SVJETSKO prvenstvo nije samo prilika za dokazivanje najboljim nogometašima svijeta, nego i prilika za mnoge trenere da pokažu koliko vrijede.

Ovogodišnje SP u Južnoafričkoj Republici donijet će nogometnim zaljubljenicima priliku da vide najveće stručnjake na djelu, a međusobne bitke trenera mogle bi biti zanimljivije od onih između igrača na terenu.

Fabio Capello - trener za kojeg se lijepe trofeji

Jedan od najuspješnijih trenera u protekla dva desetljeća je bez sumnje Fabio Capello koji je osvojio trofej u svakom klubu kojeg je vodio.

Trenersku karijeru počeo je na klupi Milana, klubu u kojem je objesio kopačke o klin. Možda se njegov uspjeh može pripisati sreći ili činjenici da je u ruke dobio odličnu generaciju, ali s Rossonerrima je u pet godina osvojio četiri Scudetta i Ligu prvaka u nezaboravnom finalu s Barcelonom koju su ponizili sa 4:0. Zatim je prvi put sjeo na klupu Real Madrida s kojim je osvojio Primeru, a nakon toga i naslov prvaka Italije s Romom za koju su igrali Totti, Batistuta, Candela i Cafu. Dva naslova u Seriji A uzeo je i s Juventusom, ali su kasnije, nakon Calciopolija, oduzeta. Talijan se vratio u Real gdje je neočekivano osvojio prvenstvo, ali je unatoč tome na kraju sezone dobio otkaz.

              

Capello je tada, 2008. godine, preuzeo klupu Engleske, kao drugi stranac u povijesti nakon Svena Gorana Ericksonna. Englesku je reprezentaciju preuzeo slomljenu, nakon neuspjeha u kvalifikacijama za EP 2008. godine, a s momčadi koju predvode Gerrard, Lampard i Rooney prošetao se kroz kvalifikacijsku skupinu u kojoj su bile Hrvatska i Ukrajina. Iako mu je ovo prvi posao na klupi jedne reprezentacije, bit će zanimljivo vidjeti hoće li biti jednako uspješan izbornik kao što je bio trener na klupskoj razini.

Marcello Lippi - On zna kako do zlata

Ključni "igrač" talijanske reprezentacije bit će njihov izbornik Marcello Lippi. Talijan će u JAR-u braniti zlato koje je s istom izabranom vrstom osvojio prije četiri godine u Njemačkoj. Iako je nakon posljednjeg SP-a otišao, Italija ga je molila da se vrati jer s Donadonijem na klupi jednostavno nije išlo.

Kao trener u talijanskoj Seriji A osvojio je čak pet naslova prvaka, četiri Superkupa, Ligu prvaka, Eurospki superkup i Interkontinentalni kup. Takav uspjeh donio mu je titulu najboljeg svjetskog trenera 1996. i 1998. godine. Lippi je i jedini trener na svijetu koji je osvojio najprestižnija nogometna natjecanja i s klubom i s reprezentacijom. Najviše je uspjeha u karijeri imao vodeći Juventus.

U Njemačkoj je prije četiri godine lako stigao do finala u kojem je Italija nakon produžetaka i jedanaesteraca uspjela svladati Francusku 5:3. Tada je izjavio: "Ovo je najljepši trenutak u mojoj karijeri", i onda se povukao.

Njegov povratak nogometna javnost u Italiji dočekala je s olakšanjem jer u njemu vide šansu za novi uspjeh na velikom natjecanju, iako ovog puta u momčadi neće biti njegovih ljubimaca Neste i Tottija. Lippi je odlučan i u nepozivanju Antonija Cassana koji ove sezone briljira u dresu Sampdorije, ali unatoč tome, mnogi su uvjereni kako upravo on može Italiju dovesti do odličja.

Diego Armando Maradona - najveća zvijezda među trenerima

Najviše pozornosti od svih izbornika na SP-u sigurno će izazivati Maradona, prema mnogima najbolji nogometaš u povijesti. Argentinac od svih trenera koji će biti u JAR-u ima i najviše "staža" na Svjetskim prvenstvima jer je igrao na čak četiri, od 1982. do 1994. godine.

"Mali zeleni" ostvario je impresivnu igračku karijeru, ali ima vrlo malo trenerskog iskustva koje je skupio u argentinskoj ligi. Ključno će biti njegovo iskustvo u reprezentaciji zbog kojeg će znati kako motivirati igrače. Javnost mu nije sklona, pogotovo zbog njegovog prgavog ponašanja, ali i izostavljanja ove godine odličnih Cambiassa i Zanettija. Umjesto njih odlučio je pozvati mlade nade i iskusne igrače poput Verona i Palerma.

