HAJDUK je u prvoj utakmici play-offa kvalifikacija za Konferencijsku ligu u gostima kod Villarreala poražen 4:2. Bila je to utakmica u kojoj je trener splitskog kluba Valdas Dambrauskas dobrim dijelom pokušavao igrati otvorenog garda, što je umalo uzrokovalo ozbiljan potop. Srećom po Hajduk, trener Villarreala Unai Emery je u drugom poluvremenu usporio tempo i razbio vlastiti ritam te u konačnici omogućio Hajduku rezultat koji ne izgleda grozno pred uzvrat na Poljudu.

Napadački plan je na početku imao smisla

U prvom poluvremenu je Hajduk držao loptu u svom posjedu jednako dugo kao i Villarreal. Taktika da se okomitim i direktnim dodavanjima pronađe prostor iza obrambene linije španjolske momčadi, koja u tom obliku možda više nikada neće istrčati na teren ove sezone, bila je valjana.

Uostalom, upravo jedna takva akcija je dovela i do prvog pogotka Hajduka kada je Stipe Biuk sjajno utrčao u prostor između stopera i desnog beka Villarreala te u mrežu spremio loptu koju je poslao Marko Livaja.

U prvih 10 minuta, a čak i u navratima nakon primljenog drugog pogotka, Hajduk je znao solidno izaći iz svoje trećine. Josip Elez je imao nekoliko korisnih dijagonala, a i Filip Krovinović je znao dobro reagirati u kombinaciji sa Stipom Biukom kada bi se povukao po loptu.

Biuk ne samo da je zabio pogodak nego je i bio uspješan u svim svojim pokušajima driblinga, a zalaganjem na terenu je mogao biti primjer puno iskusnijim igračima od njega. Nema sumnje da je ova utakmica bila i jako pozitivna po njegovu vrijednost na tržištu.

Nažalost po Hajduk, izuzev njega i Krovinovića nije bilo raspoloženih napadačkih opcija. Marko Livaja će pored asistencije biti zapamćen po autogolu i negativnom stavu na terenu, dok je posebno razočarala desna strana napada, gdje je Emir Sahiti bio potpuno beskoristan.

Tandem veznih igrača bez defenzivnog učinka

Iako se pred utakmicu nagađalo kako će Hajduk nakon poraza od Dinama ponovo pokušati igrati s tri igrača u zadnjoj liniji, Chidozie Awaziem je zaigrao kao zadnji vezni uz Lukasa Grgića. U prvom poluvremenu njihova obrambena igra nije imala efekta.

Awaziem i Grgić jednostavno imaju preuzak radijus kretanja zbog čega nisu mogli ispratiti najopasnije napade Villarreala. Domaća momčad je neprestano tražila prostor preko bokova pa ne čudi da je ovaj tandem poluvrijeme završio s kombinirano nula oduzetih lopti, presječenih dodavanja i očišćenih opasnosti.

Problemi Awaziema, doduše, nisu bili isključivo individualne naravi s obzirom na to da je igrao na poziciji koja mu nije prirodna. U drugom poluvremenu je izgledao nešto bolje, pogotovo u situacijama gdje je bio povučen na stopera.

Još jedna "nova zadnja linija"

Valdas Dambrauskas je prvi put ove sezone na teren poslao zadnju liniju u kojoj igraju Dino Mikanović, Toni Borevković, Josip Elez te Dario Melnjak. Teretnost stoperskog para te probleme u pozicioniranju cijele linije je Villarreal lako kažnjavao.

Jose Luis Morales i Samuel Chukwueze su bili prebrzi i tehnički prekvalitetni te su bez problema koristili prostor između Mikanovića i Borevkovića s jedne strane odnosno Eleza i Melnjaka s druge. Morales je upravo to i napravio kod prvog pogotka.

Ne samo da je svaki napad preko bokova bio problem nego je trebalo paziti i na utrčavanja Moralesa. On je u konačnici utrčao između stopera na loptu koju je poslao Chukwueze i postigao pogodak za 3:1.

Villarreal je češće dolazio i u šanse jer je sve efikasnije vršio i presing, a to se pogotovo osjetilo na dodavanjima Mikanovića čiji je postotak preciznosti padao kako je prvo poluvrijeme išlo svome kraju.

Izostanak kvalitete nije opravdanje za izostanak razuma

Detaljnije seciranje individualnih problema je nepotrebno jer je sasvim jasno da će igrači ekipe čija je vrijednost veća od svih klubova zajedno u HNL-u, pa čak i da su rezervni, raditi probleme zadnjoj liniji Hajduka. Međutim, pogodak za 4:1 je čisti danak neiskustvu ekipe, ali i trenera.

Kroz cijelo prvo poluvrijeme je bilo vidljivo koliko Villarreal može napraviti štete samo na račun brzine svojih igrača. Iz tog razloga je neshvatljivo slanje čak osmorice igrača Hajduka na ofenzivni korner dok samo dvojica brane potencijalnu kontru.

Tu treba napomenuti i kako reakcije Lovre Kalinića nisu bile za pohvalu. Biranje strane prije samog udarca, alibi-parade i izostanak želje da se smanji kut protivničkom napadaču su također nešto što se ne bi trebalo raditi neovisno o tome tko je protivnik.

Emery je razbio ritam utakmice

Villarreal je u drugom poluvremenu pritisnuo kočnicu, što nije strano njegovom treneru Emeryju. Prošle smo godine u Ligi prvaka, ali i u španjolskom prvenstvu, viđali kako Emery voli umrtviti utakmicu i smanjiti rizik ako ima visoko vodstvo nakon prvog poluvremena.

Unatoč sporijem tempu, čak je i takav Villarreal stvorio nekoliko opasnih šansi na lijevoj strani kada su kombinirali Morales i Dani Parejo, koji je ušao u drugom poluvremenu. Međutim, upravo je ulazak Pareja, zajedno s još tri igrača u 61. minuti, pomalo raštimao kontrolu Villarreala.

Nagla promjena tolikog broja igrača je dala Hajduku nešto prostora za napad, pa je tako nakon postignutog jedanaesterca za 4:2 Hajduk imao i jednu opasnu priliku nakon prekida te još jedan prijeteći napad s lijeve strane.

Nakon dominacije kroz cijeli susret Villarreal se rezultatski doveo u situaciju da na Poljud odlazi samo s dva gola prednosti, iako je filozofija Dambrauskasa ovdje dopuštala da ta prednost bude puno viša.

Ne treba gubiti nadu, ali treba se posvetiti rješavanju problema

U konačnici, navijači Hajduka će opravdano zazivati da se stvori paklena atmosfera na Poljudu u uzvratnoj utakmici. Pobjeda Villarreala s tek dva gola prednosti je s obzirom na razliku u kvaliteti pristojan rezultat. No Dambrauskas se mora prihvatiti i drugog posla.

Taj posao nije analiza gdje je, primjerice, Melnjak pogriješio u dvoboju s Chukwuezeom jer je tu već sve poznato. Posao je standardizacija formacije u kojoj Hajduk misli nastaviti kroz prvenstvo i konačno određivanje koji će igrači zauzeti koju ulogu u ovoj momčadi.

O razlici u individualnoj kvaliteti između ove dvije ekipe smo znali. Vrijeme je da on dozna u kojem sustavu, s kojim igračima i kojom varijacijom planova će nastaviti kroz prvenstvo. Na dugoročnost ipak može više utjecati nego na čuda.