OD POSLJEDICA koronavirusa u KB-u Dubrava umro je bivši hrvatski nogometni izbornik Otto Barić. Imao je 87 godina i u bolnici je bio posljednjih tjedan dana. Dobro se oporavljao, ali se u posljednja dva dana njegovo stanje zakompliciralo.

Prve reakcije na smrt Otta Barića:

Zoran Vulić, hrvatski trener i Barićev pomoćnik s Eura: Sad me nazvao Srebrić i rekao mi je što se dogodilo. U šoku sam, ne mogu doći sebi. Cijeli život ću pamtiti te dvije divne godine što sam radio s njim u reprezentaciji. Ne mogu mu naći nijednu manu. Bio je ljudina, bio je sve. Trener, prijatelj, mangup, a najviše gospodin. Imao je toliko nogometnog iskustva i znanja, a nikad ništa nije čuvao za sebe. Svi smo učili od njega, a on je bio tu da nas uči i da nam daje znanje. Bez dvojbe, Otto je bio među najboljih pet trenera u povijesti hrvatskog nogometa. Hrvatski nogomet je njegovom odlaskom izgubio puno, a izgubio je i Zagreb. Otto je bio simbol Zagreba, pravi zagrebački dečko koji je bio dio nogometne škvadre sa špice. Iako je bio veliki dinamovac, meni kao hajdukovcu bio je uzor. Sućut obitelji.

Embed from Getty Images

Marko Babić, hrvatski nogometaš kojeg je Barić vodio na Euru 2004. godine: Tužna vijest za sve ljubitelje nogometa, posebno za nas koji smo imali čast da budemo dio te reprezentacije i da nas trenira. Ne mogu vjerovati kakva je ovo prokleta godina iza nas. Daj Bože da sve ovo više napokon prođe. Otto je bio čovjek koji je živio nogomet, koji je znao od loše ekipe napraviti odličnu, koji je znao uštimati sve pojedince da igraju kako je on zamislio. Na koncu, mislim da popis klubova koje je vodio najbolje govori kakav je bio stručnjak. Užasno mi je žao i šaljem sućut obitelji

Nikola Jurčević, koji je u dresu Casina iz Salzburga, koji je tad trenirao Otto, senzacionalno igrao finale Kupa Uefe: Ovo je šok za šokom. Doslovno svaki dan odlaze legende svjetskog nogometa. Otto je bez ikakve dvojbe bio velikan i ikona. Posebno sam dirnut jer je naš odnos bio drugačiji. Da nije bilo njega, tko zna kakva bi moja karijera bila. Sa Zagrebom sam bio najbolji strijelac Druge lige, a Otto, koji je tada dolazio u Salzburg, pozvao me da idem s njim. U samo par godina s malim klubom, koji nikad nije napravio ništa značajno, uzeli smo dva naslova prvaka, igrali protiv Intera finale Kupa Uefe te bili dio Lige prvaka. Tko se sjeća, bili smo u skupini s kasnijim finalistima Ajaxom i Milanom, a do zadnjeg smo kola bili u igri za prolaz. Jedina smo momčad koja te sezone nije izgubila od Ajaxa, štoviše, da se igralo po starom kup sustavu, prošli bismo ih. U Amsterdamu je bilo 1:1, kod nas 0:0. Kako stadion u Salzburgu nije zadovoljavao uvjete, odlučujuću utakmicu smo igrali protiv Milana u Beču pred 35 tisuća gledatelja. Bili smo bolji, ali nismo prošli. Svejedno, Otto je u Austriji bog nogometa jer ono što je napravio sa Salzburgom graniči s čudom. Njegov trenerski rukopis nikad neće biti zaboravljen.

Mario Carević, koji je jedini nastup u reprezentaciji ostvario pod Barićem: Stvarno je puno dao hrvatskom nogometu i zadužio ga. On mi je dao priliku u reprezentaciji, iako je i prije bilo govora o tome, i na tome sam mu zauvijek zahvalan. Nisam puno surađivao s njim, ali izvan terena je bio velik gospodin, a o trenerskim kapacitetima ne treba ni trošiti riječi, rezultati govore sami za sebe.

Mario Tokić, bivši hrvatski reprezentativac: Potreslo me, bio je top čovjek i trener, nama mlađim igračima kao tata, roditelj. Dobro je izgledao i držao se za svoje godine, strašna vijest, korona je uzela vrhunskog čovjeka i trenera, moja sućut obitelji i gđi. Zdenki. Uvijek je bio nasmiješen i dobro raspoložen. Bez obzira na rezultat i važnost utakmice, unosio nam je mir. Teško je zadržati mirnoću u stresnim situacijama, ali uvijek je uspijevao. Sjećam se kad je rekao da je sastanak u tri frtalja devet, a Tudor ga je pitao što to znači jer ga Dalmatinci nisu razumjeli. Bio je omiljen i kod onih koji su igrali i kod onih koji nisu. Nisu ga bezveze zvali Herr Otto, bio je pravi gospodin.