Maradona je nastupio na SP-u 1982. godine odigravši svih pet utakmica do ispadanja od Brazila, a zabio je i dva pogotka. Četiri godine kasnije, bio je kapetan reprezentacije koja je postala prvak svijeta pobijedivši u finalu Zapadnu Njemačku. Te je godine odigrao svaku minutu za Argentinu i zabio 5 golova uz 5 asistencija. U finalu je igrao i na SP-u 1990. kada je Argentina poražena od Zapadne Njemačke 1:0, a na sljedećoj je svjetskoj smotri poslan kući zbog pada na dopinškoj kontroli.

Velikan argentinskog i svjetskog nogometa okitio se sa dva zlata na Svjetskim prvenstvima i jednim srebrom, a upravo se na njegovo iskustvo oslanjaju njegovi sunarodnjaci.

Vincente del Bosque - Realova "zlatna koka"

Još jedan trofejni trener u klupskim netjecanjima vodit će jednu veliku reprezentaciju na SP-u. Vincente del Bosque klupu europskih prvaka Španjolske preuzeo je 2008. godine od Luisa Aragonesa i čeka ga težak posao ako misli nastaviti tamo gdje je stao njegov prethodnik koji je s istom momčadi postao europski prvak prije dvije godine.

Del Bosque je trenersko ime stekao trenirajući Real Madrid od 1999. do 2003. godine i u tom je periodu osvojio gotovo sve. U dva je navrata osvojio Ligu prvaka (2000. i 2002. godine), dva španjolska prvenstva, dva superkupa i Interkontinentalni kup. Radi se o čovjeku koji ima i više nego dovoljno iskustva vodeći svoju momčad u velikim utakmicama i pod velikim pritiskom javnosti, a pokazao je o i u kvalifikacijama pobijedivši u prvih 13 utakmica na klupi reprezentacije. Prvi poraz Španjolska je pod njegovim vodstvom doživjela u polufinalu Kupa konfederacija od SAD-a 2:0.

Del Bosque se nije bojao napraviti potrebne promjene u najboljoj španjolskoj vrsti, pa je pod njegovim vodstvom debitiralo petero igrača: Bojan Krkić, Andoni Iraola, Fernando Llorente, Diego Capel i Sergio Busquets. Španjolska javnost ima velika očekivanja na ovom SP-u, a trofejni trener neće imati baš lagan posao u sastavljanju idealne, pogotovo zbog nekoliko ključnih igrača koje ozljede nikako da zaobiđu.

Otto Rehhagel - S Grčkom uzeo europsko zlato

Nekad veliki nogometaš, a danas još veći stručnjak Nijemac Otto Rehhagel na klupi je Grčke s kojom je putovanje u Afriku "osvojio" tek nakon dodatnih kvalifikacija s Ukrajinom.

Nijemac je postao jedina osoba koja je kao igrač i trener sudjelovao u više od 1000 utakmica Bundeslige. Najbolje dane aktivne karijere proveo je u Werderu iz Bremena, a kasnije je nastupao i za Bayern. Osvojio je Kup Uefa i tri puta bio prvak Njemačke, a mnogi ga pamte po atraktivnom napadačkom nogometu, baš suprotno onom kakvog danas igra Grčka pod njegovim vodstvom.

Iako Grci nemaju momčad koje bi se velike reprezentacije trebale plašiti, Rehhagelova taktika zadaje mnogim protivnicima velike brige. U Portugalu je 2004. godine Grčka bila potpuni autsajder sa omjerom 100:1 da će uzeti zlato, ali uspjeli su, i to zahvaljujući baš njemačkom treneru kojem je ovo deseta godina na njihovoj klupi. Često su ga optuživali da Grci igraju dosadan i neatraktivan nogomet, a on je uzvratio: "Ne smijete zaboraviti da trener taktiku mora prilagoditi igračima koje ima na raspolaganju".

Na EP-u 2008. godine Rehhagel nije osvojio ni bod, Grčka je kao posljednja u skupini otišla kući, ali tamošnji nogometni savez nije želio samo tako otpustiti velikog trenera. Isplatilo im se nakon posljednjih kvalifikacija, a hoće li nastaviti suradnju uvelike će ovisiti o rezultatima na SP-u.

Carlos Alberto Parreira na SP je vodio četiri momčadi

Carlos Alberto Parreira od 2009. godine izbornik je Južnoafričke republike, domaćina ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva.

