RIJEKA je u 24. kolu SuperSport HNL-a u gostima slavila protiv Istre 2:0. Peta je to pobjeda u sedam utakmica, koliko ih je odigrala u 2023., te je pod vodstvom novog trenera Sergeja Jakirovića Rijeka osvojila u tom periodu 16 bodova. Posljednji je put osvojila više bodova u rasponu od 7 utakmica u jesen sezone 21./22., kada je Goran Tomić osvojio 17 bodova u toliko utakmica.

Predstava dvostrukog strijelca Nike Jankovića u utakmici protiv Istre je na neki način pokazatelj onoga što je Jakirović stvorio u Rijeci. Guranje mladih igrača je jedan dio razloga za ovu formu momčadi. Jer Rijeka nije stvorila neki nenadmašni taktički plan ni fantastičan stil igre, no osnove funkcioniranja kluba, poput vjere u mlade, napokon su posložene.

Kobno gomilanje igrača na početku sezone

Rijeka je u prijašnjim sezonama uglavnom funkcionirala na nadanju da će sportski direktor i odgovarajuća struka na ljeto uspješno zamijeniti sve one ključne igrače koji su otišli. Mantru "što više za što manje" svaki HNL klub želi uspješno provesti, a Rijeka je od vremena Keka pa do početka ove sezone na tom polju bila uspješna.

Početak ove sezone je sugerirao da će se povijest ponoviti, barem kada se vidio popis igrača. Međutim, jako brzo je bilo jasno da tadašnji sportski direktor Robert Palikuča nije napravio ni približno dobar posao kao što je bio rađen u prijašnjim sezonama.

Brojni igrači su došli potpuno fizički nespremni, a slabiji rezultati su ih s vremenom činili i potpuno nezainteresiranima za nogomet. Realnost je da takav oblik rada dugoročno nije održiv i da će se jedne sezone pogriješiti u procjeni.

Palikuča se, doduše, nije zaustavio, nego je u klub stizalo toliko igrača da često ni službeni spiker na utakmici nije znao tko je igrač koji upravo ulazi na teren, kao ni neki od lokalnih novinara koji na radiju ili u novinama pokrivaju utakmice Rijeke.

Posao koji se trebao obaviti odmah

U takvim uvjetima tadašnjim domaćim trenerima Draganu Tadiću i Faustu Budicinu nije bilo lako raditi. Ekipa ni u jednom trenutku nije djelovala kao da je njihova, već Palikučina, te je nakon niza loših rezultata bilo poprilično lako obojici se zahvaliti. Uprava ih je tada bacila pod bus, iako su najmanje bili krivi.

Eksperiment s talijanskim trenerom Serseom Cosmijem je bio jednako sulud kao što je bilo i njegovo ponašanje. Trener kojem su liga, igrači i jezik bili potpuna nepoznanica je u kratkom vremenu morao manevrirati kadrom u kojem je više od 40 igrača. Ovaj više nego očiti populistički projekt je bio osuđen na propast prije nego što je bio pokrenut.

Dolazak Jakirovića je u samom startu izgledao kao posao na koji nas je Rijeka navikla u prošlim sezonama. Kao što su Bišćan, Rožman i Tomić prije njega imali i dobar rezultat i kvalitetan stil igre u svojim klubovima, tako je i Jakirović imao to u Zrinjskom. Njegov dolazak u Rijeku je bio ono što je Rijeci trebalo još na jesen.

Pametno filtriranje igrača

U zadnjih godinu dana Rijeka je koristila čak 51 igrača u ligi, što je najviše nakon Gorice. Koliko to odudara od nekadašnjeg rada kluba, pokazuje podatak da je u zadnjih 5 godina koristila 95 igrača, pri čemu su samo Osijek i Dinamo u tom periodu koristili manje igrača.

