Ne želimo platiti Šukeru stadion
NAKON što se po svom dobrom starom običaju pohvalio uspjesima reprezentacije i Saveza u proteklom razdoblju, prvi čovjek hrvatskog nogometa Davor Šuker na Skupštini HNS-a ponosno je objavio veliku vijest – Hrvatska će napokon dobiti toliko iščekivani nacionalni stadion.
''Miran sam, došlo je na moje. Za dvije do tri godine stadion bi trebao biti izgrađen. Do izbora ćemo dobiti novi stadion. Lokacija je Blato kod Zagreba'', rekao je Šuker, a onda je nastavio:
"Imali smo prije dva dana sastanak s predstavnicima Grada Zagreba i vlade i na dobrom smo putu. Neka svatko odradi svoj dio posla i nadam se da ćemo uskoro imati prekrasan stadion, a idealna je lokacija Blato. Idemo korak po korak, ali svi čimbenici moraju biti zajedno. Možemo dobiti i namjenska sredstva Uefe i Fife, znamo i troškove po njihovim standardima. Pomak prema stadionu u Zagrebu znači i razmišljanje što ćemo s Poljudom, želimo da uz nove stadione u Osijeku i Rijeci i Split bude zadovoljan. Pomoći ćemo i Poljudu, razgovarat ćemo o načinu i novcu. Puno sam govorio o infrastrukturi, a sada smo mirniji. Stadion će biti izgrađen: želimo ponuditi svojim gostima barem onaj minimum koji mi dobijemo na gostovanjima, i klubovi i reprezentacija", rekao je Šuker i zaključio kako detalje oko lokacije prepušta gradskoj skupštini i gradonačelniku.
''Vjerujem da će sve biti napravljeno u ovom mandatu, prije izbora, vjerujem Bandiću i Plenkoviću da ćemo napraviti pristojan stadion, čist, uredan, jer danas su sanitarni uvjeti na Maksimiru kao u 19. stoljeću.''
Što se tiče Maksimira, zlatna kopačka SP-a u Francuskoj je u pravu. Samo, sjajno bi bilo da su sanitarni čvorovi najveći problem maksimirskog rugla. Stadion Dinama je postao po život opasan objekt. Prije par dana urušilo se staklo koje je umalo palo na prolaznike i djecu koja su se igrala ispred Maksimira. Samo pukom srećom izbjegnuta je tragedija.
Dok u Hrvatskoj teško bolesna djeca leže u fekalijama, gradi se novi stadion za tri utakmice godišnje
Međutim, treba li Hrvatskoj nacionalni stadion? Treba li nacionalni stadion u zemlji koja nema poštenu bolnicu, u kojoj teško bolesna djeca leže u fekalijama, a nestručni i neprofesionalni liječnici ''brinu'' se za pacijente jer je onih vrhunskih sve manje? Otišli su tamo gdje se cijeni njihov rad.
Hrvatska nogometna reprezentacija prošle godine odigrala je samo jednu utakmicu na Maksimiru. Onu protiv Španjolske u Ligi nacija koju je pobijedila 3:2. Godinu dana ranije tih je utakmica bilo ''čak'' tri (protiv Ukrajine, Kosova i Grčke), a u 2016. tek dvije (protiv Turske i Islanda). Dakle, u tri godine nacionalna reprezentacija odigrala je svega šest utakmica na stadionu koji je od samostalnosti bio zamjenski nacionalni stadion.
Još uvijek se ne zna detaljan financijski plan izgradnje tog objekta, nemamo podatke u kojoj će mjeri u njemu participirati HNS, a u kojoj vlada i Grad Zagreb (dakle, građani), ali ako makar i kuna iz državnog ili gradskog proračuna ode u izgradnju stadiona koji će služiti za tri, četiri utakmice godišnje, onda je to porazno.
Ako Šuker želi da budu sretni i Split i Osijek i Rijeka, čemu nacionalni stadion?
