U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Bernd Schuster bio je jedan od najboljih nogometaša 1980-ih, prototip modernog veznjaka koji je očarao svijet čim se pojavio na velikoj sceni, ali do kraja karijere uporno je odbijao igrati za reprezentaciju. Mnogi kažu da je za sve bila kriva Gaby Schuster, Berndova supruga i prva žena agentica u svijetu vrhunskog nogometa. 

U SVIM debatama o najboljim igračima koji nikad nisu igrali na SP-ima uvijek će se vrtjeti imena istih sumnjivaca. George Best i Ryann Giggs nisu imali sreću da im se potrefi dobra generacija suigrača u Sjevernoj Irskoj odnosno Walesu. Uostalom, jedan od najboljih igrača Uniteda svih vremena i čovjek po kojem se zove zračna luka u Belfastu ionako je prerano zavolio bocu više od lopte pa mu je ozbiljna karijera trajala razočaravajuće kratko.

Tko su najveći igrači koji nikad nisu zaigrali na SP-u?

Giggs se trudio, godinama je davao sve od sebe, ali Wales je jednostavno u njegovo doba bio preslab i mundijalski snovi ostali su samo snovi. Tu je i veliki i neponovljivi George Weah, prvi neeuropski igrač koji je dobio Zlatnu loptu. Na njegovu žalost, nogomet je igra u kojoj jedan igrač, ma kako bio genijalan, ipak ne može sve sam. A u Liberiji je upravo tako izgledalo. No kad već svoju zemlju nije mogao odvesti na Mundijal, odužio joj se tako što je postao njen predsjednik 2017., a tu je dužnost obavljao punih šest godina. 

Slučajevi Laszla Kubale i Alfreda Di Stefana jako su slični. Ikone Barce i Reala su, jer su ondašnja pravila to dopuštala, mijenjale reprezentacije kao čarape pa je tako Kubala nastupao za Mađarsku, Čehoslovačku i Španjolsku, a za mnoge najbolji i najvažniji igrač Reala u povijesti nastupao je u dresu Argentine, Kolumbije i Španjolske. Ni jedan ni drugi nikad nisu zaigrali na Mundijalu. Doduše, izraubani veteran Di Stefano bio je u sastavu Furije na SP-u 1962. u Čileu, ali zbog ozljede nije dobio ni minute.

Svi navedeni velikani iz ovih ili onih razloga nisu nastupili na najvećem nogometnom događaju, ali svi za to imaju neki konkretan razlog. Slabi suigrači, loša ekipa, ozljede, peh i nesreća... Međutim, postoji i jedan koji nikad nije zaigrao na Mundijalu, a imao je sve preduvjete ne samo da bude tamo već i da osvoji sam vrh svijeta i bude najbolji na planetu.

Misterij Bernda Schustera

Zašto Bernd Schuster nikad nije zaigrao ni na jednom SP-u, jako je teško objasniti. Pravi razlog vjerojatno ne zna ni on sam jer da bi se došlo do pravog odgovora, bila bi potrebna cijela vojska psihologa da penetrira u neobičan um plavokosog genija i nađe odgovore na neka pitanja. A sumnjamo da bi i oni, uz sav trud, došli do nekog logičnog zaključka.

Bernd Schuster, Plavi Anđeo kako su ga zvali, s 20 godina je uz Karla Heinzea Rummeniggea bio ključni igrač Elfa u pohodu na naslov prvaka Europe 1980. Bio je toliko briljantan da je proglašen za najboljeg igrača Eura, a u izboru za Zlatnu loptu te godine zauzeo je drugo mjesto, odmah iza Rummeniggea.

Nakon finalne utakmice protiv Belgije jedan novinar Die Zeita nazvao ga je savršenom kombinacijom Beckenbauera, Overatha i Schnellingera, a sam Kaiser Franz je nakon što je Schuster tog ljeta potpisao za Barcelonu izjavio: "Bernd će biti naš lider na Svjetskom prvenstvu 1982. Transfer u Barcelonu bit će fantastičan za njegov napredak. U veznom redu je sjajan, a na poziciji libera ne vidim boljeg igrača na svijetu."

Međutim, Schuster ne samo da nije vidio SP 1982., na kojem je Zapadna Njemačka stigla do finala protiv Italije (poraz 1:3), već nikad više nije zaigrao za Elf na bilo kojem velikom natjecanju. A nije da nije mogao. Štoviše, savez, izbornici koji su se tijekom godina mijenjali, navijači, mediji, ma svi su ga godinama preklinjali da se vrati.

Kao klinac je osvojio Europu i bio najbolji igrač Eura, a onda rekao zbogom Njemačkoj

Posebno su ga na to nagovarali nakon debakla na Euru 1984. kad Njemačka nije prošla grupu. Tada je Juppa Derwalla na klupi zamijenio Franz Beckenbauer, jedan od rijetkih ljudi u njemačkom nogometu kojem se ćudljivi genij iskreno divio. Kaiser je u jednom trenutku doslovce kleknuo na koljena, progutao ponos i molio ga da mu pomogne u akciji Meksiko 1986. Nije prošlo.

Rummenigge je odveo Elf do finala, no tamo ih je čekao Maradona i Njemačka je drugi put zaredom stigla "samo" do svjetskog srebra. Sa Schusterom u sastavu zlato bi bilo prilično izvjesno unatoč magiji Malog Zelenog.

Ipak, to se nije dogodilo. Beckenbauer ga je uzalud zvao i na Euro 1988. kod kuće i na SP u Italiji 1990., gdje je Elf dominirao. Medijska kampanja za povratak sina razmetnog uoči Mundijala u Italiji bila je nezapamćena. Nijemcima je dosadilo skupljati srebra i vapili su za igračem koji bi ih kao vođa odveo do zlatne boginje.

I dobili su ga. No to nije bio Bernd Schuster, nego Lothar Matthaus. Schuster je jednostavno iz inata i dječje tvrdoglavosti praktički odbijao biti prvak svijeta, a nikad nećemo doznati kako bi povijest nogometa izgledala da se s kaosom u glavi znao nositi jednako genijalno kao s onim na terenu. 

Bernd Schuster bio je daleko najkompletniji veznjak svog vremena. Možda i više od toga. To nogometno doba obilježio je niz fantastičnih veznjaka, od Maradone do Platinija, od Michaela Laudrupa do Zica, od Gullita do Matthausa, no nitko od navedenih ikona nije mogao igrati jednako dobro doslovce na svakoj poziciji na terenu.

Nabrijana i poboljšana verzija Tonija Kroosa i nacionalno blago

Schuster je bio igrač daleko ispred svog vremena i nema nikakve dvojbe da bi i danas, kad je nogomet evoluirao i postao znanost, mogao pronaći svoje mjesto u bilo kojem europskom velikanu. 

Jedan njemački novinar nedavno se naklonio geniju Plavog Anđela i, bez imalo sumnje u teške riječi koje je izgovorio, izjavio da je Plavi Anđeo bio nabrijana i poboljšana verzija Tonija Kroosa, a njegov španjolski kolega lani se nadovezao:

"Kad je bio maksimalno predan, kad se trudio pokazati najbolje što može, Schuster je bio Superschuster, a Superschuster je nacionalno blago."

Harald Toni Schumacher, zloglasni golman Elfa i Kölna, čovjek kojeg povijest najviše pamti po divljačkom nasrtaju na Patricka Battistona u polufinalu SP-a 1982., imao je reputaciju osobe koju je bolje ne dirati. Bio je čudak i samotnjak, nepredvidljiv i divlji, a komplimente i pohvale nije davao nikome. Osim Berndu.

"On nije samo moj prijatelj, on je najimpresivniji igrač kojeg sam vidio još od Beckenbauera. Bernd je svjež, talentiran, snažan i nogometno privilegiran. Jednostavno je najbolji", u svojoj autobiografiji Anpfiff napisao je legendarni vratar.

Michel Platini, trostruki uzastopni osvajač Zlatne lopte, bio je ideal i pojam za nogomet sve dok prije skoro deset godina, kad je bio prvi čovjek UEFA-e, korupcijskim skandalom nije uništio svoje veličanstveno nogometno nasljeđe i postao simbol svega onoga što nije bio kao igrač. Do tada se svaka njegova riječ pomno slušala. A kad su ga pitali tko ga je od rivala na terenu najviše impresionirao, trostruki uzastopni dobitnik Zlatne lopte rekao je:

"Postoji samo jedan igrač za kojeg mogu reći da me impresionirao. To je Nijemac Bernd Schuster. Bio je stvarno vrhunski. Imao sam priliku igrati oči u oči s njim, sjećam se da smo 1982. u Barceloni igrali jednu humanitarnu utakmicu. Njegovi pokreti, njegov pregled igre, vizija, način na koji je dijelio lopte i čitao igru... Bio je majstor."

Kad je 2005. Schuster postao trener Getafea, Juan Manuel Gonzalo, španjolski novinar RNE radija, gotovo sa suzama u očima evocirao je uspomene na igračku karijeru neobičnog Nijemca.

"Ovo što ću sad reći neka bude poruka za sve mlade ljubitelje nogometa. Zaista niste imali sreće ako ste se rodili prekasno pa niste na djelu vidjeli Bernda Schustera. Bio je to majstor kakav se kasnije nije rodio. Bio je majstor kakvih danas nema. Ispričavam se što ga ne mogu usporediti ni s jednim drugim igračem. Redondo, Zidane, Beckhame, oprostite mi, ali čini mi se da igrač kao što je bio Schuster više ne postoji."

