SVETI GRAL Manchester Cityja polako postaje Liga prvaka. U nevjerojatno jakoj konkurenciji Premier lige uspostavili su dominaciju posljednjih pet godina, ali ono što se spočitava kako njima tako i još više njihovom treneru Pepu Guardioli - činjenica je da nisu još osvojili Ligu prvaka. Prošle su dvije godine bili vrlo blizu, jednom u finalu, a drugi put u polufinalu, ali blizu - kako to često u sportu biva - jednostavno nije dovoljno.

Ove su godine veliki favoriti u Premier ligi - kladionice im daju preko 60 posto šanse u odnosu na sve ostale momčadi - te razmjerno veliki favoriti u Ligi prvaka, s prilično velikim odstojanjem u odnosu na Liverpool, koji je drugi favorit i u jednom i u drugom natjecanju. 

Zašto su takvi favoriti?

Glavni razlog takvom favoriziranju Cityja najveći je ulov ovoga ljeta, a to je dakako Erling Braut Haland, za kojeg se smatra da će tijekom svoje karijere biti višestruki osvajač Zlatne lopte te igrač koji bi s Mbappeom trebao obilježiti post Messi-Ronaldo nogometnu eru.

Osim njega, klub je pojačao i engleski vezni univerzalac Kalvin Phillips te jedan od najboljih igrača Južne Amerike, Argentinac Julian Alvarez, koji je prethodno bio na šest mjeseci posuđen Riveru.   

Unatoč svim tim velikim imenima i zvijezdama, najveće pojačanje za Pepa Guardiolu potencijalno bi mogao biti Stefan Ortega, za širu nogometnu javnost gotovo pa potpuni anonimac, a dosadašnji vratar Arminije Bielefeld. Došao je bez odštete te će u klubu imati jednu od najmanjih plaća. Međutim mogao bi riješiti veliki prošlogodišnji Cityjev problem.

Koliko je City zapravo potrošio?

Kupiti Halanda za 60 milijuna eura, tridesetak milijuna eura manje od onoga što je Liverpool dao za Darwina Nuneza, čini se kao odličan posao. Međutim, kao što se godinama City zapravo neopravdano kritiziralo kada se govorilo o količini novca koji je potrošio - pritom uzimajući u obzir samo novac za odštete bez šireg konteksta - tako ih se ovoga puta ne smije neopravdano hvaliti. Osim 60 milijuna eura koliko City plaća Borussiji iz Dortmunda za Halandovu odštetu, u cijeli se transfer mora uračunati i agencijska provizija, bonusi te njegova plaća. 

Kada se sve to skupa uračuna, a riječ će biti o najplaćenijem igraču Premier lige, City će njegove usluge u narednih pet godina trajanja ugovora platiti (ovisno o aktivaciji bonusa) oko 250 milijuna eura, gotovo pa 100 milijuna više od onoga što se očekuje da bi Liverpool mogao platiti za Darwina Nuneza. Kada se tome doda da će Phillips, uz bonuse i plaću, također doseći značajno više od 100 milijuna eura, postaje jasno da je ovoga ljeta City zagrizao veliki financijski kolač koji donosi pojačanje, ali i obaveze.

Tko je onda taj njemački anonimac?

Stefan Ortega u svojoj karijeri nije branio za glamurozne klubove te je gotovo pa isključivo branio za Arminju Bielefeld, pritom tek posljednje dvije sezone u prvoj Bundesligi. Međutim treba spomenuti kako skauti Cityja nisu prvi koji su uvidjeli njegove kvalitete. 

Prije samo godinu dana bio je prva zamjena što se njemačkog popisa za Euro tiče te bi bio član njihove reprezentacije da se ozlijedio bilo Neuer, Ter Stegen ili Trapp. Joachim Loew dugi je niz godina, dok je Ortega još branio u drugoj ligi, bio njegov pobornik, a upravo je Arminijin vratar bio jedan od glavnih razloga zašto su prvo prošli, a kasnije i jednu sezonu ostali u prvom razredu njemačkog nogometa.

Takvo što nisu uspjeli ponoviti prethodne sezone pa je njihov najbolji igrač mogao otići bez odštete, a nije nimalo slučajno da ga je doveo jedan od najvećih klubova. Neuobičajen iskorak za nekoga iz kluba koji će dogodine igrati drugu ligu, ali nimalo slučajan.

Arminia je prošle sezone kasirala samo 53 pogotka, uz Burnley najmanje od svih ekipa u ligama Petice koje nisu više prvoligaši, a taj je učinak čak i blago natprosječan u usporedbi sa svim momčadima u velikim europskim ligama. Razlog njihova ispadanja je činjenica da je samo Norwich postigao manje golova od Arminije.

Međutim, kada se pogleda koliko su očekivano trebali primiti golova - koliko dopuštaju izglednih udaraca i prilika - lošije od njih bilo je tek deset ekipa u ligama Petice. Razlog zašto nisu potpuno propali prethodne sezone upravo je Stefan Ortega.

Idealan vratar za City

Sam Ortega rekao je nekoliko zanimljivih stvari u intervjuu nakon što je potpisao za City: "Normalan sam tip koji voli nogomet. Mislim da imam dobar smisao za humor i volim se šaliti pa mislim da neće biti problem što se prilagodbe na novi klub tiče.