Šuker je pričao, a to su za Index ponovili i Dalić i Kustić, da HNS želi nove stadione i u Osijeku, Rijeci, rekao je kako bi volio i da Split bude zadovoljan. Nejasno je što je pod tim mislio ako će u Blatu graditi nacionalni stadion. Hrvatska godišnje u domovini odigra svega nekoliko utakmica, što prijateljskih, što službenih. Ako Šuker želi da Osijek, Rijeka i Split budu zadovoljni, to valjda znači da HNS planira i njima prepustiti pokoju utakmicu. Da ponos domovine bude prisutan u svim regijama. Pohvalno, ali ako to doista bude tako, ako reprezentacija odigra nešto i u navedenim gradovima, koliko će onda igrati na stadionu u koji se spremaju utući milijuni eura i našeg novca?
Rukometne dvorane hrvatski građani plaćaju godinama
Hrvatska je 2009. ugostila najbolje svjetske rukometne reprezentacije, a gradovi domaćini bili su Split, Zagreb, Osijek, Varaždin, Poreč, Pula i Zadar.
Tadašnja vlada nije štedjela novac da bi se osiguralo domaćinstvo, a kako Hrvatska u tom trenutku nije imala dvorane koje bi zadovoljavale standarde potrebne za organizaciju jednog takvog sportskog događaja, podignuti su ogromni krediti za izgradnju dvorana, od kojih dobar dio njih nikad neće biti profitabilan. Štoviše, primjer Spaladium Arene u Splitu najplastičnije opisuje u kakvu je financijsku dubiozu Hrvatska upala, sve samo da bi se na domaćem tlu, u domovini, osvojilo zlato. Koje se, uzgred, nije osvojilo. S tim da su dvorane, za razliku od otvorenog stadiona, manja i kompaktnija mjesta na kojima je puno lakše nešto organizirati.
Ne čudi što je Šuker u svom naumu u premijeru našao partnera. Plenković je i prije pričao kako ga izgradnja nacionalnog stadiona zanima.
Plenkoviću, nauči nešto iz ludosti svog stranačkog kolege Sanadera
"Vlada je više nego spremna da se brinemo o sportskoj infrastrukturi, uključivši i nogometnu. Kad se malo slegnu slavljenički dani, sazvat ćemo sve zainteresirane da vidimo kako se može pristupiti rješenju nacionalnog stadiona, ali ne zanemarujući i drugu nogometnu infrastrukturu u Splitu, Rijeci i Osijeku. Moramo voditi računa o ravnomjernom aspektu sportske infrastrukture, ali voditi i računa o sredstvima koja se u to ulažu", rekao je na premijer na sjednici vlade u srpnju, taman kad se nacija oporavljala od nogometnog mamurluka.
Plenkoviću bi mudrije bilo da nauči nešto iz ludosti njegovog stranačkog kolege Sanadera, nego da novac građana troši na sulude ambicije čovjeka koji godinama obitava u nekom svom svijetu.
Vlada i resorno ministarstvo umjesto zvučno nazvanog zdanja na kojem nekoliko puta godišnje igraju zvijezde, trebaju napraviti nacionalnu strategiju razvoja sporta, a novac uložiti u sportske akademije, kampove za djecu, igrališta i terene na kojima će bavljenje sportom i rekreiranje biti besplatno. No, Šukera tako nešto ne zanima.
Šukera nije briga da druga reprezentacija svijeta dobije uljuđeni dom, on želi napraviti spomenik samome sebi
Davor Šuker je savršen primjer koliko je opasno kad netko precijeni svoje kapacitete te kad mu ego i taština nadvladaju minimum socijalne svijesti i razuma. Nije njemu stalo do toga da druga reprezentacija svijeta ima uljuđeni dom. Populizmom i udaranjem na emocije, a nogometna reprezentacija je za velik dio građa Hrvatske svetinja, Šuker maskira svoju pravu želju – da taj nacionalni stadion kojeg tako žarko želi bude njegov spomenik, nešto što će ostaviti pokoljenjima. Samo, problem je što će ta pokoljenja Šukerovu ostavštinu morati plaćati godinama.
Jedino ako HNS sam ne odluči platiti stadion. Hrvatski nogometni savez je u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. ostvario prihode u iznosu od 435.5 milijuna kuna, a rashode u iznosu od 371.6 milijuna kuna, te ostvario višak prihoda nad rashodima u iznosu od 63.8 milijuna kuna.
Dakle, novca imaju. Samo se bojimo da se taj scenarij neće dogoditi i da nam slijedi repriza slučaja s rukometnim dvoranama.
Tu megalomaniju hrvatski građani plaćaju godinama. Očito ćemo morati plaćati još jednu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati