RIJEKA je visokom pobjedom nad Slaven Belupom (4:0) ipak s pozitivnom notom zaključila uspješnu sezonu koju je pokvario niz loših predstava igrača u bijelom dresu u završnici sezone. U ključnom je periodu Rijeka ostala bez daha i nanizala šest utakmica bez pobjede, od čega je njih čak pet završila kao poražena ekipa.

U taj negativan niz spadaju i porazi od Dinama u prvenstvu i u uzvratu finala Kupa Hrvatske, čime su Bijeli ostali bez trofeja prepustivši ih oba Modrima. Iako je ta niska bacila ružno svjetlo na ovu sezonu za pristalice kluba s Kvarnera, bilo bi pogrešno zaključiti da je sezona bila neuspješna - dapače.

Više nego uspješna sezona

Da je navijačima netko prije početka sezone ponudio borbu za dva trofeja do 34. kola prvenstva i zadnjih tjedana iste, oni bi to zasigurno objeručke prihvatili. U prošloljetnim prognozama Rijeka je bila projicirana kao treća, potencijalno i četvrta ekipa prvenstva, a na koncu su ta očekivanja igrači Rijeke višestruko nadmašili.

Prognoze su bile shvatljive iz aspekta promašenih očekivanja u ljeto 2022., kada je Rijeka, kao i prošlog ljeta, promijenila nešto veću brojku igrača, a tadašnji je kadar imao raspad sistema koji je Rijeku gurnuo u borbu za opstanak.

Nanovo rekonstruirana momčad koja je ušla u ovu sezonu pred sobom je imala mnogo upitnika - prije svega mogućnosti i limiti novopridošlih Franje Ivanovića i Marca Pašalića koji praktički nisu imali prvoligaškog iskustva, a trebali su zauzeti mjesta u prvoj postavi koja su ispraznili ponajbolji riječki prvotimci iz prošle sezone - Matija Frigan i Prince Ampem.

Situaciju je dodatno zakomplicirao nagli odlazak dotadašnjeg trenera Sergeja Jakirovića i dolazak Željka Sopića koji je pola godine ranije napravio čudo s Goricom, ali čiji se nastup i karakter nekako i ne uklapa u riječki mentalitet i podneblje. Ipak, Sopić je već partijama protiv Lillea odagnao sve potencijalne sumnje i savršeno se uklopio u ekipu koja je dodatno pojačana dovođenjem Marka Pjace.

Hajduk i Osijek u ovom trenutku imaju neodređeniju budućnost od Rijeke

Kada se u obzir uzmu ulaganja Rijeke i njenih protivnika koji spadaju u gornji dom ljestvice, a koja su nam jasno i decidirano vidljiva iz financijskih izvještaja klubova, relativno gledano se može kazati i kako je Rijeka imala najuspješniju sezonu od cijele četvorke s obzirom na uloženo i ostvareno.

Ipak, takav je pogled bitan samo dioničarima i investitorima - ispravno mjerilo u sportu su tek rezultati i titule. Ono što dugoročno jest bitno je činjenica kako se Rijeka vratila na put kojem je bila do pred nekoliko godina.

Iako su u svoje kadrove uložili više od Rijeke, i Hajduk i Osijek rezultatski su podbacili ove sezone. Hajduk je u prvom dijelu sezone izgledao kao da je na ispravnom putu, želja za osvajanjem titule bila je nikad veća i nikad izraženija te je apostrofirana dovođenjima Ivana Perišića i Josipa Brekala ove zime. Ipak, u ključnom dijelu sezone je došlo do implozije tog balona velikih ambicija i pritiska te je Hajduk sada uslijed upravljačke promjene ponovno u fazi rekonstrukcije na svim razinama.

Osijek je tu rekonstrukciju započeo pred godinu i pol odlaskom Nenada Bjelice s pozicija trenera i sportskog direktora te se otada nalazio u nemirnim vodama sportske politike nepoznatog smjera. Iako se o moralnosti i poštenosti smjene Zorana Zekića svakako da raspravljati, ona barem implicira da u klubu sada imaju ideju što žele raditi i na koji način.

Konkretno, dovođenjem novog sportskog direktora Joséa Bota prošle zime iz Osijeka su se, nakon previše čekanja, odlučili usmjeriti svoju sportsku politiku. S obzirom na to da je Zekić stigao u klub prije Bota, a da usprkos izborenom četvrtom mjestu i nekolicini promoviranih mladih igrača nije uspio izgraditi prepoznatljivu igru u periodu od osam mjeseci, te se uglavnom orijentirao na reaktivan i pragmatičan nogomet kakav ne priliči trećoj najskupljoj momčadi lige, njegova smjena ima logike.

Boto očito ima ideju kakav nogomet želi gledati, i shodno tome možemo očekivati i ovoljetna igračka pojačanja, ali i novo trenersko ime koje će sjesti na klupu osječkog prvoligaša. Kako će to sve kliknuti, i koliko će manevarskog prostora Boto uopće imati za svoju listu želja, utjecat će i financijski aspekt koji je za Osijek u silaznoj putanji posljednjih nekoliko sezona, te se približava ulaganjima Rijeke koja je na toj ljestvica bila hrvatski broj četiri posljednjih nekoliko godina.

Rijeka mora zadržati poziciju broja dva

U ovom bi trenutku bilo neumjesno prognozirati što u bližoj budućnosti možemo očekivati od Hajduka i Osijeka s obzirom na to da smo iz dvaju sportskih struka vidjeli tek nekoliko poteza i da se i njima sljedeće sezone lako može dogoditi slučaj ovogodišnje Rijeke. Ipak, situacija je sada takva da je Rijeka bolje posložena od svojih oponenata za prvog pratitelja Dinama koji je, „slaboj” sezoni usprkos, neprikosnoven u Hrvatskoj.

Samim time, Rijeka mora iskoristiti svoju trenutnu poziciju i ovog ljeta napraviti sve u svojoj mogućnosti da dodatno pojača ekipu i zakapari ulogu drugog kluba HNL-a, a gdje je bila od 2013. do 2020. godine. Prva prepreka na tom putu je trenersko pitanje koje je naglo izniklo pred nekoliko dana, premda je donedavno izgledalo kao nešto o čemu uopće ne treba raspravljati.

Premda nitko od Bijelih pristalica, naravno, nije bio zadovoljan posrtajima koje smo gledali od Riječana posljednjih tjedana, djelovalo je kako je situacija u klubu i dalje stabilna. Tu je viziju narušio grom iz vedra neba - da u klubu razmišljaju o smjeni Željka Sopića. Priče o nesuglasicama s klupskim čelništvom i nekim od prvotimaca vjerojatno imaju uporišta u istini.

Na brojku od tridesetak ljudi, koliko otprilike čini jedna momčad i stručni stožer, nemoguće je očekivati da će se svi međusobno slagati i razumjeti, pa su tako razmirice na liniji igrač - trener očekivane, a na koncu, one su prisutne u svakom klubu svijeta.

Grijesi Željka Sopića

Ono što je prosječnom pratitelju sporno jest nezadovoljstvo klupskog čelništva glavnim trenerom. Otkad je preuzeo upravljanje klubom, Damir Mišković u javnoj komunikaciji uvijek je govorio kako u klubu nemaju rezultatskog imperativa, odnosno kako je on tek biti pri vrhu ljestvice.

Takvi nedefinirani ciljevi zasigurno nisu prolazili u korporativnom svijetu koji je izgradio Miškovića, no čak i da je predsjednik Rijeke od javnosti skrivao prave ciljeve, teško je vjerovati da su oni ove sezone bili prvo mjesto i osvajanje Kupa.

Sopić je ove sezone namučio jednog kvalitetnog prvoligaša iz Lige petice, te se pošteno potukao s donedavno dominantnim Dinamom u borbi za dva trofeja. Razlozi potencijalne smjene stoga ne mogu biti rezultatski, pa nam je ostalo okrenuti se Sopićevom karakteru i javnom nastupu. Potpuna antiteza onome s kim se uspoređuju svi riječki treneri - Matjažom Kekom, Sopić je u svim komunikacijama s javnošću bio glasan, sarkastičan i bez dlake na jeziku.

Postao je stoga u zadnjih godinu i pol osoba o kojoj svi pratitelji nogometa moraju imati razrađeno mišljenje - ili ga volite ili ne. Takav je nastup i sadržaj njegovih izjava imao pokriće dok je Rijeka pobjeđivala, što je u 2024. godini uglavnom i radila, te se u prvom dijelu godine teško moglo kontrirati Sopiću s obzirom na sjajne rezultate.

Kako to obično biva, kada su izostali rezultati, zlopamtljiva javnost iz naftalina je krenula vaditi i okretati sve Sopićeve izjave, dočekujući ih s velikom dozom podrugljivosti. Sarkazam i veliko samopouzdanje preko noći su postali samodopadnost i bahatost, a Sopić je izgubio kredibilitet.

I dok smo od općeg puka navikli na takav stav, iznenađujuće je da se to izgledno dogodilo i u kancelarijama kluba. Istina je da je Sopić sam kriv za to baš zbog načina na koji nastupa u javnosti, i iz tog si je aspekta sam iskopao jamu u kojoj se sada nalazi.

No, svima je već postalo jasno da je to njegov iskreni nastup i karakter te je Sopić u drugu ruku i fer jer se ne skriva iza lažnih postulata i praznih fraza. Na koncu, isti taj prosječni puk koji Sopiću spočitava obrecanje prema novinarima nerijetko ističe neinventivna ili nedovoljno hrabra pitanja tih istih novinara.

Rijeka mora povući potez i riješiti trenersko pitanje

Slagali se s njegovim nastupima ili ne, iz riječkog vodstva ne bi trebali biti iznenađeni njima - još iz doba vođenja Gorice bilo je jasno kakva je persona Željko Sopić i što sve dolazi u paketu s njime na poziciji glavnog trenera. Preuzeo je momčad u turbulentnom razdoblju, nadmašio je rezultatska očekivanja i igrao najbolji nogomet lige. Po postotku osvojenih bodova drugi je najbolji trener Rijeke u periodu Republike Hrvatske, tek koji percentil iza nedodirljivog Matjaža Keka.

Iako je dosadašnji dojam bio da riječka publika i dalje nije u potpunoj sinergiji sa svojim trenerom, baš je jučerašnja invazija terena, a onda i invazija na trenera pokazala da publika prepoznaje i cijeni što je sve Sopić napravio ove sezone. Sve to sugerira da bi otkaz Sopiću bio krivi potez.

U svakom je slučaju to pitanje koje Rijeka mora riješiti po brzom postupku. Otpiše li Sopića, klupsko vodstvo mora u kratkom roku pronaći novog trenera, koji sa sobom nosi nove nepoznanice. Ne oglasi li se klub po pitanju povjerenja u Sopića, nesigurnost bi se mogla uvući u klupske pore i destabilizirati momčad.

Novim odugovlačenjem oko trenerske odluke po primjeru ljeta 2022. klub s Kvarnera mogao bi napraviti korak unazad u periodu kada je korak ispred Hajduka i Osijeka. Potez je to koji si Rijeka u ovoj situaciji ne smije dopustiti, jer će time poništiti sve dobro napravljeno ove sezone.