E sad, nameće se logično pitanje - ako je Schuster bio tako dobar, a bio je i više od toga, zašto je, dovraga, sam sebi sabotirao karijeru i desetljeće i pol pravio se da ne čuje apele navijača koji su ga željeli gledati u dresu s orlom na prsima? Kako bismo barem pokušali dokučiti zbog čega je Schuster bio Schuster, potrebno se vratiti na sam početak njegove karijere jer problemi koje je imao s izbornicima Njemačke nisu bili izolirani i vezani samo za nacionalni tim.

Od prvih nogometnih koraka pokazivao je bogomdan talent, ali i izuzetno težak karakter, svadljivost, aroganciju i težnju da se sve, ali baš sve u momčadi vrti samo oko njega. Zbog svih tih nenogometnih osobina nema kluba u kojem je igrao a da nije zaratio s trenerima i upravom, a gotovo je redovito svoje bivše poslodavce vukao po sudovima tražeći neku svoju pravdu.

Mnogi za sve krive gospođu Schuster

To se uglavnom odvijalo po jasnim i direktnim napucima supruge Gaby, jedine osobe na svijetu kojoj je beskrajno vjerovao i kojoj je prepustio svoju karijeru i svaku bitnu životnu odluku. A Gaby, ah, Gaby je bila zajebana. S njom nije bilo šale. 

"Kad je Bernd sam, on je samo fini, mali dječak. Ali čim je tu prisutna njegova žena Gaby, pretvara se u divlju svinju", 1983. izjavio je Paul Breitner, legendarni njemački buntovnik i čovjek čiji je povratak u Elf pred SP 1982. označio početak kraja između Bernda i reprezentacije. Dvije godine ranije član uprave Barcelone Antoni Pages rekao je: "Najveći problem Bernda Schustera zove se Gaby Schuster."

Wanda Nara danas je sinonim za ženu slavnog nogometaša koja drži sve konce karijere svog čovjeka u svojim rukama. Otkako su skupa, svaka odluka vezana za nogometni put Maura Icardija morala je dobiti blagoslov Wande Nare. Odnos Wande i Icardija i danas, u 2024. godini, neobičan je, raritetan i predstavlja anomaliju u svijetu vrhunskog nogometa.

U javnom diskursu i dalje, kad smo već debelo zakoračili u 21. stoljeće, možemo vidjeti primitivne i šovinističke komentare o tome kako je ženi umjesto da se petlja u nogomet mjesto... A znate gdje već. Onda možete zamisliti kako je u nogometnoj konzervativnoj javnosti prije više od 40 godina dočekan jedan takav odnos. Bilo je to skandalozno. 

Bivša kozmetičarka i Playboyev model pokrenula je revoluciju u nogometu 

Bivša kozmetičarka i nekadašnja starleta, između ostalog i Playboyev model, bila je prva žena koja je imala ulogu menadžerice svog supruga te je bila uljez u muškom svijetu i mnogima predstavljala problem. Za puno toga lošeg što se Schusteru događalo u karijeri mnogi su krivili upravo nju, odnosno golem utjecaj koji je imala na svog muža.

Početkom osamdesetih Bernd Schuster bio je planetarna zvijezda, a samim tim Gaby je bila osoba čije su ime znali baš svi. "Tko je ne poznaje, ženu koja je revolucionirala muški svijet nogometa?" bio je naslov velikog portreta najmoćnije žene u svijetu nogometa u jednom njemačkom tjedniku. Dok je Gaby za sve bila pravi misterij, novine su Bernda častile titulom "najvećeg papučara u svijetu nogometa."

Samo su dvojica nogometaša u povijesti La Lige igrala za sva tri najveća španjolska kluba - Real, Barcelonu i Atletico. Bili su to Miguel Soler i Bernd Schuster. Razlika je bila samo u tome što je Španjolac uglavnom bio epizodist, dok je Nijemac u svaki od ta tri velikana dolazio da bude vođa i lider.

Sve odluke donosila je Gaby

Sva ta tri transfera, u prilično kontroverznim okolnostima, dogovorila je Gaby Schuster ubacivši pritom u obiteljsku kasicu prasicu par milijuna dolara na ime provizije. Ali nekim svojim postupcima izazivala je kaos. Dok su živjeli u Barceloni, Gaby je redovito upadala u svlačionicu Barcelone, što je tadašnjeg trenera, Katalonaca Terryja Venablesa dovodilo do ludila, a njemački nogometni savez nije mogao prihvatiti da Bernd izbjegava momčadska druženja i proslave kako bi se u obiteljskom ugođaju družio sa suprugom. 

"Znam da postoje mnogi koji smatraju da je muškarac taj koji u braku mora nositi hlače. Kod nas je sasvim suprotno, ali s tim nemam problem. Moj život je upravo onakav kakav želim da bude", u jednom intervjuu iz 1988. rekla je fatalna plavuša. Kako smo već napisali, Schuster je odbijao igrati za reprezentaciju na SP-u u Meksiku, a kad je napokon popustio i odlučio razgovarati i pregovarati s Beckenbauerom i savezom, Gaby je pred prvog čovjeka njemačkog nogometa Hermanna Neubergera postavila ultimatum - Bernd će igrati ako mu savez isplati milijun njemačkih maraka.

Neuberger je čak i pristao, pronašao je nekoliko donatora koji su priložili 300 tisuća maraka, ali taj iznos nije zadovoljio gospođu Schuster pa je njen suprug finale između Njemačke i Argentine umjesto na terenu gledao u obiteljskoj vili u Barceloni. Gaby je inicirala Berndov transfer iz Barcelone u Real te iz Reala u Atletico, a posebno je impresionirala direktora Bayer Leverkusena Reinera Calmunda kad je 1993. ispregovarala prelazak iz Atletica u Leverkusen.

"Kad je ona ušla u prostoriju, svi su nezadovoljno podigli nos jer je jedna žena upala u mušku domenu. Bilo je to posve neobično, rekao bih i revolucionarno. Nikad nisam imao čvršćeg suparnika u pregovorima od gospođe Schuster. Njene metode bile su iznimno profesionalne. Bila je žilava i nepopustljiva. Kad bih ja imao takvu ženu, bez ikakvog razmišljanja angažirao bih je za svoju agenticu", za jedne njemačke novine rekao je Calmund.

Gaby Schuster bila je trn u oku većini njemačke nogometne elite, no bilo je i puno onih koji su se divili snazi, inteligenciji i hrabrosti prve nogometne agentice u povijesti. Udo Lattek, čuveni njemački trofejni trener i stručnjak koji je jedno vrijeme trenirao Schustera u Barceloni, u razgovoru za Die Welt 2001. na neki se način naklonio nogometnoj femme fatale.

"Gaby nije bila obična žena nogometaša. Bila je izuzetno inteligentna i nije se libila istupati u javnosti i biti u središtu pozornosti. Možda se neki njeni potezi nisu sviđali svima, ali takvim stavom zaradila je ogroman novac za svoju obitelj", rekao je Lattek, a poznati njemački novinar i autor nekoliko knjiga nogometne tematike Christoph Biermann kratko i jasno sažeo je sve što misli u supružnicima Schuster:

"Brak s osam godina starijom Gaby bio je najbolja stvar koja se mogla dogoditi notorno flegmatičnom Berndu. Gaby je bila izrazito sposobna poslovna žena, koja je europskom prvaku omogućila da živi puno lagodnije nego što bi živio da ju nije upoznao."

Stare i konzervativne struje su je mrzile, nova generacija joj se naklonila

Pojava Gaby Schuster bila je pionirska i potaknula je sve više žena da se bave karijerama svojih supruga. Po uzoru na Gaby, Angela Häßler, Bianca Illgner i Martina Effenberg imale su ogroman utjecaj na fantastične karijere svojih supruga. Gaby Schuster pokrenula je revoluciju i bila uzor mladim i ambicioznim ženama. 

"Da, Gaby nam je svima pokazala put. Tragično je kako su se odnosili prema njoj i koliko su je klevetali. Govorili su da je ona kriva što Bernd nije igrao za Njemačku. To su gluposti. Kao da mi možemo utjecati na naše muževe kad je sport u pitanju", rekla je gospođa Häßler za Tagesspiegel 2000., a znanstvenica Christine Eisenbeis u sklopu svoje studije o ulozi supruga igrača, provedene 2006. godine, intervjuirala je predstavnike medija. Gotovo svi su za Gaby Schuster rekli da je imala ključnu ulogu u razvoju profesionalnog nogometnog menadžmenta.

Kao klinac je preko noći postao zvijezda 

Bernd Schuster rođen je 22. prosinca 1959. u Ludwigshafenu, ali je odrastao u Augsburgu, gdje je počeo svoj nogometni put. S 12 godina pridružio se lokalnoj momčadi SV Hammerschmiede, a odmah je i najvećem laiku bilo jasno da je plavokosi dječak nešto sasvim posebno i drugačije.

Bundesligaš Augsburg želio ga je dovesti već nakon prve godine, Schuster nije imao ništa protiv da tako mlad zakorači u svijet ozbiljnog nogometa, ali njegov tadašnji trener u Hammerschmiedeu Ludwing Paula uvjerio ga je da bi bilo dobro da ostane još koju godinu kako bi se u mirnijoj i manje stresnoj okolini bolje razvio kao igrač.

Bernd ga je poslušao, ali niželigaš je ubrzo postao premalen za sve ono što je mladić pružao. Sa svega 16 godina potpisao je profesionalni ugovor s Augsburgom, ali nikad nije odigrao nijednu seniorsku utakmicu za taj klub. U juniorskoj konkurenciji toliko je odskakao od svojih vršnjaka da ga je tadašnji izbornik omladinske reprezentacije Zapadne Njemačke Jupp Derwall pozvao na jedan turnir u Izraelu 1977. Sasvim slučajno u publici je tog dana sjedio Hennes Weisweiler, legendarni njemački trener koji se godinu dana ranije vratio iz Barcelone u Köln.

Weisweiler se na prvi pogled toliko zaljubio u, kako je rekao, budućnost nogometne igre koju je vidio na terenu da je uvjerio Schustera da prijeđe u Köln. Znajući da će ga teško zadržati, Augsburg je u međuvremenu prihvatio bolju ponudu od tada najjačeg njemačkog kluba Borussije Moenchengladbach, no Schuster je zacrtao da želi u Köln i Moenchengladbach ga je tužio za pola milijuna funti zbog kršenja ugovora. Sud je odbacio tužbu, no Schuster je ipak zaradio kratku suspenziju, a za novi klub debitirao je 1978. 

"Bernd je čudesan igrač. Ima kvalitetu i inteligenciju. Daleko je najbolji igrač kojeg još nisam trenirao. Veselim se što hoću. Siguran sam da može biti nasljednik Franza Beckenbauera." Hennes Weisweiler, trener Kölna 1978. 

Köln je sezonu ranije osvojio naslov prvaka Njemačke i nije bilo malo onih koji su smatrali da je klub te razine možda prevelik zalogaj za jednog tinejdžera. Bernd se s tim nije slagao, a imao je veliku sreću što mu je mentor bio Weisweiler, o kojem je često govorio kao o duhovnom ocu.

Klinac koji je trebao biti pričuva u svojoj prvoj pravoj seniorskoj sezoni ne samo da se izborio za mjesto u udarnih 11 u Kölnu već je ekspresno zaradio i poziv u A reprezentaciju. Ozljeda Rainera Bonhofa natjerala je izbornika Jupa Derwalla (naslijedio je legendarnog Helmuta Schona nakon neuspjeha Elfa na SP-u u Argentini 1978.) da ga 1979. uvrsti u momčad protiv Republike Irske u Dublinu. 

Briljirao je i u klubu i u reprezentaciji. Navijači Kölna dali su mu nadimak Plavi Anđeo, koji će ga pratiti do kraja karijere, a te 1979. godine dogodio se možda i najvažniji trenutak njegovog profesionalnog života. Upoznao je osam godina stariju Gaby i odmah su se vjenčali. U braku koji je trajao 31 godinu dobili su četvero djece, a Gaby je cijelo vrijeme povlačila sve konce u poslovnom životu svog muža.

Već na vjenčanju dalo se naslutiti da će ta veza biti predmet ogromnih kontroverzi. Navodno su neposredno nakon ceremonije gosti na vjenčanju mogli kupiti fotografije polugole Gaby. Zadiranje medija u privatni život obitelji Schuster bilo je nepodnošljivo, no Berndu, barem u početku, to nije previše smetalo. "Gaby se bavila mojom karijerom, a ja sam se mogao posvetiti samo nogometu", rekao je u jednom intervjuu 1988.

U idućoj sezoni (1979./80.) igrao je još bolje, a premda po vokaciji veznjak, 8. ožujka 1980. oduševio je u susretu protiv Schalkea u ulozi libera. U siječnju 1980. trudna Gaby doživjela je prometnu nesreću. Srećom, nikakvih posljedica nije bilo, a par dana kasnije na svijet je stigao maleni Benjamin Schuster.

Bez obzira na to što je Gaby u nesreći prošla bez ikakvih ožiljaka, sama pomisao na to da se mogla dogoditi tragedija još je više vezala Bernda uz suprugu. Ionako introvertiran, posve se začahurio i jedini prozor u svijet bila mu je obitelj. 

Nakon trijumfa s reprezentacijom na Euru 1980. vratio se u Köln misleći da će ga tamo tretirati kao heroja, no dogodilo se sasvim suprotno. Klub je napustio njemu omiljeni trener Weisweiler, kojeg je naslijedio Karl-Heinz Hedergott, čovjek koji je imao sasvim drugačiji pogled na nogomet i na Schustera u svojim zamislima.

Bernd je preko noći postao samo jedan od igrača, izgubio je status onoga oko kojeg se sve okreće, a to nije mogao podnijeti. Schuster je Hedergottu u lice pred svim igračima rekao da je amater i da je nedostojan voditi klub veličine Kölna. U isto vrijeme neprestano medijsko čačkanje po privatnom životu i prošlosti njegove supruge sve mu je više smetalo i postalo je jasno da se avantura u Kölnu bliži kraju.

Nakon što je predsjednik Kölna Peter Weiand tijekom pregovora o produljenju ugovora dao neprimjeren komentar o Gaby, par je napustio prostoriju, a Bernd je prisutnim novinarima poručio da više nikad neće igrati za Köln i zatražio transfer. Međutim, postojao je problem.

Bernd je imao važeći ugovor još dvije godine, a Köln nije namjeravao pustiti nezadovoljnu zvijezdu za manje od 3.5 milijuna maraka. U to vrijeme nije bilo puno klubova koji su mogli platiti toliku odštetu, a Weisweiler, koji je u međuvremenu postao trener Cosmosa iz New Yorka, pokušao je igrati na tu kartu kako bi doveo svog omiljenog igrača kao zamjenu za Beckenbauera, koji se to ljeto iz Cosmosa vratio u Njemačku završiti karijeru.    

Do prije samo nekoliko mjeseci Schuster je bio na vrhu svijeta i činilo se da mu je svijet na dlanu, a onda se sve preokrenulo za 180 stupnjeva i 21-godišnji genijalac ozbiljno je razmišljao da napusti Europu i ode u Ameriku igrati rekreativni nogomet, svjestan što bi takav potez značio za njegovu budućnost.

Ipak, Schuster je bio prevelika faca za to. Bayern je bio zainteresiran, Bernd je bio tiha patnja Uliju Hoenessu, no cifra koju je Köln tražio bila je prevelika zapreka za Bavarce.

Gaby ga je poslala u Barcelonu

"Bayern me želio kupiti, ali ljudi iz Kölna tražili su ogroman novac. U to je vrijeme transfer veći od milijun maraka bio skandalozan, a možete onda zamisliti reakciju javnosti da me Bayern bio kupio za toliki novac. Barcelona je pristala platiti, no moram reći da sam želio u Bavarsku. Bilo bi zgodno jer bih bio kod kuće", za FourFourTwo rekao je Schuster. Da, dok u Njemačkoj nitko nije znao što bi sa Schusterom, Gaby je cijelo vrijeme tajno pregovarala s katalonskim velikanom i Plavi Anđeo je u ljeto 1980. potpisao za Barcelonu.

"Vjerujte mi, nisam homoseksualac, ali stvarno sam zaljubljen u ovog nogometaša, volim Bernda Schustera." Helenio Herrera, legendarni argentinski stručnjak i trener Barcelone 1980.

"Kad sam ga vidio kako igra za Njemačku na Euru 1980., nisam mogao vjerovati što gledam. Za mene je Bernd bio najmoćniji i najljepši igrač na terenu. Istog trenutka sam se zaljubio u plavokosog veznjaka. Nazvao sam predsjednika Nuneza i ispričao mu što mislim o Schusteru. Rekao mi je: 'Nicolau, nemoguće je da je tako dobar kao što kažeš. To ne može biti istina. Ako jest, kupujemo ga za iduću sezonu." Nicolau Casaus, pomoćnik predsjednika Barcelone 1980.

Dok je Barcelona na Camp Nouu predstavljala svoje veliko pojačanje, izumitelj totalnog nogometa Rinus Michels, koji je to ljeto preuzeo Köln iz ruku nedoraslog Hedergotta, javno je zavapio:

"Došao sam u Köln prekasno. Za mene je ogroman udarac to što sam zatekao momčad bez Bernda Schustera. Predsjednik kluba rekao mi je da su ga morali prodati, ali bit će mi nemoguće pronaći igrača njegovih sposobnosti da ga zamijeni. Znam da će Bernd biti velika zvijezda. Može biti vrhunski veznjak i vrhunski libero", jadao se otac modernog nogometa dok su u Kataloniji otvarali šampanjce jer su doveli igrača za kojeg su bili sigurni da će im donositi trofeje.

Danas je Barca gigant, klub koji je sinonim za naslove, trofeje i blještavilo. U vrijeme kad je Nijemac stigao, Katalonci su od 1960. do 1980. bili osvojili samo jednu titulu prvaka - onu 1974. koju im je donio Johan Cruyff.

Ako je Schuster očekivao da će u Barceloni pronaći harmoniju kakvu nije imao u Njemačkoj, morao je biti razočaran. Kad je Nijemac stigao na Camp Nou, na klupi je bila legenda kluba Laszlo Kubala, koji ni u jednom trenutku nije skrivao da u svlačionici ne želi fantastičnog, ali problematičnog veznjaka.

Kako je Barca za Schustera platila pravo bogatstvo, bilo je jasno da je onaj koji mora otići Kubala, a zamijenio ga je trofejni Argentinac Helenio Herrera. Barca je proigrala, Schuster je bio sjajan i Katalonci su se nakon lošeg ulaska u sezonu nametnuli kao jedan od glavnih favorita za naslov te su se plasirali u finale Kupa kralja.

Premda je na terenu izgledao fenomenalno, Schuster je u Barceloni živio usamljeničkim životom pod budnim okom supruge Gaby. U intervjuima je hvalio suigrače, ali privatno je smatrao da premalo igraju na njega i da mu ne daju dovoljno lopti. Prvi značajniji skandal u novom klubu izazvao je kad je odbio doći na klupsku proslavu dočeka Nove godine 1981.

