Iako je gaming industrija jedna od najbrže rastućih na svijetu i vrlo je popularna i poželjna među mladima, tek 20% zaposlenih čine žene. Rezultati te industrije - najčešće u obliku videoigara - skloni su hiperseksualizaciji i seksualnoj objektivizaciji žena. Tako infantilni ženski likovi služe samo kao sporedni seksualni objekti, a čak i kada su u ravnopravnom položaju u odnosu na muške likove, oni ženski su uglavnom razgolićeni. 

 

Odlično organizirana konferencije Netokracije kroz nekoliko predavanja i panela uspjela je definirati glavne probleme, a zanimljive gošće potaknule su kvalitetne rasprave u opuštenoj atmosferi. Konferenciju je vodila Ana Mitar (Void Man Studio) kojoj uloga voditeljice nije nimalo strana, što se primijetilo i na konferenciji.

 

 

 Nakon pozdravnih riječi Ivana Brezaka Brkana iz Netokracije uslijedilo je uvodno predavanje "Gaming kao najveća zabavna industrija" koje je održala Ines Klemenčić iz Machina Akademije. Ines je s nekoliko statističkih podataka vrlo lako razbila stereotipove, naglasivši kako je prosječna dob igrača 36 godina, a najčešći razlozi za igranje su socijalizacija, natjecanje, istraživanje priča i svjetova te kratka zabava. Ipak, žene čine gotovo polovicu gaming tržišta i razlozi zašto se igraju drugačiji su od onih kod muškaraca. Žene tako više vole istraživati i češće završavaju igre, dok muškarci preferiraju natjecanje. 

 

Koliko je zapravo jaka industrija videoigara vrlo dobro opisuje i podatak da je igra Grand Theft Auto V zaradila milijardu dolara u svega tri dana od službenog izlaska, dok je filmovima poput Osvetnici, Harry Potter i sličnim trebalo od 17 do 51 dan. 

 

 

Nakon predavanja uslijedila je i prva panel rasprava "Zašto je gaming dobar za marketing i poduzetništvo?", na kojoj su sudjelovali Martina Rizman Matić (Vipnet), Martina Radanović (Good Game), Dragana Gučanin (Valiance) te Snježana Šlabek (Cambridge Innovative System Solutions). Iako je rasprava krenula u smjeru gamifikacije, odnosno primjenom segmenata gaminga u poslovnom svijetu radi podizanja inovativnosti i motiviranosti, ubrzo je prešla na esport u kojem sve više velikih kompanija počinje primjećivati nove prilike za rast. Dragana Gučanin je vrlo razborito i otvorenim pristupom ukazala kako je i Vipnet partnera za esport projekt mogao pronaći na domaćem tržištu, u suradnji s kompanijama poput Valiance UG, umjesto suradnje s ESL-om. No za to ćemo morati pričekati istek trogodišnjeg ugovora. 

 

 

 

Sljedeći panel bio je fokusiran na streaming igara kao jedan od rastućih segmenata industrije videoigara. Ana Filip (Neuralab), Sanda Mamić (Sansen's World) i Jelena Savić (Vip Adria League) uz moderatora Ivana Šimića (Netokracija) pokušale su dati odgovor na pitanje je li streamanje uopće moguća karijera te koje su razlike između voditeljica nekog prijenosa i streamanje vlastitog sadržaja s računala. Mnogima se ta karijera čini kao savršen izbor, pogotovo ako se obrati pozornost na one najpopularnije u tom segmentu, međutim zahtijeva odricanje, vrijeme i novac, a dodatno otežava proces i činjenica gdje živimo. Bez obzira na sve, Sanda je dala otkaz u Dinamu i odlučila ostvariti svoje snove. Svjesna da ne može izgubiti baš ništa, potpuno se posvetila svome cilju, a odluku je pojasnila ovako: "Dogodit će vam se taj trenutak u životu kad ćete odlučiti napraviti nešto od onoga što volite". Iako su sve cure imale određena negativna iskustva kao eksponirane gamerice u muškom svijetu, zaključak je ipak bio da su ih kolege, prijatelji i gledatelji držali kao kap vode na dlanu. 

 

 

Predavanje o prikazu i problematici ženskih likova kroz povijest videoigara održala je Ana Bošković (Cateia Games). Vrlo koncizno, direktno i domišljato, Ana je poentirala na nelogičnostima i problematici čitave teme. Ne samo da su ženski likovi često seksualno objektivizirani, već su i infantilni, a situacija ide toliko daleko da se neljudskim likovima daju rodna obilježja. Kvalitetnim primjerima Ana je često nasmijavala sve okupljene, ali i ostavila jak dojam. Tako je za Laru Croft navela: "Laru Croft znamo svi otkad je bila u tri piksela, od kojih su dva bile sise."

