DOBROVOLJNO Ivankovićevo sužanjstvo u zlatnom kavezu okončano je "časnom abdikacijom", iako nije nikakva tajna da je principijelni "bivši" više od nekoliko puta (kao i njegovi prethodnici) tolerirao Mamićeve motivatorske upade u svlačionicu na poluvremenu i po završetku utakmica, prilikom kojih Dinamov suveren zasigurno nije s igračima dijelio impresije s misa zornica, koje tako vjerno pohađa.

Od bogoštovnih sesija na kojima je navodno doživio proviđenje po čijem naputku je Luku Modrića ostavio u Dinamu, Mamiću su mnogo draže one psovačke, u kojima "najveći džentlmen" s majkama najbližih dvorjana opći oralno i vaginalno, ali tko to može zamjeriti temperamentnom Zdravku. Pa što je poneka dobra stara psovka po materi kada dolazi iz usta čovjeka koji je vlastitom glavom lupao o asfalt nakon svakog Dinamovog poraza?

Posljedice takve pokore Dinamova radna zajednica trpi i trpjet će, ali tko joj je kriv. Pred Mamićem kleče i padaju ničice apsolutno svi, jer od njegove verbalne i simboličke batine s kojom im jebe majke, puno je slađe svima; od ciganskih svirača, preko novinara do igrača, grickati mrkvu koju im Zdravko jednako rado turne.

Ovaj put je, barem za javnost, puklo zbog toga što se "Čovjek slučaj" (koji je na nesreću navijača Dinama i "Čovjek Dinamo") u društvu  uglednika i novinara biranim riječima obrušio na stručni štab nakon "neoprostivog" poraza na nebitnom ekshibicijskom turniru, koji igračima služi kao zagrijavanje za pripreme nakon "Sejšela i Bahama".

Slobin poučak

Zdravko Mamić u napadima svog više ili manje kontroliranog ludila demonstrira da je njegov modus operandi, a samim tim i Dinama, izazivanje kriza kako bi opstao, ali ovdje se malo prekombinirao, jer izbacio je studioznog Ivankovića koji je možda koncipirao momčad tako da je najbitnije ne primiti gol, od napadača tesao veznjake, ofenzivne veznjake bacao na krilo, a bekovima zabranjivao prelazak centra, ali tko će ga sada naslijediti, a da ispunjava dva kriterija: da je poslušan Mamićev podanik i da ima specifičnu težinu i rezultate kako bi ga prihvatili navijači?

Ivanković prekasno i planski pokazao muda

Trenerovo odstupanje će mnogi protumačiti kao definitivan dokaz kako se radi o "gospodinu koji više nije mogao trpjeti Mamićev primitivizam i koji je ovim potezom pokazao da ima hrabrosti". Možda, ali isto tako se Ivankovićev odlazak može svesti pod drugu asocijaciju koja pada na um na spomen njegovog imena, odmah poslije toliko potencirane gospoštine, a to je -  totalno ziheraštvo.

Istina je kako se pristup u Ligi prvaka ne dobiva pomoću kibicerskih naklapanja iz sfere "što bi bilo da je...", ali je isto tako razvidno da će Dinamo teško u skoroj budućnosti imati onako veliku priliku, gotovo meč loptu za Ligu prvaka, kao što je imao u Bremenu, gdje su drugu Werderovu momčad (punu nezaliječenih igrača) u skupinu s Realom i Laziom turnuli Balaban i Ivanković.

27 pobjeda protiv ovakve konkurencije u HNL-u i 20 bodova prednosti nad klubom nekad poznatim kao Hajduk su zgodan statistički podatak, ali Ivanković nije doveden u Dinamo ni plaćen 20 tisuća eura mjesečno kako bi pumpao stavke nad kojima će sliniti statističari čitajući još jedan klupski almanah iz pera Fredija Kramera.

Njegova je misija bila jedna i jedina, kako prije 3. pretkola Lige prvaka, tako i nakon izvlačenja skupina Lige Uefa: proljeće u Europi. Kada to nije ostvareno, Mamić stariji je samo čekao krivi korak pa makar to bila petarda u Koprivnici ili poraz od ljutog suparnika u malom nogometu, što je doista nevjerojatan razlog za smjenu trenera, barem kada su u pitanju klubovi koji za sebe vole misliti da su ozbiljni.

Ivanković je u Mamićevom ispadu imao pokriće za davanje otkaza pred javnosti i pred navijačima, jer kako će "nakon ovoga imati autoritet pred igračima", ali razlog vjerojatno leži u sljedećem: Mamić mu je javno poručio kako ga ne ljeto zanima samo i jedino Liga prvaka, a mudri i iskusni trener je shvatio da će teško to postići bez Modrića i vjerojatno Kocha, a temeljiti sve na očekivanju Sammira ili uigravanju još ponekog svježe nabavljenog "Dječaka iz Brazila" i nije baš nekakav ulog za budućnost.

Dodatno je svakako poentirao odlaskom u svom stilu, bez ijedne ružne riječi pa tako najprimitivnije psovke i podcjenjivanja koje mu je Mamić uputio pravda "Zdravkovim temperamentom", a igrače hvali i žali što više neće biti s njima. Za ne baš blistav imidž kod navijača se može pravdati dvostrukom krunom, Ligom Uefe i podatkom da ostavlja momčad sa 12 bodova prednosti pred konkurencijom, a Dinamo će prvenstvo ionako osvojiti vožnjom na "autopilotu" i ne treba sumnjati kako će ne baš uvijek skromni Ivanković, sebi pripisivati i taj podvig.

Barišić marioneta u lutkarskoj predstavi braće Mamić

Kako je samo smiješno zvučalo kada je Zoran Mamić danas izjavio kako je "predsjednik Barišić prvi obaviješten o trenerovoj ostavci". Kao da se njega išta pita i kada se uopće predsjednik oglasio u vezi ikakvog važnog pitanja? Je li on  uopće živ? Vrijeme je da se i formalno preseli u galeriju počasnih predsjednika, a klub i simbolički postane vlasništvo braće Mamić, jer formalno to već odavno je.

Još jedna legenda za trošenje

Zvonimir Soldo, osim jedne tuče s Draženom Ladićem i vrtuljka kojeg mu je na prvenstvenoj utakmici '96. priredio tadašnji Varteksovac Vugrinec, Dinamovac je bez  mrlje i mane, ali se nažalost čini i kao još jedna žrtva Mamićeve "osebujnosti", nakon što se poveo za primjerom reprezentativnog suigrača Jarnija, spremno skočivši iz  "vrtić kategorije" na veliku scenu.

Teško će se Soldo othrvati prirodnom slijedu, jer u hranidbenom lancu preko puta zoološkog vrta je samo jedna krupna zvjerka, koja se hrani upravo klupskim legendama, a novi trener će se svakako sjetiti kako mu je bilo mnogo lakše odrađivati prljave poslove kako bi umirali u ljepoti Asanovićevih, Bobanovih i Robijevih poteza, nego trpjeti ispade čovjeka koji te navečer sirenski doziva kao spasitelja i legendu i kune se vlastitom djecom, da bi ti sljedeće jutro jebao mater.

Foto: Index.hr