"Kad već igrate bez mene, onda možete i piti šampanjac bez mene", rekao im je, a španjolski mediji pisali su o čestim žestokim verbalnim sukobima tijekom treninga s Barcinim veteranom Miguelijem. Bernd je u Barci primao milijun maraka godišnje, daleko najviše u svlačionici. Jednom je, valjda bijesan na nešto što se dogodilo na nekom treningu, katalonskim novinarima rekao da su mu suigrači ljubomorni zbog njegove plaće i da mu žele slomiti nogu. 

Nikad se nije oporavio od traume nakon otmice suigrača

Nakon što ga je Herrera izvadio tijekom ligaške utakmice s Espanyolom, ljutito je napustio stadion, uputio se na aerodrom i otišao u Njemačku duriti se. Ipak, unatoč svemu, Barcelona je koncem veljače bila na dobrom putu da nakon sedam godina osvoji naslov prvaka. A onda je došao 1. ožujka 1981. i sve se raspalo. 

Nekoliko sati poslije pobjede 6:0 nad Herculesom napadač Barce i dvostruki strijelac na toj utakmici Quini bio je otet, a tragedija je snažno utjecala na cijelu momčad, uključujući Schustera. Nijemac je nagovorio suigrače da bojkotiraju sve utakmice dok Quini ne bude oslobođen.

Herrera i uprava bili su protiv te odluke i tražili od momčadi da igra. Bernd nije želio nastupiti protiv Atletico Madrida 8. ožujka. Tražio je savjete od supruge Gaby, Rainera Bonhofa i Bertija Vogtsa. Pristao je igrati tek kad je u klub stigla videokazeta sa snimkom otetog Quinija, koji je suigrače preklinjao da igraju po svaku cijenu. 

Međutim, s mislima tko zna gdje, praktički je statirao na travnjaku, a Herrera ga je nakon utakmice napao da je Barcin najgori igrač u svakoj utakmici u gostima. Nijemac nikako nije mogao prihvatiti da moraju igrati ne znajući je li im suigrač i prijatelj živ te je napao klub zbog nedostatka humanosti. Zbog toga je bio žestoko kažnjen.

Nakon 25 dana Quini je oslobođen, vratio se neozlijeđen, ali šteta je bila učinjena. Tijekom njegovog odsustva Barca je izgubila previše bodova i ispala iz utrke za titulu. Ipak, sezona je bila donekle spašena pobjedom 3:1 nad Sportingom iz Gijona u finalu Kupa.

Quini je zabio dva gola u tom finalu. Premda je na kraju sve dobro prošlo, otmica je duboko uzdrmala Schustera pa je strahujući za sebe i svoju obitelj, do kraja karijere, gdje god je igrao, inzistirao da mu obitelj ima osiguranu zaštitu. 

Te 1981. počeli su problemi s reprezentacijom, koji, kako smo spomenuli, nikad nisu ni riješeni. A sve je počelo nakon osvajanja Eura 1980., kojim je Schuster dominirao. Premda je bio tek klinac, turnir je odigrao liderski i toliko impozantno da se nametao kao logičan izbor za budućeg vođu Elfa.

Povratak Breitnera u Elf označio je početak kraja Schustera i reprezentacije

Kad ga je takvim ocijenio i Beckenbauer, to se nije svidjelo Bayernovom klanu u reprezentaciji i Karl Heinz Rummenigge uvjerio je izbornika Juppa Derwalla da u reprezentaciju vrati Paula Breitnera, genijalca, ali i čudaka koji je također godinama iz samo njemu znanih razloga odbijao nastupati za Njemačku.

Derwall nije bio loš trener, nije bio ni loš čovjek, ali jednostavno nije imao kapacitet ni karizmu da zna mudro balansirati s toliko taština na jednom mjestu. Derwall je popustio i poručio da je upravo kompleksna osobnost kakvu je Breitner posjedovao neophodna da momčad koja je na uvjerljiv način uzela europsko zlato dođe i do titule svjetskog prvaka.

Breitner je bio velik igrač i nema sumnje da bi gledajući izvan konteksta ove priče u svakoj reprezentaciji bio pojačanje, ali Derwall je pogriješio što je vrativši Der Afra i stavivši mu uzde ekipe u ruke u stranu gurnuo momka koji se prirodnim putem nametao kao vođa. Breitner se vratio i preuzeo ulogu izbornika na terenu, čovjeka čija se riječ sluša i najjače karike koja će odlučivati o tome kako će momčad igrati. 

U travnju 1981. Njemačku je čekala kvalifikacijska utakmica protiv Austrije za SP 1982., a Breitner je, ništa ne rekavši Derwallu, na stranu pozvao ostale veznjake u ekipi - Hansija Müllera, Felixa Magatha i Schustera. Uzeo je četiri šibice, rasporedio ih po stolu i objasnio im kako moraju igrati. Bernd je u sebi kuhao, kiptio je od bijesa, ali nije rekao ništa.

Njemačka je vodila 2:0, a Schuster je briljirao. Igrao je toliko dobro da je želio još. Još koji gol, još više lopti u svojim nogama. Međutim, kapetan Breitner rekao je da je dosta i tražio od suigrača da uspore. Nakon što je primio jednu loptu, Breitner je stao i kao da je čekao da prođe vrijeme. Schuster se zaletio u njega, odgurnuo ga i uzeo mu loptu. Novinari su u tom trenutku počeli trljati ruke jer su iz vedra neba dobili sočnu priču.

"Ovo je nečuveno. Nevjerojatno. Nešto slično nikad nisam doživio u svojoj karijeri", nakon susreta se zgražao Breitner, dok je samo nekoliko metara dalje Schuster nonšalantno novinarima pričao kako je sramota da ekipa igra tako sporo i kako on nema nikakvu namjeru obavljati prljavi posao za Paula Breitnera.

Ako se ovaj incident nekako i mogao sakriti i ublažiti u ime višeg cilja, onaj koji se dogodio samo mjesec dana kasnije pretvorio se u skandal koji je označio početak kraja Schustera i Elfa. 

Nakon pijane noći u Stuttgartu više nije bilo povratka

Koncem svibnja 1981. Njemačka je u Stuttgartu igrala prijateljsku utakmicu protiv čuvenog Santaninog Brazila, za koji su igrali Zico, Socrates, Eder, Junior, Toninho Cerezo i Falcao. Premda mu se baš i nije dalo igrati tu utakmicu, protivnik je bio tako primamljiv da Bernd nije mogao odoljeti izazovu da se na terenu suoči s najmoćnijom momčadi na svijetu.

Privatnim avionom, koji mu je osigurala Barcelona, u Stuttgart je stigao na dan utakmice, a dogovor je bio da će igrati samo jedno poluvrijeme i da će se rano ujutro vratiti u Kataloniju jer je iste večeri Barca igrala dvoboj u kupu.

Schuster je po dogovoru odigrao prvih 45 minuta i Njemačka je tada vodila 1:0, a u nastavku, kad je Plavi Anđeo izašao, Brazil je preokrenuo i pobijedio 2:1. Simbolično, Breitner u završnici susreta nije uspio zabiti penal ni iz ponovljenog pokušaja.

Premda ništa nije rekao, još manje prigovorio, Schuster je bio zadovoljan raspletom. Posebice mu je žuti brk zatitrao od sreće što je baš Breitner promašio te penale. No pravi problem se tek čekao. Sat do eksplozije je otkucavao.

Kako se utakmica igrala u Stuttgartu, lokalna zvijezda reprezentacije Hansi Müller odlučio je ugostiti cijelu reprezentaciju i kao pravi domaćin pozvati ih na degustaciju u svoje vinske podrume.

Kako Schuster ionako nikad nije bio tip od noćnih izlazaka ni ljubitelj alkohola, a rano ujutro čekao ga je put za Barcelonu i navečer utakmica, odlučio je ne pridružiti se suigračima, već je s Gaby otišao spavati.

Problem je nastao što to nije rekao Derwallu, već bivšem suigraču iz Kölna Haraldu Schumacheru, koji je nakon tko zna koje butelje vina jednostavno to zaboravio prenijeti izborniku.

Bilo je debelo iza ponoći, svi su bili pijani ili barem dobrano pripiti, kad je Derwall primijetio da Schuster nije prisutan, što ga je strašno razbjesnilo. Nazvao je hotelsku sobu u kojoj je spavao Schuster, a na telefon se javila Gaby. 

"Gospođo, znate što? Jako loše utječete na Bernda i slobodno mu poručite da na iduće okupljanje pred Finsku ne mora ni dolaziti", frfljajući je rekao Derwall prije nego što mu je gospođa Schuster jednostavno spustila slušalicu.

Pripiti Derwall, vidno uzrujan zbog poteza gospođe Schuster, alarmirao je sve novinare koji su bili u istom hotelu i probudio ih da im priopći kako je iz reprezentacije izbacio čovjeka "kojem nije stalo ni do reprezentacije ni do suigrača". Baš kad je Derwall napustio prostoriju s novinarima i valjda otišao spavati, u sobu je ušao Schuster i mirno, bez imalo uzrujavanja istim tim novinarima rekao:

"Ako se izbornik mogao toliko uzbuditi zbog takve sitnice, onda mislim da stvarno nema potrebe da više dolazim na okupljanja."

Pismo koje je izazvalo šok u Njemačkoj

Kad ga Derwall zaista nije bio pozvao za susret s Finskom, Schuster je 14. lipnja 1981. Der Spiegelu poslao brutalno pismo, u kojem je u detalje opisao kako on vidi privatizaciju reprezentacije od Breitnera i Rummeniggea. Izdvojit ćemo najzanimljivije dijelove pisma, koje je bilo presedan u povijesti vrhunskog nogometa i svojim eksplozivnim sadržajem izazvalo šok u Njemačkoj. 