 

Ženskim likovima često nedostaje karaktera i dubine, a posebni su samo po tome što su ženski. Između ženskih likova, bez obzira na rasu i maštu, nedostaje varijacije jer se očekuje da svi izgledaju kao žene, dok kod muških likova to nije slučaj. Ana rješenje vidi u tome da scenaristi, developeri  i artisti izbjegavaju uvriježene stereotipe te se više angažiraju oko ženskih likova, bili oni glavni ili sporedni. Ukratko, da im se povremeno da i druga uloga osim da su gole ili otete. Svakako preporučujemo svim ljubiteljima videoigara te trenutnim i budućim zaposlenicima u game devu da pogledaju Anino predavanje. 

 

 

Na posljednjem panelu konferencije "Tvoja karijera u gaming industriji: Razvoj igara" sudjelovali su Nika Dvoravić (Croteam), Katarina Amižić (Games Revolted), Tatjana Savić (Eipix) te Jure Rašić (Nanobit). Zanimljivo društvo potvrdilo je kako neki stereotipovi o ženama u razvoji videoigara postoje i danas, ali i da su neutemeljeni. Iako ima viša artistica nego programerki, taj problem svoje korijene vuče iz društva i obrazovnog sustava, ali cure su pokazale da ne samo da ima mjesta za žene, već su i vrlo poželjne. Uostalom s predrasudama na ovim prostorima suočavaju se svi. Industrija videoigara nudi brojne prilike za mlade, ali situacija je takva da kvalitetne i mlade radne snage ima jako malo, radilo se o programerima ili novonastalim radnim mjestima.

 

Prava je šteta što se rasprava o igrama za muškarce i žene nije nastavila jer smo na jednoj strani panela imali Juru Rašića, producenta igara u Nanobitu i s druge Niku Dvoravić koja je environment artist i level dizajner u Croteamu. Ne samo da se radi o dva najveća hrvatska development studija, već i o potpuno različitim pričama. Nanobit je tako svoju ciljanu publiku pronašao s mobilnim igrama za žene i to naslovima poput: Hollywood Story, Superstar Life i Chef Town: Cooking Simulation, dok Croteam razvija punokrvne AAA naslove i svoj uspjeh temelji na Serious Sam serijalu koji cilja na pretežito mušku publiku okorjelih gamera. Ne samo da je razvoj igara potpuno drugačiji, nego i ciljana publika kao i marketinški pristup. Za buduće konferencije svakako zanimljiva rasprava.

Činjenica je da je malo žena zaposleno u industriji videoigara i da ženski likovi u videoigrama nemaju jednak tretman kao muški. Prvi korak je razbijanje predrasuda i kod žena i muškaraca.

 

 

Zbog kulturoloških, tradicijskih i socioloških razloga žene se rjeđe odlučuju za tehnička zanimanja ili ona usko vezana uz nove tehnologije. Jedan od problema je i industrija koja je dugi niz godina bila fokusirana na mušku adolescentsku publiku. Bez obzira na sve, za bilo kakav pomak potrebne su ovakve konferencije koje će naglasiti prave probleme i potaknuti raspravu, ali cijelo vrijeme pričamo u društvenoj svijesti koja se mora promijeniti. Pojedine industrije mogu napraviti malo, ali odgoj, obrazovanje i poticanje informatičke pismenosti dugoročni su procesi koji bi ženama, ali i svima ostalima trebali pružiti bolje prilike. To se mora mijenjati.

 

Gaming industriji u Hrvatskoj nedostaje radne snage, bila ona muška ili ženska. Iako se mjesta u tim tvrtkama najčešće u medijima oslikavaju kao jedna od najboljih, činjenica je da i iz njih ljudi često odlaze. Mladoj, visokoobrazovanoj i inteligentnoj radnoj snazi novac često neće biti dovoljan motivator za rad, ako radna atmosfera ili njihov utjecaj u tvrtki ne dolaze do izražaja. 

 

U esportu kao dijelu industrije videoigara situacija je još nepovoljnija. Tek 4% profesionalne scene čine žene. Ipak, u esportu postoji ženski touch. Mali broj žena kao vrhunske voditeljice, komentatorice i analitičarke vrlo su cijenjene i popularne. Njihov uspjeh temelji se na mukotrpnom radu i dokazivanju zahtjevnoj gaming publici koja nevoljko doživljava sve promjene. 

 

Za bilo kakve promjene trebat će nam još puno vremena. Ova hvale vrijedna inicijativa pokazala je smjer, a on je uvijek otvoreni dijalog. Međutim, mi smo kao nacija toliko daleko od kvalitetnih rasprava o inovativnim i mladim industrijama jer nas svaki dan pogodi neka nova tema iz prošlosti, a medijski prostor objeručke prihvati lagane klikove. Perspektiva i budućnost ekonomije ove zemlje mogu ležati samo u takvim industrijama, u kojima prevladava pamet i inovacija, a ne jeftina radna snaga.