Jakirović je imao vremena tijekom zime filtrirati igrače i izvršio je to sjajno. Za razliku od Palikučine ere, ovoga puta trener u Rijeci sastavlja momčad pa se Jakirović bez problema riješio svih onih igrača koji su fizički i dalje bili nespremni ili su pak unosili nemir u svlačionicu, kao što su Halilović, Pavlović, Vrančić.

Riješio se Jakirović još nekolicine igrača te je na zimu doveo igrače koji su većinom i bili njegova želja, kao što su Niko Janković, Antonio Marin i Emir Dilaver. Dovedeno je još nekoliko igrača koji će se promovirati u prvih 11, kao što su Emmanuel Banda i Danilo Veiga, no zajednički nazivnik je svima bio da dolaze kao spremni igrači bez potrebnog velikog perioda prilagodbe.

Jakirović je nakon samo par utakmica Rijeku pretvorio u ekipu čijih se ključnih 13 igrača zna unaprijed. Golman i stoperski par su stalni, Marin i Prince Ampem su sigurni na krilima, u sredini na tri pozicije konkuriraju četiri igrača, Veiga se ustalio na desnom beku, a Goda i Vukčević se rotiraju na lijevom, dok je Frigan promoviran u glavnog napadača.

Fokus na mladima

Kao što je radio u Zrinjskom, tako je i u Rijeci Jakirović jako brzo dao konce igre u ruke mladim nogometašima. U ovoj kalendarskoj godini Rijeka svako kolo izvede ili najmlađu ili drugu najmlađu momčad kola.

Ne prolazi to uvijek najbolje pa je upravo Janković dobivao dosta kritika prije utakmice s Istrom, no dočekao je i pravu izvedbu ovo kolo. Igrač koji je najviše profitirao od te postavke igre je Matija Frigan.

U posljednjih sedam utakmica Frigan je zabio četiri gola i upisao jednu asistenciju te je njegov potencijal već primijećen u zagrebačkom Dinamu. Ako do tog transfera na ljeto i dođe, bit će to već dobro poznata priča o odlasku napadača iz Rijeke u Dinamo.

Unatoč tome, Rijeka će barem do kraja ove sezone imati pravog napadača koji može garantirati dobre izvedbe i golove. Uostalom, samo u ovoj godini je zabio više nego ijedan igrač Rijeke čitave sezone.

Psihološki utjecaj je pokretač forme

Rijeka pod Jakirovićem nije taktički nenadmašna ekipa. Pobjeda protiv Gorice 2:0 je bila teža nego što se čini na papiru, Lokomotiva joj je neki drugi dan mogla vrlo lako zabiti tri gola, a, uostalom, ima i poraz od Belupa na domaćem terenu.

Međutim, ono što Rijeka trenutno ima, a nije imala ni u jednom trenutku sezone, jesu jasna struktura i hijerarhija unutar momčadi. Uz to, ekipa izgleda fizički puno moćnije, za što su vrlo vjerojatno zaslužni i novi ljudi zaduženi za kondicijsku spremu igrača, među kojima je i Marin Ivančić koji je stigao s Jakirovićem na Rujevicu.

Jakirovićev psihološki utjecaj, pogotovo na mlade igrače, ozbiljno je oružje u borbi za mjesto koje vodi u Europu. Takvi igrači su u Zrinjskom davali apsolutni maksimum od sebe, a očito je da to rade i ovdje.

Čak i kada je plan igre da Rijeka deseti put u utakmici forsira isti napad u dubinu, to ipak djeluje opasno, za razliku od svega viđenog ranije u sezoni. Sada se zna koji će igrač poslati tu loptu, koji će ju napasti i koju ulogu imaju ostali igrači. Akcije su samim time smislene i konkretne.

Nije ta igra taktički savršena i trebat će vremena da se iskristalizira Jakirovićev rukopis, no temelji su postavljeni, a njemu je kao treneru dana apsolutno sloboda. Već je to, s obzirom na kvalitetu kadra, dovoljno da se vrate u top 4.