"Njemačka može postati prvak svijeta u Španjolskoj 1982. i bez mene. Sad zapravo ionako ništa ne može poći po zlu jer imamo Paula Breitnera, koji jedini zna kako i kamo lopta treba ići. Jer imamo Karl-Heinza Rummeniggea, koji ne samo da zabija prekrasne golove već i nama ostalima govori što moramo činiti", piše Schuster pa nastavlja u istom tonu:

"Ovo više nije reprezentacija koju poznajem. Nitko više ne igra ono što stvarno može, nego samo ono što mu Paul i Kalle Rummenigge dopuste. U travnju sam u važnoj kvalifikacijskoj utakmici protiv Austrije odigrao kako sam mislio da treba. Pobijedili smo 2:0.

Ono što me najviše čudi kod izbornika je što je tako brzo dopustio da mu Paul otme komande. Otkako je Breitner tu, svi u reprezentaciji moraju igrati kako igra Bayern München", s novinskog papira vrištao je Schusterov bijes, a onda se dotaknuo već opjevane pijane štutgartske noći:  

"Otišao sam na večeru sa suprugom jer sam sljedeću večer trebao igrati za svoj klub u kup-utakmici. Kako sam zaboravio javiti izborniku da idem spavati, a još više Breitneru i Rummeniggeu, izbacili su me iz momčadi. Oko tri sata ujutro moju suprugu i mene izbornik je probudio i optužio moju ženu da loše utječe na mene. To je bio vrhunac.

Trebam li se rastati od supruge i naše dvoje djece samo zato što izbornik tako želi? Je li u nogometnoj Njemačkoj stiglo doba da izbornik odlučuje koji će brak trajati, a koji ne? Prigovaraju mi zbog supruge. Kalle Rummenigge stalno vodi svoju ženu sa sobom. Prošle godine u Italiji na Europskom prvenstvu sjedila je za šankom kraj bazena i dijelila ocjene igračima. 

U Rim je došla i moja žena, ali se držala daleko od ostalih da nikome ne smeta i samo je pazila na mene. Derwall je znao pohvaliti Gaby jer mi je ona agentica, a ostali igrači svojim menadžerima plaćaju ogroman novac. Imao sam odličan odnos s izbornikom prije nego što je Paul Breitner došao u reprezentaciju.

Derwall je bio dobar čovjek i predvidio je neke moje pogreške, koje imam kao i svi drugi. Tada se Derwall oslanjao na nogometaša Bernda Schustera i nije se razočarao.

Kad je jedan španjolski časopis objavio golišave fotografije moje supruge, htjeli su me razapeti. Pa što? Zašto bi to ikoga trebalo zanimati? Za mene je to bila stara stvar. To nikoga u Španjolskoj nije zanimalo, a ni u Njemačkoj. Osim nekolicine iz nogometnog saveza Njemačke.

Derwall se tada ponašao kao otac prema meni. Kad zbog iznenadne bolesti nisam došao u Sofiju na utakmicu s Bugarskom, a zbog nesporazuma nisam otkazao na vrijeme, bilo je puno onih koji su me htjeli izbaciti. Upravo me on branio. Tada sam za njega bio spreman proći kroz vatru.

Ponovno ću igrati za Njemačku samo kada se Breitner i Rummenigge budu ponašali kao članovi momčadi kao i svi ostali igrači. Dosad sam imao problema u klubu jer sam više želio igrati za reprezentaciju nego za Barcelonu. Sad mi je Barcelona ispred reprezentacije. Navodno nezreli, loše odgojeni dječak Bernd Schuster u Španjolskoj je netko i nešto.

U reprezentaciji bih vrijedio upola koliko mogu jer ne bih smio pokazati ni pola svojih vještina kako bi Breitner i Rummenigge bili zadovoljni. Zato ću reći, bolje biti kralj u Španjolskoj nego nitko u Njemačkoj", zaključio je Schuster i poručio Derwallu da će se vratiti samo ako mu se osobno ispriča, dođe na koljenima u Barcelonu i ponizno ga zamoli da se vrati. I, naravno, ako ukroti svemoć Breitnera i Rummeniggea.

Mesar iz Bilbaa 1981. je polomio Schustera

Derwall je najprije poručio mladom buntovniku da zaboravi, no u priču se uključio predsjednik DFB-a Hermann Neuberger, koji je, kako se činilo, uspio dobro odraditi ulogu posrednika i donekle pomiriti zaraćene strane. No ako se i pojavila nada da bi najveći njemački talent mogao zaigrati na najvećoj svjetskoj sceni, ona se ugasila 13. prosinca 1981. kad ga je zloglasni branič Athletica Andoni Goikoetxea, poznat kao "mesar iz Bilbaa", polomio i okončao mu sezonu. Do karijere je osjećao posljedice tog krvničkog starta.

U prvenstvu bez Schustera Barca je popustila u završnici i naslov prvaka opet je otišao u Sociedad, a Katalonci su donekle spasili sezonu osvajanjem Kupa pobjednika kupova pobijedivši u finalu protiv Standarda iz Liegea. Iza Schustera je bilo turbulentno i relativno neuspješno razdoblje, a jedina utjeha su mu bili rođenje drugog djeteta i treće mjesto u izboru za Zlatnu loptu. Međutim, i taj je uspjeh imao prilično kiseo okus s obzirom na to da su ispred njega bili "prijatelji" Breitner na drugom mjestu i Rummenigge na prvom.

Uprava Barcelone u ljeto 1982. iz Boce Juniors u rekordnom transferu dovela je najveću svjetsku zvijezdu Diega Armanda Maradonu. Na dan kad je Maradona javno predstavljen u dresu Barcelone na Camp Nouu pred više od 50 tisuća fanova, s tribina je odjekivalo Schusterovo ime, a ne Maradonino.

Njemačko-argentinski tandem trebao je napokon donijeti titule u Kataloniju. Međutim, jednostavno nije bilo suđeno. Maradona je u dvije sezone u Barceloni odigrao svega 36 utakmica. Istina, zabio je čak 22 gola i na trenutke pokazivao čaroliju zbog koje ga se smatralo najboljim igračem svijeta, ali bolest i teška ozljeda katalonsku avanturu pretvorili su u neuspješan projekt pa je Maradona u ljeto 1984. prodan u Napoli.

Mesar iz Bilbaa je 1983. polomio Maradonu

Prve godine Maradonu je meningitis izbacio s terena, a iduću mu je okončao "mesar iz Bilbaa", Andoni Goikoetxea, isti onaj zlotvor koji je polomio ligamente Schusteru. Slomio mu je gležanj.

No u tom kratkom periodu u kojem su zajedno bili u Barceloni Argentinac i Nijemac fantastično su surađivali i međusobno se respektirali i simpatizirali. 

"Plavi je bio jedini igrač koji mi je pomogao u mojim teškim trenucima u Barceloni, bilo na terenu ili izvan njega. Obojica posjedujemo dovoljno kvalitete pa se bez ikakvih problema razumijemo na terenu. Bernd je majstor nogometa. Pokušavao sam šutirati kao on, imitirati ga. Učio sam od njega. Nakon svakog treninga ostajali smo šutirati. Šarmantan je, hrabar i iskren i zauvijek će biti moj prijatelj. Bez obzira na to što je radio, nikad nije pokušavao prikriti svoj karakter i u najtežim trenucima. Zahvalan sam mu na podršci i svim riječima", rekao je Maradona kad je 1984. napuštao Barcu i odlazio pisati povijest na jug Italije. 

Schuster je također biranim riječima pričao o Diegu. "Diego i ja smo bili istih godina. Kad sam ga vidio kako igra, oduševio me, a svidio mi se i kao osoba. Lako smo se povezali. Prvi pogled, prvi stisak ruke, prvo dodavanje na treningu... Odmah smo znali da smo prijatelji", pričao je Nijemac za LaLiga TV, a onda je na duhovit način objasnio kako u njihovom odnosu i nije bilo baš sve idealno:

"Bili smo cimeri i puno smo pričali o nogometu. Problem je bio to što sam ja jutarnji tip i rano bih išao spavati, dok je Diego bio budan noću i spavao bi barem do podneva. Poštovali smo se, ali dugoročno mislim da naš cimerski odnos ne bi dugo potrajao."

Udo Lattek je u lipnju 1981. na klupi Barcelone zamijenio Herreru i u početku je između dva Nijemca vladao harmoničan odnos, no idila nije dugo trajala. U listopadu 1982. Lattek je tijekom jedne utakmice zamijenio Schustera, a ovaj ga je ljutit pred svim igračima nazvao neznalicom i pijanicom. Kasnije se ispričao treneru u prisustvu predsjednika Barce Josea Luisa Nuneza i činilo se da je stvar riješena.

Breitner je otišao, ali povratak u Elf ipak nije uspio

Kako je Breitner zauvijek napustio reprezentaciju nakon SP-a 1982., Schuster se vratio i 17. studenog iste godine odigrao kvalifikacijsku utakmicu za Euro 1984. protiv Republike Irske u Dublinu. U travnju je igrao za Elf protiv Austrije i Turske, a nakon tih utakmica u javnost je procurila vijest da je ostatak reprezentacije nezadovoljan njegovim povratkom.

