OVOGODIŠNJE Olimpijske igre stajat će francuske organizatore oko devet milijardi dolara, ali već sad su se pokazale iznimno uspješnima. Televizijska gledanost je u većini zemalja skoro dvostruko veća nego gledanost zadnjih Igara u Tokiju, a bilježi se i ogroman rast broja posjetitelja na borilištima.

To je i razumljivo jer su se zadnje Igre održavale u pandemijskim uvjetima, ali svejedno veseli povratak navijača na olimpijska borilišta. Interes za Olimpijske igre bio je u padu zadnjih godina, no pariške Igre pokazale su da interes ne samo da postoji već i raste.

Debitirao break-dance

Zadnjih godina uvode se i novi sportovi u program, pa je tako u Parizu debitirao break-dance, natjecanje u plesu. Puno je onih koji kritiziraju uvođenje takvih "čudnih" sportova u program OI-ja, ali tko zna kako bi reagirali da se netko sjeti uvesti neke stare sportove i "sportove", koji su bili dio uobičajenog programa u začecima Igara. 

Neki sportovi zvuče toliko nevjerojatno da je teško povjerovati da su stvarni, ali zaista su se za rezultate u njima nekad dijelile olimpijske medalje. Štoviše, neki od njih u programu su bili i kasnih devedesetih, a neke se održavaju i danas.

Po ludosti su svakako prednjačile Igre baš iz Pariza 1900. godine na koje je uveden čitav niz suludih sportova. Ovo su najluđe discipline od kojih većina, nasreću ili nažalost, nije dio Olimpijskih igara.

Solo sinkronizirano plivanje

Sami naziv "sinkronizirano plivanje" podrazumijeva da natjecatelj, odnosno više njih, ima oko sebe ekipu s kojom će se sinkronizirati. Doista teško je sinkronizirati se sam sa sobom, no solo sinkronizirano plivanje bilo je u programu od 1984. do 1992. godine. Natjecatelji su bili sami u bazeni, plivali su te izvodili figure sami sa sobom. Kažu da je bilo zabavno...

Skok u dalj i skok u vis. Na konju

Konjički sport preživio je na Olimpijskim igrama do danas, ali danas su discipline na ovim plemenitim životinjama ipak nešto "normalnije". No, u Parizu 1900. godine jahači su na konjima skakali u vis i u dalj. 

Teško je vjerovati kako je to moglo izgledati, ali reći ćemo vam da je pobjednik u skoku u vis s konjem preskočio čak 185 centimetara. Jasno, nisu se konj i jahač baš bacali na leđa ili izvodili škarice preko šipke, već bi u zaletu preskakali šipku koja je na početku bila postavljena na 120 cm visine. Natjecatelji su imali po nekoliko pokušaja, a mogli su i mijenjati konje. 

U skoku u dalj pobjednik je preskočio čak 610 centimetara, ali ni to se nije smatralo pretjerano impresivno za standarde skakanja u dalj na konju. Problem je bio što je padala jaka kiša pa pobjednički konj nije mogao pokazati svu raskoš svojeg znanja.

Skok u vodu pa da vidimo tko će dalje izroniti

U ovoj disciplini i danas na svijetu vjerojatno postoje milijarde natjecatelja. Naime, svi smo se na plaži barem jednom natjecali u tome tko će dalje izroniti nakon skoka na glavu. E, ako ste u tome dosta dobri, velika je šansa da biste se 1904. na Igrama u St. Louisu mogli boriti za medalju.

Natjecatelji su skakali iz mjesta na glavu i onda im se mjerilo gdje će izroniti. Pod vodom su najviše mogli biti minutu kako bi se izbjeglo da ronioci sudjeluju i tako "lome" konkurenciju. Svih pet natjecatelja bili su Amerikanci, a William Dickey je izronio nakon 19.05 metara i kući ponio zlato.

Gađanje živih golubova

Giovanni Cernogoraz se u Parizu nažalost nije uspio kvalificirati u finale u trapu. Sjajni hrvatski strijelac u ovoj disciplini je 2012. u Londonu osvojio zlato, a sport kojim se on bavi je u prijevodu gađanje glinenih golubova.

Sve je to super dok su golubovi glineni, ali te nesretne 1900. godine u Parizu su bili - živi. Cilj je bio ubiti što više puštenih golubova, a tko promaši dva zaredom, ispada iz borbe za medalju. Belgijac Leon de Lunden ubio je 21 goluba, za što je bio nagrađen zlatom, a u čitavom natjecanju stradalo je oko 300 životinja.

Duel s pištoljima

Ne, nije tako dramatično i napeto kako ime govori, ali je svejedno dovoljno ludo. Godine 1912. u Stockholmu natjecatelji su sudjelovali u "duelu", u kojem je protivnik bila lutka fino odjevena u odijelo. Natjecatelji su je gađali u dvije discipline, s 20 i 30 metara, a morali su iz mjesta izvući pištolj i pogoditi što bliže središta mete.

Plivanje 200 metara s preprekama

I to s kakvim preprekama... Pogađate, opet Pariz 1900. godine. U ovom natjecanju bilo je vrlo malo plivanja, a puno više preživljavanja. Natjecatelji su se morali popeti na stup, onda preskakati red brodova i na kraju plivati i roniti ispod reda brodova poredanih na rijeci Seine. 

Dobra vijest za njih je da stil plivanja nije bio propisan, pa se moglo plivati slobodnim stilom, prsno, leđno, leptir ili "na psića", kako god vam drago. Tko je prerano izranjao iz mutne vode znao je glavom udariti u dno broda, ali težih ozljeda i utapanja navodno nije bilo.

Umjetnost. Da, dobro ste pročitali

Vjerovali ili ne, umjetnost je bila olimpijska disciplina od 1912. do 1948. godine. Tvorac modernih Olimpijskih igara Pierre de Coubertin smatrao je da ljudi moraju imati balans između tijela i uma i želio je da se na Igrama i umjetnički izražavaju.

Tako su se medalje dijelile u arhitekturi, književnosti, glazbi, slikarstvu i kiparstvu, a disciplina je ukinuta za igre 1954. jer je, pazite sad, bilo sve više profesionalaca, što se kosilo s olimpijskim duhom.

Dame i gospodo - šišanje pudlica

Zaboravite sve što ste dosad pročitali jer dalje od ovoga nema. Kao što ste već mogli zaključiti, Igre u Parizu 1900. bile su daleko najblesavije, a šišanje pudlica, složit ćete se, nema previše konkurencije.

Doduše, nije ovaj "sport" imao baš puni olimpijski status, već je bio pokazni sport, ali su se svejedno dijelile medalje. Natjecatelji su u dva sata morali ošišati što više pudlica iako je oko ove discipline toliko pitanja da je na sve njih teško odgovoriti.

Jesu li sve pudlice bile identične veličine? Jesu li sve bile dresirane da ne bježe natjecateljima? Tko je ocijenio da je pudlica dovoljno ošišana? Čije su, k vragu, pudlice bile? No, Avril Lafoule očito je imao sve odgovore jer je odnio zlato s uspješno ošišanih nevjerojatnih 17 pudlica.