Brazilskom treneru ovo će biti peta reprezentacija koju će voditi na najvećem nogometnom natjecanju. Do sada je na vodio svoje momčadi na 21 utakmici u tom natjecanju, ostvarivši deset pobjeda, četiri remija i osam poraza. Vodio je Kuvajt 1982. godine, UAE 1990., Brazil 1994. i 2006. godine i Saudijsku Arabiju 1998. godine.

Iskustva na velikim natjecanjima Parreiri sigurno ne manjka, ali sa ograničenom momčadi kao što je domaćin teško može ostvariti veći uspjeh. Brazilac je poseban i po tome što je jedini trener koji je dobio otkaz za vrijeme trajanja SP-a. Bilo jeto 1998. u Francuskoj kada je nakon dvije utakmice i dva poraza smijenjen s klupe Saudijske Arabije.

S reprezentacijom Brazila osvojio je SP 1994. godine, a na klupi JAR-a već je jednom bio prije 2 godine, a vratio se vrlo brzo kako bi toj momčadi pomogao napovijesnom SP-u na njihovom domaćem terenu.

Šveđani Eriksson i Lagerbaeck treći put na SP-u

Od ostalih koji će u Južnoj Africi igrati važnu ulogu, ali uz rub travnjaka, treba spomenuti Sven Gorana Erikssona koji je preuzeo klupu Obale Bjelokosti nakon njihovog neuspjeha na Afričkom kupu nacija. Šveđaninu je ovo treći put da se pojavljuje na SP-u, na kojem je u dva navrata vodio Englesku i oba je puta doveo do četvrtfinala. Isto mu je pošlo za rukom i na Euru 2004. kada je Engleska na penale ispala od domaćina Portugala.

Erikssonovih 17 trofeja u prvenstvu ili kupovima sa Benficom, Romom, Lazijem i Goeteborgom dokazuje da se radi o velikom treneru, na čije bogato iskustvo računaju i u Obali Bjelokosti koja je puna velikih igrača iz najjačih europskih liga.

Šveđanin Lars Edvin Lagerbäck po treći će put kao izbornik sudjelovati na Svjetskom prvenstvu. Na protekladva natjecanja vodio je reprezentaciju Švedske s kojom je nastupio i na posljednja tri Europska prvenstva.

Iskusni trener, nakon neuspjelih kvalifikacija sa Šveđanima, preuzeo je Nigeriju s kojom će u svom trećem pohodu na odličje pokušati tu afričku momčad odvesti u drugi krug. Neprocjenjivo iskustvo nije garancija uspjeha, ali sigurno će mu pomoći u susretima protiv europskih momčadi koje nakon pet velikih natjecanja već jako dobro poznaje.

                     

          

Nabrojali smo samo neke od stručnjaka koji su u svojoj karijeri ostvarili velike rezultate, ali u JAR-u će biti i drugi treneri koji će, zahvaljujući svojoj karijeri ili samo osobnosti, uveličati cijelu predstavu. Ottmar Hitzfeld je veliki stručnjak i za mnoge jedan od najvećih svjetskih trenera, ali na posljednjim velikim natjecanjima nije ostvario veći rezultat sa svojom Švicarskom. Veliko ime je i Javier Aguirre koji će voditi Meksiko, kao i Quieroz na klupi Portugala, i oni će svojim poznavanjem nogometa začiniti barem početnu fazu natjecanja. Mladi i još nedovoljno iskusni Dunga i Loew na klupama Brazila i Njemačke već su ostvarili neke uspjehe na većim natjecanjima, ali moraju još puno toga naučiti. Južna Afrika savršena je prilika da se dokažu svojim učiteljima koji će se naći na suprotnim stranama.

          
Na ovom će SP-u svoje nacionalne momčadi voditi dvadeset domaćin trenera, a čak dvanaestorica stručnjaka vodit će momčad njima strane zemlje. Najviše će biti argentinskih i njemačkih trenera, po trojica, a dva trenera daju Brazil, Francuska, Srbija, Švedska, Italija i Nizozemska.

                         

Najstariji trener među 32 odabrana bit će 71-godišnji Rehhagel, dok je najmlađi slovački izbornik 45-godišnji Vladimir Weiss. Njaveći svjetski stručnjaci zajedno imaju 1788 godina iskustva, a prosječno su stari 55,8 godina. Da se kojim slučajem reprezentacija BiH uspjela kvalificirati, tadašnji izbornik Ćiro Blažević ponio bi titulu najiskusnijeg trenera na SP-u.