No izbornik Derwall i predsjednik saveza Neuberger željeli su da ih vodi na Euru u Francuskoj. Uzaludno. Svoju posljednju utakmicu za Elf odigrao je 29. veljače 1984. u pobjedi 1:0 protiv Belgije i odbio je otići na EP. Pred utakmicu protiv Albanije 1984. Schusteru se rodio sin David. Nogometaš je odlučio ostati uz suprugu i nije ni pomišljao da odigra tu utakmicu. To je izazvalo ljutnju u jednom dijelu javnosti, što je dodatno uvjerilo Schustera da više nikad ne zaigra za Njemačku.

Schuster pravi razlog konačnog prekida s reprezentacijom nikad nije otkrio, no pretpostavlja se da se sve teže nosio s pritiscima neuspjeha u Barceloni i novinarskim iživljavanjem na račun prošlosti njegove supruge. Novinar Expressa iz Kölna ga je ucjenjivao i tražio velik novac da ne objavi nikad viđene (možete pretpostaviti kakve) fotografije Gaby Schuster iz doba prije njihovog braka. 

Nakon što je Lattek smijenjen, Barca je u travnju 1983. angažirala prvaka svijeta s Argentinom 1978. Cesara Luisa Menottija. Bez ozlijeđenog Maradone, Barca nije mogla parirati u prvenstvu i bila je tek četvrta, a naslov prvaka opet je otišao u Baskiju, ovaj put u Bilbao. Ipak, sezona nije bila upropaštena jer je Barca u finalu Kupa kralja pobijedila Real Madrid.

Menotti je početkom iduće sezone bio optimističan i javno je pohvalio Schustera kao najvažniju kariku kluba, ali bilo je sve više novinarskih napisa o tome da je Nijemac nezadovoljan i da se želi vratiti kući. Tko zna jesu li ti naslovi bili točni, ali kako su se pojavljivali iz dana u dan, navijači Barce postajali su sve nervozniji i kritičniji, bila im je puna kapa njemačke primadone. 

Početkom sezone 1984./85. došlo je do promjena i u Barceloni i u reprezentaciji Njemačke. Barcu su napustili Menotti i Maradona, a stigli su trener Terry Venables i škotska zvijezda Steve Archibald. Nakon neuspjeha na Euru 1984. s klupe Njemačke otišao je Derwall, a naslijedio ga je Franz Beckenbauer.

Kako je Schuster izuzetno cijenio Kaisera, pokazao je spremnost za povratak, ali pod svojim uvjetima. Inzistirao je da igra na poziciji libera i tražio je od njemačke legende da dođe u Barcelonu i uvjeri ga da se vrati. Bez obzira koliko je Beckenbaueru trebao profil igrača kakav je bio Schuster, novi njemački izbornik odbio je zvijezdu Barcelone rekavši kako Bernd ima dugačak jezik i kako je vrijeme da dokaže da vrijedi.

Također, jasno je dao do znanja da nema nikakve šanse da ide u Barcelonu kako bi Bernda molio da igra za reprezentaciju. Uvrijeđeni Schuster odgovorio je protunapadom rekavši kako Beckenbauer ima previše moći i da u tome leži opasnost, a da je predsjednik saveza Neuberger fikus.

Prva Barcina titula nakon 1974.

Barca je pod Venablesom napokon odigrala sezonu za pamćenje i prvi je put od 1974. osvojila naslov prvaka, a iduće sezone stigla je do finala Kupa prvaka protiv Steaue. Schuster je na početku bio oduševljen engleskim trenerom, javno je govorio da je za klasu bolji trener od Menottija, koji je svaku akciju gradio za Maradonu.

Te sezone je treći put bio na postolju u izboru za Zlatnu loptu. Tijekom Oktoberfesta 1985. Beckenbauer je još jednom pokušao nagovoriti Schustera da se priključi reprezentaciji. Adidas je inicirao pregovore jer im je bilo stalo da se Schuster vrati s obzirom na to da su i Bernd i reprezentacija imali ugovore s njima.

Kako se Njemačka u završnoj fazi kvalifikacija za SP u Meksiku jako mučila i bio joj je neophodan playmaker, Beckenbauer je povukao prvi potez prema pomirbi, ali je naglasio da ne može Schustera "u lisicama dovući iz Barcelone". Ključno je bilo uvjeriti Bernda da se pomiri s Rummeniggeom, no ispalo je da je to nemoguća misija čak i za najvećeg njemačkog nogometaša u povijesti. Schuster je javno rekao da Rummenigge igra jako loše za Elf, a ovaj mu je odgovorio da ima "inteligenciju vrećice čaja iz Istočne Frizije".

Schuster je na telefon rekao Beckenbaueru da ima dva uvjeta za povratak. Svi igrači trebaju se složiti s njegovim povratkom, a mediji i savez ne smiju ga tretirati kao žrtvenog jarca u slučaju neuspjeha na Mundijalu u Meksiku. Prije nego što je Rummenigge i stigao bilo što reći na tu temu, oglasio se Lothar Matthaus, koji je rekao da bi povratak Schustera bio nepravedan prema ostalim igračima koji su sudjelovali u kvalifikacijama. Suvišno je i reći da je Schuster još jednom zatvorio vrata reprezentaciji. Za povratak je navijala gotovo cijela Njemačka, a brojne zvijezde i celebovi slali su molbe Schusteru da se predomisli.

"Navijač sam Bayerna i Bernda Schustera. On je najbolji igrač kojeg sam u životu vidio. Htio sam biti nogometaš, ali odlučio sam se za tenis. Kad sam pročitao da je on moj veliki navijač, bio sam presretan i strašno ponosan. Planiram igrati turnir u Barceloni kako bih ga osobno upoznao i zamolio da se vrati. Trebamo ga, on je najbolji, nemamo takvog igrača u Njemačkoj. Također, molim se da se jednom vrati u Njemačku i da zaigra za moj Bayern", apelirala je mlada teniska zvijezda Boris Becker, ali bez učinka. Za Bernda su ta vrata bila zatvorena. 

Skandal tijekom finala Kupa prvaka protiv Steaue označio je kraj katalonske bajke

Idiličan odnos s Venablesom u Barceloni počeo je pucati u prosincu 1985. kad ga je Englez prvi put zamijenio. Schuster se razbjesnio, počeo je izostajati s treninga, izvrijeđao je upravu kluba i zatražio transfer, po mogućnosti u Italiju, u koju ga je zvao prijatelj Maradona.

Navijači, uprava i Venables još su nekako trpjeli mušice i ispade njemačke zvijezde, no potez koji je napravio tijekom finala Kupa prvaka 7. svibnja bio je nešto preko čega se nije moglo prijeći. Pred kraj regularnog dijela utakmice protiv Steaue Englez je smatrao da je Schuster umoran i zamijenio ga Moratallom. 

Ogorčen, nije ni pričekao da na stadionu vidi kako Steaua pobjeđuje na penale, već je odmah odjurio u hotel u Sevilli. Venables je nakon toga prekrižio veznjaka, a predsjednik kluba je odmah nakon poraza izjavio kako Bernd Schuster nikad više neće obući dres Barcelone.

Maradona ga je zvao u Napoli i transfer se činio kao jedino logično rješenje, no sa Schusterom nikad ništa nije bilo logično i jednostavno. Naime, Nijemac je, valjda iz inata, odbio otići i odlučio je odraditi ugovor do kraja. Kako je Nunez bio siguran da će Schuster napustiti Barcelonu, u međuvremenu je kupio Marka Hughesa i Garyja Linekera i registrirao ih kao strance za iduću sezonu.

Gaby Schuster tada je prvi put probleme svog supruga s nekim klubom odvela na sud i preko odvjetnika tražila da ga Barca registrira za iduću sezonu, a čak je pokušala i poništiti registraciju Linekera. Umjesto na terenu, Schuster je čitavu sezonu 1986./87. proveo u sudnici, a njegovi su odvjetnici podnijeli žalbe radnom, građanskom i kaznenom sudu te španjolskom nogometnom savezu kako bi ga Barca vratila u momčad.

Sve su navedene instance odbile žalbe sa zaključkom da Barcelona nema obavezu Schustera vratiti u sastav jer su razlozi izbacivanja subjektivne, tehničke i disciplinske prirode, no Berndu je pruženo pravo da trenira s ostatkom ekipe i igra prijateljske utakmice. 

Nevjerojatno, ali istinito, Barcelona je nezadovoljna Hughesom Schusteru ponudila novi ugovor, no on je odrješito poručio da će radije odsjediti još jednu sezonu i na ljeto otići kao slobodan igrač. Ipak, dogodio se neviđen preokret. Zbog loših rezultata Venables je otišao, Hughes je potjeran, a na klupu je sjeo Luis Aragones, koji je obožavao Nijemca.

Predsjednik Nunez je popustio, Schuster se vratio u ekipu, a Aragones mu je dao i kapetansku traku. Ipak, Nijemac se nije mogao riješiti starih navika. Nakon jedne zamjene poludio je na Aragonesa, a zbog uvredljive geste prema navijačima bio je i novčano kažnjen.

Pravo je čudo što je Aragones uslijed čitavog kaosa u Barceloni osvojio Kup kralja 1988., a tog ljeta je Nunez napokon odlučio napraviti revolucionarnu promjenu u klubu. Otkazao je Aragonesu i doveo Cruyffa, a Schusteru je rekao da može ići kamo god želi, i to što dalje od Camp Noua. 

Gaby ga je nakon Barce odvela u Real, gdje je osvojio sve, a onda je šokirao još jednim transferom

Međutim, nije ni slutio da je nekoliko mjeseci ranije Gaby Schuster već bila dogovorila sve detalje s jedinim klubom u koji idol navijača Barce nije smio otići - Realom. 

