PSG JE PRVI finalist ovosezonske Lige prvaka. Parižani su do najvećeg europskog uspjeha u svojoj povijesti stigli preko Red Bull Leipziga kojeg su svladali s uvjerljivih 3:0.

U utakmici u kojoj su bili bolji od prve do zadnje minute mogli smo vidjeti da je Tuchel našao nešto što je PSG-u nedostajalo svih ovih godina.

Konačno su prebrisani bolni i bizarni porazi koji su davali sasvim krivi zaključak

PSG je u prethodnim godinama ispadao iz Lige prvaka na bolan i pomalo bizaran način. Prije tri sezone Barcelona ih je izbacila iako su Parižani na svom terenu slavili 4:0 u prvoj utakmici. Sezonu nakon toga izbacio ih je Real Madrid s ukupnih 5:2, iako su veći dio od 180 minuta bili barem ravnopravna momčad.

Konačno, lani su u prvoj utakmici osmine finala svladali United u Manchesteru s 2:0 i samo su trebali obraniti ogromnu prednost protiv suparnika koji je u Pariz stigao desetkovan ozljedama i suspenzijama. Čudo se ipak dogodilo i u dramatičnoj završnici United je prošao dalje zbog gola u gostima.

Dio nogometne javnosti spremno je takve poraze objašnjavao manjkom timskog duha i klupske kulture koja "ne može ni postojati u plastičnom klubu". Takvo objašnjenje je utemeljeno više na poetičnom narativu nego na nekoj mjerljivoj činjenici, ali se savršeno uklapalo u opći dojam o klubu koji je zbog ubrizgavanja novca postao okupljalište superzvijezda preko noći.

Tuchel je sve svoje adute okrenuo u istom smjeru. Rezultat je spektakularan

Vjerojatno nijedna ekipa na svijetu nema toliko igrača koji mogu u svakom trenutku riješiti veliku utakmicu tako da izmisle gol ili realiziraju rješenje koje donesi njihovoj momčadi prednost. Protiv Atalante je takvu ulogu spremno preuzeo Neymar, a Mbappé je bio čovjek koji je s klupe donio ključni impuls.

Nepošteno je u sjajnoj timskoj igri protiv Red Bulla ijednog pojedinca posebno isticati, ali Di Maria je još jednom pokazao zašto ga je El Mundo Deportivo još davne 2011. godine prozvao igračem "koji je ispao vragu iz torbe". Svaki put kad primi loptu može predriblati igrača, naći nemoguće dodavanje ili zaprijetiti golu iz bilo kojeg kuta. Di Maria je potpuna opasnost, igrač protiv kojeg suparnici mrze igrati.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Faktor X mogu biti i drugi igrači poput Draxlera, Icardija, Verrattija ili Paredesa i u tome se djelomično krije PSG-ov problem iz prethodnih sezona. Moćni individualni igrači koji bi u bilo kojoj drugoj ekipi bili nositelji igre imaju prirodnu tendenciju igrati tako da su oni centar pažnje i događanja. Ne radi se o namjernom sabotiranju kemije u svojoj momčadi, nego o instinktu koji ih tjera da u svakom trenutku pokažu tko je alfa-mužjak. Kada su u momčadi tri ili četiri takva igrača, onda je sasvim jasno gdje leži potencijalni problem. Taj problem je imala i nevjerojatna generacija Real Madrida sve do dolaska Zinedinea Zidanea koji je znao svoje zvijezde upregnuti da gledaju, razmišljaju i osjećaju utakmicu na isti način.

To je uspjelo i Tuchelu, a sinoćnja utakmica je konačna potvrda. Kylian Mbappé, najvrjedniji igrač na svijetu, veći dio susreta je bio neprimjetan. Dijelom zbog ozljede i nespremnosti, ali dijelom i zbog spremnosti da žrtvuje svoj učinak i kretnjama bez lopte okupira obranu i oslobađa prostor suigračima.

Neymar će i dalje raditi show kad primi loptu, ali je nogometno sazrio i shvaća da ne mora svaki napad ići preko njega. Di Maria se uspio othrvati svojoj navici da u svakom dodavanju pokuša osvojiti 15 metara prostora. Strpljiva igra kratkih pasova i sitnih kretnji kojima se ponovno otvara donijeli su novu dimenziju njegovoj igri.

PSG je i prije znao igrati vrlo dobro, ali sada djeluje prvi put kao momčad koja maksimalno poštuje sustav, dogovor i suigrače.

U sudačkoj nadoknadi protiv Atalante vidjeli smo nešto prvi put

Bez obzira na sjajne partije, najupečatljivija scena dosadašnjeg PSG-ovog puta u Ligi prvaka je ona kad je u sudačkoj nadoknadi preokrenuo rezultat protiv Atalante. Verratti, Di Maria i još nekoliko suspendiranih i ozlijeđenih igrača utakmicu su gledali s tribine, a u trenutku u kojem je PSG zabio gol nastala je ludnica. 

Zbog zakonskih restrikcija i TV prava portali ne smiju objavljivati videomaterijale, ali snimke slavlja možete pogledati OVDJE i OVDJE.

Pojurili su prema terenu, padali jedni preko drugih i ljubili se u čela orošena od nervoze i uzbuđenja. Bila je to iskrena, dječačka radost i emocija koja je sušta suprotnost imidžu legionara koji ih je godinama krasio.

Više ne izgledaju kao plaćenici koji su okupljeni da ostvare tuđi cilj, nego napokon ostvaruju svoj.

Ova Liga prvaka je njihov dječački san i napravit će sve da do njega konačno stignu. PSG konačno ne odrađuje posao, PSG sanja.