuo"

Krvopije su pjevale svoje pjesme, a u desetoj su minuti podigli transparent posvećen stradalim redarstvenicima u Borovu Selu.

Samo par metara od njih bilo je smješteno 15-ak gostujućih navijača. I svi su bili u svome filmu, bez međusobnih prepirki.

Pet minuta prije kraja prvog poluvremena gosti iz Starih Jankovaca vode. Izašli su sami na golmana Radničkog i lako poentirali, no s tribine se nije začuo negativan povik igračima.

"Suzili smo im prostor, ako dođeš prije na pravu poziciju, protivnik ti ne može ništa", zadovoljno nam objašnjava Lukić pred početak poluvremena budući da favorizirani Radnički njegovoj momčadi nije stvorio pravu šansu u prvih 45 minuta.

S druge strane, tri starija navijača uz ogradu raspravljaju u čemu je greška.

"Nije dobar stav igrača", smatra jedan stariji gospodin, "pa u Gradištu su nedavno igrali s većim žarom." Drugi prati dolazak fizioterapeuta koji trči prema svlačionici noseći prazne bočice vode za osvježenje igračima.

"Natoči im piva u te boce, od vode se nitko nije pokrenuo", nasmijao je prisutne.

Piva je ipak bilo samo na tribinama, a možda bi dobro došlo i pokojem domaćem igraču, zaključci su domaćeg auditorija.

Radnički je pritisnuo, ali zbog manjka šansi i dobre igre, s tribina je počela nervoza koja se, logično, morala lomiti na sučevim leđima kako to već biva u niželigaškom nogometu.

Sudac Zrno kao najveći junak utakmice

U epicentru je glavni sudac Zrno sa svojih gotovo 190 cm. Čovjek je odsudio korektno i bez velikih grešaka, no čim se nešto ne bi svidjelo navijačima jedne i druge strane, krenula bi bujica uvreda na njegov račun.

"Zrno, namjerno usporavaš igru. Što pričaš s igračima? Družite se poslije utakmice", viknuo je jedan domaći navijač ljutit jer je sudac nakon svakog faula raspravljao s igračima obje momčadi objašnjavajući zbog čega je što dosudio.

"Što biste vi rekli da vam kući sudi ovako?" upitao je navijač Radničkog nekog od gostiju koji mu je odgovorio:

"Ništa on nije kriv, ništa vas nije zakinuo."

U 75. minuti igrač Radničkog pada oko ruba šesnaesterca i točnu lokaciju pada nemoguće je procijeniti s tribine udaljene pedesetak metara. Jedan stariji navijač, iznerviran svime viđenim, ustaje i galami na suca jer nije svirao penal.

"Kako vani, majku mu j*bem?!" grmi s tribina kao da ispred sebe ima VAR sobu u kojoj vidi da se pad dogodio u šesnaestercu.

"Je l' treba ga potapšati po ramenu i reći 'ma da, to je crveni, sto posto'", dodaje drugi navijač.

Ubrzo Radnički dolazi na svoje, desetak minuta pred kraj izjednačuju poslije jačeg pritiska. Već u sljedećem napadu domaćin se šulja oko šesnaesterca gostiju i u obećavajućoj situaciji igrač Radničkog gubi loptu na bizaran način.

Primio ju je i neodlučno stao pa mu je bez problema igrač HAŠK-a uzeo loptu dolazeći iza leđa.

"A što, treba mu netko viknuti 'leđa'? Pa nije dijete da mu treba sve crtati i govoriti", jedan je od komentara s tribina uz složan stav da nekim igračima Radničkog danas baš nije bilo stalo.

Gosti su pred kraj imali poziciju za udarac s nekih 25 metara, međutim, lopta je završila - u automobilu iza igrališta.

Zbog jake kiše koja je počela u drugom poluvremenu neki su se parkirali na cestu pored igrališta i gledali utakmicu iz svojih vozila pa su skoro dobili loptom u glavu, i to sjedeći u automobilu.

Na kraju, podjela bodova i zahvala igrača Radničkog Krvopijama dok za to vrijeme gosti u blizini slave teško osvojeni bod.

"Želimo da se zbog kluba i sporta djeca maknu iz kuće i od kompjutera"

Radnički danas broji preko 200 članova od čega je oko 150 djece. Nitko ne plaća članarinu i klub je svim selekcijama osigurao modernu opremu, što je zasluga sposobne Uprave koja broji 15-ak ljudi od kojih su svi volonteri.

Plaću u klubu imaju svi treneri i domar. Klub je zadnjih godina prošao kroz teške trenutke, igrali su u najnižem rangu, da bi danas postali vrlo jak kolektiv na županijskom nivou.

I dobro i loše s klubom je prošao Pejaković, dijete Šećerane, županjskog kvarta iz kojeg dolazi Radnički koji je do nedavno nosio ime "Sladorana" po firmi koja je i dalje glavni klupski sponzor.

"Najgore je bilo kad smo ispali u zadnju ligu i to se dogodilo već u polusezoni jer se znalo da će nas sedam ili osam ispasti, a mi smo bili predzadnji. Nismo se mogli spasiti ni da smo doveli Ronaldinha. Moraš ostati u klubu i igrati tu ligu, nas je bilo nekoliko koji smo mogli otići dalje igrati za neku kunu, ali ostali smo i vratili se već nagodinu u rang više i bili peti pa sljedeće sezone drugi."

Danas su vremena u klubu puno pozitivnija, fokus je na radu s djecom i 29-godišnji Pejaković aktivno sudjeluje u tome. Teren s umjetnom travom koji su si sami priuštili tek je jedan u nizu detalja koji mlađariju privlači Radničkom.

"Kad roditelj dovede dijete u klub i vidi da od trenera pa do svih u klubu svatko ima neku pozitivnu priču iza sebe, recimo, da je bio profesor u školi ili bivši dobar nogometaš, poželi ostati tu. Napravili smo dobru ekipu trenera i privukli dobre ljude."

Na njegovim treninzima teren je pun djece.

"Kod mene ih u limačima ima 45. Na svakom treningu je između 25 do 30 djece pa imam i pomoćnika, jednog od roditelja djece. Ma tu bude i 20-ak roditelja sa strane i još djece koja trče oko igrališta. Odjednom nas bude skoro stotinu na treningu."

Uče od splitskog Hajduka

A veliku pomoć dobivaju od prijatelja iz Splita.

"Bili smo nedavno na otvorenju škole Luke Kaliterne kao jedan od prijatelja kluba. Pozvao je Hajduk sve s kojima surađuje. Nevjerojatno, prišao nam je trener Siniša Oreščanin i pružio ruku uz pitanje odakle smo. Kad smo rekli da smo stigli jutros iz Županje, nije mogao vjerovati, pitao nas je imamo li gdje spavati i treba li nam pomoći oko toga."

"Jednom je bio tečaj za trenere pa nam je bivši predsjednik Ivan Kos sredio smještaj", prisjetio se Marko pa završio anegdotom.

"Nijedan od tih trenera na tečaju nije spomenuo nikakvo osvajanje trofeja. Oni striktno uče djecu ponašanju. Najdojmljivije mi je bilo kad je predsjednik Kos rekao da danas djeca prođu pored domara i ne pozdrave. Ništa. Priča on to pred nas 30 i ja razmišljam da smo mi to jutro došli, a moji limači, njih 30-ak, idu jedan po jedan i svaki govori 'dobar dan'. Ja ih gledam, smijem se i govorim 'jeste li normalni', haha. To je taj kodeks ponašanja, da se ponašaš kako treba na terenu i ne pljuješ protivnika."