HAJDUK, taj vitalni 107-godišnjak koji je rođen davne 1911. u kultnoj praškoj pivnici Flek, kroz svoju turbulentnu povijest proživio je puno toga. I lijepog i ružnog. Split je jedna neobična, specifična sredina, koju furešti teško mogu razumjeti. ''Najluđi grad na svitu'', kako bi rekla Vaša Svitlost iz legendarnog Smojinog Velog mista.

 

 

 

 

Navijački inat, dalmatinski dišpet ili samo bezgranična ljubav i odanost svom klubu, sve to krasi Hajduk, no u toj opsesiji nerijetko se događa da se ljubav zamijeni mržnjom i da se zastrani u šizofreniju i totalno ludilo. Upravo se to događa danas.

 

Treba pošteno kazati kako se Torcida posljednjih godina kao rijetko tko u ovoj našoj nesretnoj državici i rukama i nogama borila protiv kriminala i devijacija u hrvatskom nogometu, i na tome im kapa dolje. Dok su mnogi zatvarali oči pred truleži koja je trovala hrvatski nogomet, Torcida je pokušavala pronaći lijek za tu bolest i pod se svaku cijenu borila za poštovanje zakona u hrvatskom nogometu, ali i društvu u cjelini. Nekad su to radili uspješno, nekad ne, no za razliku od mnogih nisu zabijali glave u pijesak.

 

Međutim, dok su od drugih tražili poštenje i ponašanje u skladu sa zakonima, upravo su oni bili ti koji su ih bezbroj puta svjesno kršili. Godinama na Poljudu svjedočimo morbidnim ustašlucima (apsurd nad apsurdima, jer baš je Hajduk klub koji je obilježen slavnom antifašističkom prošlošću), a zlokobni poklič ''Srbe na vrbe'' odavno je postao standardan i neizostavan dio navijačkog repertoara Torcide, premda su neke od najljepših stranica Bijelih pisali upravo Srbi poput Beare, Mićuna Jovanića, pa na koncu i obožavanog idola Mikija Rapaića. 

 

Zbog svih tih ''simpatičnih dišpeta'', a i drugih, Hajduk je tijekom godina pošteno napunio blagajnu mrske im UEFA-e i još omraženijeg HNS-a. Klub koji se već dugo vremena pokušava izvući iz financijskih dubioza, zbog kretenarija jednog dijela navijača spiskao je toliko novca da je mogao kupiti Kevina De Bruynea. Umjesto toga, punio je džepove Mamiću i Šukeru.

 

To što opetovano radi jedan dio navijača Hajduka vjerojatno se kosi sa svjetonazorom većine. U to ne sumnjamo. No takvi ispadi događaju se prečesto da bismo ih tretirali kao slučajne ekscese ili izolirane incidente, a problem je što takve budalaštine ostatak skupine nikad nije javno osudio, pa se s pravom u javnosti stječe dojam da su šovinizam, radikalni nacionalizam i nasilje službene ideologije svih Hajdukovih navijača. 

 

Jer kako drugačije objasniti to da gotovo nitko nikad iz navijačkih struktura (čast časnim iznimkama poput Čabe, Ivora ili Žana) svih ovih godina, a prilike za to je itekako bilo, nije imao potrebu podignuti glas protiv tih kretenarija? 

 

Čak i danas, kad je u centru Splita napadnuta skupina igrača Hajduka, a brutalno napadnut Marko Futacs, užasno je teško bilo dobiti bilo kakav komentar nekoga iz vodstva Našeg Hajduka ili Torcide. I dok se Torcida, premda šturo, na neki način ipak očitavala o sramotnom incidentu, Naš Hajduk nam je kazao da je do daljnjeg zatvoren za sve komentare.

 

Pitali smo Naš Hajduk kako komentira činjenicu da je sve veći broj navijača Hajduka ogorčen činjenicom da Torcida drži monopol nad Hajdukom. Željeli smo dobiti odgovore zbog čega Naš Hajduk nikad nije osudio divljačke ispade Torcide, koja je ujedno i njihov osnivač, zbog kojih je na koncu ispaštao Hajduk, u kojeg se, kao, kunu. Željeli smo dobiti više informacija o pravim razlozima za smjenu Ivana Kosa. Je li Torcida u tom slučaju bila samo policija koja je pronašla inkriminirajući materijal ili se njena uloga mogla podvesti pod onu narodnu ''kadija te tuži, kadija ti sudi''?

 

 

 

Dojma smo da je velikom broju navijača i simpatizera Hajduka polako puna kapa Torcidine strahovlade, toliko da smo odmah nakon smjene Ivana Kosa dobili niz žestokih poruka i mailova uz priložene pokidane članske iskaznice. Također, zanimljivo je bilo pratiti diskusiju na Facebook stranicama Torcide i Hajduka. Dakle, sve to prije samog napada na Marka Futacsa. Nakon napada na Mađara takvih smo mailova dobili dvostruko više.

 

Ni na jedan od tih upita odgovor nismo dobili. Odgovor na poslani mail nije nam stigao, a od tajnika udruge Ivana Rilova dobili smo samo kratku informaciju kako je stav Našeg Hajduka da su za sada zaključani za bilo kakve izjave.

 

Čak i one o brutalnom napadu na Marka Futacsa. Toliko o transparentnosti kojom se diče u Našem Hajduku.