"Iskustvo me naučilo da igrači poput Bernda Schustera nisu dobri za momčad. Nikad više nećemo kupovati problematične igrače kao što je Bernd Schuster." - Jose Luis Nunez, predsjednik Barcelone 1988.

"Želim da Schuster bude vođa momčadi. Želim da mu obrana doda loptu što prije kako bi mogao donijeti najbolju odluku za momčad. Želim brzu tranziciju prema napadačima, a Bernd je savršen mozak momčadi." Leo Beenhakker, trener Real Madrid 1988.

"Real Madrid je pogriješio potpisavši ugovor s Berndom Schusterom." Uli Stielike, bivši igrač Reala i nekadašnji Schusterov suigrač u reprezentaciji Njemačke 1988.

Bernd je odbio nekoliko ponuda iz Njemačke i Italije i odlučio, ovaj, Gaby je odlučila, da im je dobro u Španjolskoj, da se obitelj Schuster lijepo adaptirala na Pirenejima i da joj se ne da ići u nepoznato. Schuster se na početku fantastično uklopio u momčad Reala, slavnu generaciju poznatu kao La Quinta del Buitre, koju su predvodili Emilio Butragueno, Michel i Hugo Sanchez.

Odmah prve sezone Real je s Berndom na poziciji libera osvojio prvenstvo, a iduće sezone uzeo je duplu krunu. No bolna točka bila im je katastrofalna utakmica u polufinalu Kupa prvaka, koju su izgubili od šampionskog Sacchijevog Milana (5:0 u uzvratu). Ipak, koliko god Nijemac bio dobar, predsjednika Reala Ramona Mendozu nerviralo je stalno hirovito Berndovo ponašanje, a još više upletanje Schusterove supruge u svaku iole važniju odluku. Također, Kraljevi su odlučili radikalno promijeniti momčad i kao zamjenu za Schustera dovesti rumunjsku zvijezdu u usponu Gheorghea Hagija. Real je 7. lipnja 1990. raskinuo ugovor sa Schusterom.

"Bernd je poput malog dječaka. Maštovit je i odličan igrač, ali prima jako loše savjete od svoje supruge." Ramon Mendoza, predsjednik Reala 1990.

"Nisam iznenađen što je Real otpustio Bernda, bio sam iznenađen što ga je Real angažirao prije dvije sezone." Uli Stielike, bivši igrač Reala i nekadašnji Schusterov suigrač u reprezentaciji Njemačke 1990. 

Nakon što je bio nekoliko mjeseci bez kluba, Gaby je još jednom šokirala nogometni svijet. Mužu je pronašla angažman ni manje ni više nego u Realovom gradskom rivalu Atleticu. Premda ga trener Atletica Tomislav Ivić nije želio i bio je izričito protiv dolaska potencijalne bombe u svlačionici, karizmatični gazda Atletica Jesus Gil bio je opčinjen Nijemcem pa je 9. listopada Schuster potpisao i za treći najveći španjolski klub.

"Bio sam u stanju potpisati i samog vraga. Ali Bernd Schuster je puno prikladniji. On je skup, ali on je čovjek kojeg trebamo. Samo Bernardo može popraviti ovu momčad, a ja tražim čuda." Jesus Gil, predsjednik Atletico Madrida 1990. 

Nije samo Gil bio impresioniran genijalnim njemačkim veznjakom. Schustera je ostatak svlačionice dočekao kao mesiju. Ako ste gledali sjajnu TV seriju Ted Lasso, znate kako je svlačionica fiktivnog premierligaša Richmonda prihvatila superzvijezdu Zavu - kao samog Boga poslanog s nebesa da ih spasi.

Schuster u Atleticu kao Zava u Richmondu

Na gotovo isti način novi suigrači reagirali su na Schustera. Jedan od najvećih portugalskih nogometaša svih vremena i tadašnja zvijezda Atletica Paolo Futre u nedavnom razgovoru za portugalsku Tribinu pričao je o atmosferi u Atleticu kad je stigao Plavi Anđeo.

"Pružio mi je ogromnu pomoć. Sav pritisak do tada bio je na meni. Kad je stigao, preuzeo je puno toga na svoja leđa. Bilo mi je puno lakše. Odgovornost je bila podijeljena", pričao je Futre pa dodao:

"Eh, čovječe, bio je velik. U to doba bilo je jako puno dobrih igrača, ali on je baš bio velik. Bio je jedan od najboljih igrača svijeta 80-ih. S Portom sam u Kupu prvaka 1986. igrao protiv Barcelone. Ispali smo na gol-razliku, a prvo što sam napravio kad je sudac svirao kraj bilo je to da sam došao do njega i pitao ga možemo li se zamijeniti za dres. Pet godina kasnije igrao sam s njim. Nevjerojatno. Kad sam čuo da dolazi u Atletico, ne znam, cijela je svlačionica slavila." 

Dolaskom Schustera Atletico, koji je godinama tavorio u prosječnosti španjolskog klupskog nogometa, procvjetao je. Već prve sezone na krilima Schustera Atletico je završio drugi, iza Dream Teama Johana Cruyffa, a u kupu su stigli do kraja. Tako je Schuster postao jedini igrač koji je sa sva tri najveća španjolska kluba osvojio Kup kralja.

Schuster je odigrao tu sezonu toliko dobro da je drugi put nakon 1985. izabran za najboljeg stranog igrača La Lige. Iduće sezone na klupu Atletica umjesto Ivića stigao je Berndu omiljeni trener Luis Aragones, a Nijemac je nastavio impresionirati.

Atleticu je donio dva Kupa kralja zaredom, a onda je naljutio Jesusa Gila i vratio se kući

Atletico je sezonu završio treći (iza Barce i Reala), ali je obranio naslov u Kupu kralja. I to na kakav način. Pred više od 70 tisuća gledatelja Atletico je pobijedio Real Madrid 2:0 golovima Schustera i Futrea, a i dan-danas se slobodnjak Nijemca s tridesetak metara vrti na španjolskim televizijama. 

"Sjećam se trenutka kad smo bili u tunelu prije početka utakmice. Stajao sam do Francisca Buya, golmana Reala i mog bivšeg suigrača i velikog prijatelja. Rekao sam mu da će prvi slobodni udarac na utakmici biti gol za nas. Rekao mi je da sam lud, da to nije moguće. Zabio sam iz prvog udarca u sedmoj minuti", za Marcu se prisjetio Schuster tog finala.

"Bernd Schuster je jedini igrač koji može izgraditi vrhunsku momčad s deset pasa", nakon te utakmice u transu je u mikrofon vikao španjolski novinar kanala SER. No treća godina bila je klasična šusterovska. Zbog ozljede gležnja propustio je dobar dio sezone, momčad je patila, opet je zapala u prosječnost, a Nijemac je odbio infekciju gležnja liječiti antibioticima koje su mu propisivali klupski liječnici.

To je opravdavao svojim kršćanskim uvjerenjima i radije je uzimao biljne preparate. Jesus Gil, koji ga je obožavao, divljao je i prijetio, no Nijemac nije popuštao. Ekscentrični gazda Atletica nije imao izbora - raskinuo je ugovor s njemačkim nogometašem.

"Bernd je neodgovorna osoba. Trebao se samo liječiti. Njegova ozljeda je utjecala na momčad, a on nije pokazao nikakav interes kako bi poslušao savjete liječnika i što prije se vratio na teren. Za takve ljude ja nemam strpljenja. Nezahvalan je i za Atletico više nikad neće igrati." Jesus Gil, predsjednik Atletica 1993.

I što sad? Barcelona, Real i Atletico. Trinaest godina igranja u Španjolskoj za tri najveća kluba. Gaby je odlučila da je dosta i smatrala je da je došao trenutak za povratak kući. Sredila je transfer u Bayer Leverkusen, a u Njemačkoj je zavladala šustermanija.

"Schuster je otac svih pobjeda. Previše glupih ljudi je godinama pričalo puno gluposti. Počelo je prvenstvo i sad se dobro vidi tko je Bernd Schuster. Ako najbolji igrači moraju biti u reprezentaciji, Bernd Schuster je najbolji od svih. On je više nego savršen kapetan za momčad, on je naš general." Dragoslav Stepanović, trener Leverkusena 1993.

Premda je Bayer zauzeo "tek" treće mjesto, iza prvaka Bayerna i Kölna, Schuster je bio daleko najbolji igrač Bundeslige. S 35 godina na leđima radio je čuda na terenu, a nakon pobjede protiv Bayerna veliki Lothar Matthaus je rekao:

"Bernd Schuster je majstor, bilo je impresivno igrati ovu utakmicu danas protiv njega. Bayer Leverkusen je danas pobijedio Bayern samo zato što ima igrača koji se zove Bernd Schuster. On je bio razlika. On je najbolji na svijetu, odigrao je vrhunsku utakmicu."

Novi apeli da se vrati u reprezentaciju za SP 1994. 

Kako se primicao SP u SAD-u 1994., apeli da se Schustera još jednom, po tko zna koji put vrati u reprezentaciju bili su sve glasniji. Ovaj put to nisu tražili samo navijači i oduševljeni mediji, u agitaciju su se uključili i sami reprezentativci Njemačke. 

"Ako Bernd može održati ovu razinu igre, izgubit ću mjesto u njemačkoj reprezentaciji. Sve što radi je vrhunski. Njegova dodavanja Kirstenu i Thomu su majstorska", u listopadu 1993. izjavio je Stefan Effenberg, najbolji igrač Elfa u to vrijeme, a Rudi Voller, koji se 1994. priključio Leverkusenu, dodao je:

"Ovo što radi Bernd u posljednjih nekoliko tjedana je fascinantno i bez sumnje može pomoći reprezentaciji. Međutim, njegov povratak mora biti pravi povratak, a ne da odigra utakmicu ili dvije. Nema puno igrača poput njega. Ima najkvalitetniju loptu u momčadi i praktički je zvijezda koja igra za sve nas."