Naravno da mi je jako drago da dolazim u veliki klub poput Cityja pa iako to nikad nisam iskusio, svjestan sam pritiska koji s time dolazi. Što se mojih kvaliteta tiče, mislim da sam dobar u zaustavljanju udaraca, ali prije svega moderan golman, koji se ne libi igrati nogom kada god je to potrebno."

Posljednji dio njegove izjave - onaj koji se odnosi na pojam moderni vratar - gotovo da je deminutiv u najširem smislu. Kada bi se danas moralo biti prototip modernog vratara, vjerojatno bi na posteru bio upravo Stefan Ortega. Kada se pogledaju njegovi dodiri s loptom, duljina i stil dodavanja te frekvencija, gotovo da bi netko mogao pomisliti kako je riječ o veznom igraču.

Razlog zašto je Ederson već dugi niz godina prvi vratar Cityja upravo su njegove vještine nogom. Ne postoji vratar na svijetu koji može, gotovo iz koljena, uputiti preciznu loptu koja putuje 70 i više metara niz teren, kako bi tako koristio brzinu igrača kakvi su Sterling, Gabriel ili Mahrez te poništio protivnički pritisak na zadnju liniju. Dobro kombinira i s užom obranom pa je to razlog zašto su Guardiola i trenerska ekipa uvijek malo progledavali kroz prste njegovim ponekad slabijim reakcijama. 

Međutim, prošle sezone Cityju vratar nije donio ništa. U odlučujućim utakmicama, bilo u prvenstvu ili kupu protiv Liverpoola, te u Ligi prvaka protiv Real Madrida, Ederson nije napravio ništa čime bi podigao ekipu.

Nešto nalik onome što je Courtois napravio u Ligi prvaka ili što je Allison kontinuirano radio u prvenstvu. U oba natjecanja Ederson je u očekivanim obranama ispodprosječan vratar, a u Ligi prvaka se nalazi čak i među najlošijima. 

Ortega je bio među najboljima

Za razliku od njega, Stefan Ortega prošle je sezone - zajedno s Riemannom i Saom - činio trolist vratara koji su svojim obranama donijeli najviše bodova svojim ekipama. Jose Sa je to napravio za Wolvese, a Riemann za Bochum.

I dok je Sa odličan na crti i solidan u istrčavanjima, Ortega i Riemann nisu bili samo najbolji po pitanju zaustavljanja udaraca već su i daleko najbolji vratari po utjecaju na igru kroz ispucavanja i kombinatoriku.

Stefan Ortega nema Edersonov "top u nozi", ali je zato taktički zreliji vratar koji ima širi niz načina na koji može proigrati suigrača na obje strane i tako preskočiti prvu liniju distribucije i pritiska.

To su ona dodavanja od 30 do 40 metara koja gađaju direktnom drugu zonu te brzo uključuju, ponajviše bekove, na gotovo već protivničkoj polovici. Taj tip dodavanja taktički je ključan u borbi protiv presinga te su ono što Ortegu čini vjerojatno najmodernijim vratarom današnjice.

Pravo je onda pitanje: je li sve skupa presavršeno da bi bila istina? Je li moguće da je na pomolu jedna "Pepeljugina priča" u režiji Guardiole i njegovog stožera te da su za potpuno zanemariv novac pronašli vratara koji će im dati i ovce i novce - s jedne strane Allisonove obrane, a s druge Edersonova duga proigravanja?

Najvažnija prepreka za Ortegu

Stara je, a pritom i istinita, nogometna floskula kako nije isto igrati za veliki i za mali klub. Upravo je to najvažnija prepreka koja u daljnjem nogometnom razvoju čeka Stefana Ortegu. Iako je vratar koji nije zakopan na crtu i koji je već prethodno znao funkcionirati na širokom prostoru i van šesnaesterca, jedna je stvar to raditi za Arminiju, a sasvim druga za City.

Pritisak rezultata i medija je takav da je svaki vaš postupak pod velikom lupom pa stoga vrlo brzo igračeve sposobnosti prestaju biti ključna stvar, a to postaje sposobnost nošenja sa svakodnevnim pritiskom.

Osim toga, trebat će i nekako istisnuti Edersona s mjesta jedinice, iako će sasvim sigurno Ortega braniti u kup utakmicama kako bi Guardiola i ekipa vidjeli koliko se dobro aklimatizirao na nove okolnosti.

Kao što je Michelangelo prvo zamislio, a zatim i napravio Davida, simbol renesansne tjelesne savršenosti, tako je i Pep Guardiola u Stefanu Ortegi dobio vratara kakvog bi vjerojatno sam klesao od kakvog nogometnog mramora. Sve njegove osobine već su viđene, s 29 godina za vratara i nije star, a mogao bi riješiti i neke probleme kojih se nije uspio riješiti Ederson.

Bila bi to prava priča nogometne Pepeljuge. Sada je samo na Ortegi da ne podlegne pritisku zbog kojeg bi ova potencijalno nogometna bajka mogla završiti kao tragikomedija, a kočija koja treba njega i City odvesti put slave vrlo brzo završiti kao bundeva.