MAKEDONIJA je šokirala Italiju i izbacila je iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kataru. Prije nego što Makedonci odigraju finale baraža protiv Portugala, novinar Sportmedije Ognjen Dojčinovski za Index je objasnio kako je to uspjelo reprezentaciji njegove zemlje.

VEĆ TRI dana Makedonija i Makedonci slave veliku, ogromnu pobjedu nad Italijom u polufinalu baraža za plasman na Mundijal u Kataru. Ono što se dogodilo u Palermu apsolutno svi smatraju senzacijom jer Italija je velesila, europski prvak, a mi smo samo jednom bili na kontinentalnom prvenstvu, i to zahvaljujući Ligi nacija. Sada se cijeli svijet pita kako i zašto se ovo dogodilo. Evo, reći ću vam ja.

Nismo mi odjednom postali tako dobri, nismo mi odjednom pronašli Messija u Prilepu ili Strumici, to traje već dugo. Moramo se vratiti nekoliko godina unatrag.

Izbornik Ser Bobi ovo je prorekao dok je ove momke vodio u mladoj reprezentaciji

Kada je Blagoja Milevski, sadašnji izbornik A selekcije, bio postavljen na klupu mlade reprezentacije, počeli smo kvalifikacije u Islandu. Odigrali smo 60 minuta perfektno, razbijali ih, ali lopta nije htjela u gol. Onda nam "ribari" daju tri komada u par minuta i dogodi se krah…

Nekoliko dana kasnije sjedio sam na kavi s izbornikom Ser Bobijem (to mu je nadimak, skraćeno od Blagoja), i on mi kaže: "Ognjene, vjeruj mi, možemo mi svakog pobijediti, samo da promijenimo glavu, da postanemo pobjednici i da nam mentalitet postane pobjednički. Ja ću to usaditi ovim momcima, to mi je cilj, dužnost. I vidjet ćeš što će se dogoditi. Oni imaju ekstrakvalitetu, samo im fali ono malo."

I dogodilo se. Od tog trenutka mi nismo izgubili nijednu utakmicu, a dobili smo šest, bili prvi u grupi i otišli na Euro za mlade u Poljsku 2017. godine.

Pet godina kasnije ogroman broj tih mladića, Velkovski, Musliu, Nikolov, Bardi, Elmas, David Babunski, Šiškovski, s pobjedničkim mentalitetom, neukrotivom željom za pobjedom i s Milevskim kao izbornikom, ostvarili su ovu povijesnu pobjedu protiv Italije. Postali su noćna mora jedne velesile, jedne Italije, ostvarili im najružnije snove, poslali ih u pakao... Makedonski dio pakla.

Film o svemu što su Makedonci željeli, a nisu imali. Sad smo ga vidjeli u Palermu

To je naslov koji ima jedan od naših najboljih filmova. Dragulj makedonske kinematografije iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Partizanska priča o makedonskoj borbi, o bugarskim okupatorima (vidi čuda), o želji za slobodom, o želji za srećom, o svemu što su dotad Makedonci htjeli, a nisu imali.

Borili smo se i dočekali slobodu. Borili smo se i u Palermu i dočekali pobjedu. Talijani su napadali koliko su mogli. Iz svih snaga. Pucali 32 puta na gol, 16 puta izveli korner. Ali nisu zabili. Zabio je Trajkovski, zabio je majstorski. Jesmo li zaslužili? Jesmo. Jer smo se borili, jer smo imali pobjednički mentalitet. 

Mi navijači slavimo već tri dana, vjerujemo da možemo pobijediti i Portugal u finalu. Idemo u Porto puni samopouzdanja. Želimo, sanjamo. Vjerujemo u još jedno Ser Bobijevo proročanstvo da možemo protiv svih. Možemo protiv najboljih. Jer, konačno, tko se boji Ronalda? Kome treba Ronaldo kad imaš tim, kad imaš ekipu momaka koji ginu jedan za drugog.

Možda Ademiju? Pa čovjek je sam prošao svoj dio pakla. Možda Ristovskom? Čovjek zna sve o Bruni Fernandesu jer su zajedno igrali u Sportingu. Bardhiju? Igrao momak treću švedsku ligu pa stigao da zabija Realu i Barceloni. Elmasu? Momak će biti jedan od najboljih na svijetu. To je moje proročanstvo.