Izbornik Njemačke Berti Vogts također je rekao da bi rado vidio Bernda u dresu s orlom na prsima. "Nisam planirao dodavati neka nova imena na popis jer je SP za nekoliko mjeseci. Međutim, bio bih budala kad bih se pravio da ne vidim ovo što radi na terenu. Kako igra, kako dirigira, kako vodi momčad. Od Beckenbauera svijet nije vidio ovakvog igrača."

Schusteru su ovakve pohvale godile, ego mu je bio itekako nahranjen, ali... Eto, čak ni ovakvi panegirici i javno "klečanje" nogometnih moćnika u Njemačkoj nisu pomogli. Umjesto da vodi Elf u Americi, Schuster je iz svoje vile u Leverkusenu gledao kako Hristo Stoičkov i Jordan Lečkov šokantno izbacuju Njemačku u četvrtfinalu.

Zabio je tri najljepša gola Bundeslige 1994. 

Početak sezone 1994./95. za Schustera je bio impresivan, a u kratkom periodu postigao je tri fantastična gola, koji su na kraju sezone izabrani za tri najljepša gola Bundeslige. To nikad nitko nije napravio ni prije ni poslije. Posebno se ističe gol reprezentativnom vrataru Andreasu Köpkeu u kolovozu 1994. u pobjedi Bayerna 4:0 protiv Eintrachta. Bernd je matirao velikog golmana s 45.7 metara. 

"Vidio sam da je izašao malo naprijed i samo sam ga morao prebaciti. I on je bio šokiran. Nije ni sanjao da ću pokušati nešto tako. Iskreno, mene taj gol nije iznenadio. Još kao klinac sam takve udarce vježbao u Augsburgu na svakom treningu. Toliko sam usavršio taj udarac da sam bez problema s trideset ili četrdeset metara mogao u trepavicu pogoditi suigrača. I danas se u Španjolskoj dive mojim dugim loptama", prisjetio se "gola desetljeća" Schuster.

Sve je izgledalo kao iz snova, Bayer je igrao odlično, Bernd je igrao fantastično. Ali... Bernd je Bernd. Nakon dvije-tri lošije odigrane utakmice počeo je javno kritizirati Stepanovića tražeći da momčad igra samo s jednim napadačem i da mora odlučiti između dva reprezentativca Rudija Völlera i Ulfa Kirstena.

Nakon ispadanja u polufinalu Kupa UEFA-e 1995. od Parme Stepanovića je zamijenio Erich Ribbeck, Derwallov pomoćnik u reprezentaciji desetljeće ranije. Ribbeck nije bio tip koji se bojao Schustera i nakon nekoliko lošijih partija zabetonirao ga je na klupu.

Nova svađa, novi sud i kraj igračke karijere

Sportski direktor Bayera Reiner Calmund dao je podršku treneru i za lokalne novine izjavio da Schuster u posljednje vrijeme igra na nivou igrača regionalne lige. To je Bernda toliko izbacilo iz tračnica da je ponovio ono što je napravio u Barceloni. Tužio je klub i u dokumentu na pet stranica, koji su sastavili njegovi odvjetnici, tražio javnu ispriku i financijsku zadovoljštinu za izrečene uvrede.

Istog trenutka klub ga je suspendirao i izbacio iz sastava za ligaški dvoboj protiv HSV-a, a suigrači su mu jednoglasno oduzeli kapetansku traku i predali je Rudiju Völleru. Sudskom odlukom dobio je pravo da može trenirati s ostatkom ekipe, a kako nije pozvan na zimske pripreme, opet je angažirao odvjetnike. Bio je pod ugovorom do 1997. i tražio je četiri milijuna maraka. 14. ožujka 1996. prihvatio je nagodbu od 2.8 milijuna maraka i dobio raskid ugovora.

"Napokon."  Reiner Calmund, sportski direktor Bayera1996.

U prosincu 1996. iznenađujuće je potpisao za meksički klub Pumas. No i sam je znao da je to kraj. Odigrao je svega devet utakmice dok nije obznanio da je završio jednu fantastičnu, ali više nego neobičnu karijeru.

Premda se nikad nije vidio kao trener, odlučio je 1997. prihvatiti poziv predsjednika drugoligaša Fortune Köln i začudo, taj mu se posao svidio. Nakon toga jednu je sezonu vodio svoj bivši klub Köln, a onda je 2001. preuzeo Xerez. Odradio je po sezonu na klupi Šahtara i Levantea, da bi u ljeto 2005. postao trener Getafea.

S Getafeom je napravio čudo, a Realu je donio naslov prvaka

Bile su to dvije najuspješnije sezone u povijesti kluba, a 2007. je nakon poraza 5:2 u prvoj utakmici polufinala Kupa kralja u uzvratu pomeo aktualnog prvaka Europe Barcelonu i izborio finale, u kojem je tijesno izgubio od Seville. Fenomenalan posao u Getafeu donio mu je klupu Reala.

Već prve sezone osvojio je naslov prvaka i oduševio načinom igre. Nakon strogog i krutog Fabija Capella, Schuster je znao kako opustiti momčad i dati joj kreativnu slobodu. Nije ih sputavao i pustio ih je da igraju kako najbolje znaju. Igrači su ga obožavali. Guti ga ističe kao najboljeg trenera kojeg je ikad imao.

"Kao klinac sam navijao za Real, a Schuster je bio moj heroj. Nikad nisam imao trenera s kojim sam imao tako dobru vezu. Nikad nisam imao trenera koji mi je pružao toliku podršku. Sjećam se jedne utakmice kad je Schuster mijenjao. Kako sam bio svjestan da nisam odigrao najbolje, a Capello me redovito mijenjao, sam sam krenuo prema izlazu. Na aut-liniji Bernd me uhvatio za rame i pitao: 'Gdje ćeš ti? Ne ideš ti nikud, samo igraj svoju igru. Bit će sve dobro.' Nikad  to nisam imao", rekla je bivša zvijezda Reala. 

Ipak, premda je u prvoj sezoni na klupi Kraljeva donio titulu prvaka, šokantno ispadanje u osmini finala Lige prvaka od Rome uzdrmalo mu je poziciju. Početkom nove sezone, nezadovoljan što mu Real nije doveo potrebna pojačanja i igrače koje je želio, počeo se ponašati onako kako se ponašao tijekom čitave karijere.

Nogomet mu je dosadio, brak s Gaby se raspao, a oženio je 18 godina mlađu odvjetnicu

Presice je odrađivao sopićevski, arogantno i svisoka je odgovarao novinarima, a nerijetko se ne bi ni pojavio na konferencijama za medije. Izjavio je da u idućoj sezoni Real nema šanse pokraj Barce, a odstupio je nakon poraza od Katalonaca 13. prosinca 2008. Poslije toga kratko je vodio Bešiktaš i Malagu, a nomadsku trenersku karijeru završio je 2019. u Kini. Jednostavno mu je dosadilo. A ni Gaby više nije bila tu da mu kaže što je najbolje za njega. 

"Ja sam bio u Španjolskoj, Gaby je bila u Njemačkoj. Jednostavno smo se raspali, odvojenost je napravila svoje. Nestalo je sve što smo imali. Godinama je naš brak bio samo brak na papiru", rekao je Schuster 2008. prvi put objavivši da se rastao od Gaby i da je u vezi s 18 godina mlađom španjolskom odvjetnicom Elenom Blasco, s kojom čeka dijete.

"Nije se dogodilo slučajno. Od početka naše veze želimo dijete", rekao je Nijemac za časopis Bunte. Iako je s Gaby imao četvero djece, izjavio je da je uzbuđen što će opet postati otac. "Stvarno volim bebe", dodao je Bernd, koji je u tom trenutku već bio djed.

"Bila je to ljubav na prvi pogled. Zajedno smo dvije i pol godine i oženit ćemo se kad se dijete rodi. Za Elenu sam se morao dugo boriti, ali kad sam je napokon osvojio, donijela je novi zamah u moj život. Osjećam se mlađe, nema ni traga krizi srednjih godina. Jako sam ponosan što uz sebe imam tako sjajnu mladu ženu kao što je Elena, koja mi je podarila dijete kad sam imao skoro 50 godina", rekao je.

Bernd i Elena vjenčali su se 2012. u crkvi u Salamanci i imaju dvoje djece, Victoriju i Bernda. Gaby i Bernd ostali su u korektnim odnosima. Iako je godinama izvan cijele  priče, smatra ju se najvažnijom ženom u povijesti nogometa i ključnom osobom koja je porušila brojne barijere i ženama širom otvorila vrata najvažnije sporedne stvari na svijetu.

A Bernd? Bernd je sretan, barem tako kaže. No priznaje da ga jedna stvar i dalje ponekad kopka.

"Za reprezentaciju sam odigrao samo 21 utakmicu. Znam da sam kriv za puno toga. Sad kad gledam unatrag, naravno da bih puno toga promijenio. Mogao sam imati jedan ili čak dva naslova prvaka svijeta s Njemačkom. Žao mi je, ali prošlost ne mogu promijeniti. Uostalom, da sam radio sve što se od mene očekivalo, ne bi mi nedavno došli ljudi iz Hollywooda s idejom da snime film o meni. Ne snimaju se filmovi baš o svakom, valjda moraš imati nešto posebno, zar ne", za Marcu je lani rekao Plavi Anđeo.

I slažemo se s njim. Taj bismo film rado pogledali.