INDEX SPORT ima razgranatu mrežu novinara u Europi i svijetu koji kao gostujući komentatori najavljuju i analiziraju važne sportske događaje. Uoči povijesnog polufinala SP-a između Hrvatske i Engleske u Indexovoj rubrici Na gostovanju analizu su napisali su slavni engleski pisac i kolumnist Guardiana te Independenta Johnatan Wilson te Mark Ogden, dopisnik ESPN-a za Veliku Britaniju. Bio je red da kolege ugostimo i nakon utakmice.

Mark Ogden: Blago Hrvatskoj što ima Modrića 

I dva dana nakon poraza od Hrvatske teško nam je prihvatiti da nismo u finalu, pogotovo što je tijekom turnira sve izgledalo kao da su nam zvijezde naklonjene i da će se ispuniti ona izreka ''nogomet se vraća kući''. Prvo poluvrijeme na Lužnjikiju igrali smo jako dobro i još mi nije jasno kako smo tako nestali u nastavku. Tijekom prvih sat vremena sasvim smo izdominirali Hrvatsku i prava je šteta što do tada već nismo riješili utakmicu. Imali su Hrvati puno sreće, ali i znanja.

Impresioniralo me kako su se u nastavku nakon dviju teških utakmica i šoka već u 4. minuti trećeg dvoboja uspjeli pribrati i zagospodariti terenom. Hrvatska je moćna ekipa, puna sjajnih tehničara i što je najvažnije, za razliku od ovih golobradih engleskih mladića, puna prekaljenih internacionalaca, od kojih mnogi imaju niz trofeja i velikih utakmica. Nismo imali šanse, toliko su dobro kontrolirali loptu i kvalitetno diktirali tempo da smo se samo sve više povlačili u naručje svog vratara.

Modrića sam očekivao posve umornog, što je i bio, međutim i takav je nekim čudom izvukao posljednje rezerve snage da dirigira cijelom predstavom. Čak i u trenucima kad je bilo vidljivo da je na rubu snaga, kad se saginjao da dođe do daha, uvijek je odigrao nevjerojatno precizne lopte, svaka odluka bila mu je na mjestu i to bez ijedne pogreške. To je vrijedno svake hvale. Blago Hrvatskoj što ima takvog igrača.

Što se tiče Engleske, dojma sam da smo se previše uzdali u duge lopte. Izbjegavali smo igru i to nam se osvetilo. Da se razumijemo, nije lako po podu parirati reprezentaciji kao što je Hrvatska, ali ovako smo im otišli na mlin. Mislim da je ovo jedna velika pouka za nas. Hrvatska nam je održala lekciju kako se vraća nakon rezultatskog minusa i kako se dobivaju velike i važne utakmice.

Johnatan Wilson: Opsjednuto smo branili vodstvo 

Kakva je to bila šansa! Engleska je imala golemu, nevjerojatnu priliku da se dokopa prvog finala nakon 52 godine i tako ga je glupo prosula. Imali smo vodstvo od početka i još nekoliko izvrsnih prilika da sve riješimo, ali lopta nije htjela u gol. Razočaran sam što nismo obavili posao već nakon prvih 45 minuta jer smo imali sve predispozicije za to. Kasnije nam se to osvetilo.

Ne znam zašto, ali u nastavku dvoboja postali smo opsjednuti idejom da je najbolja solucija braniti vodstvo i forsirati duge lopte na neke od naših brzih krilnih igrača. U svakoj situaciji kada bismo osvojili loptu brzali smo, nepromišljeno i prerano odigravali smo pasove koji su često bili previše okomiti. Hrvati su se sjajno branili i vrlo brzo vraćali loptu u posjed nakon što bi je izgubili tako da se, kako je vrijeme prolazilo, obruč sve više stezao oko našeg šesnaesterca. 

Ono što je bila izvrsna ideja, da superbrzog Raheema Sterlinga dubinskim dodavanjima izbacujemo u prostor s tromim hrvatskim braničima, na kraju nam se vratilo kao bumerang. Nismo znali kako je sprovesti u djelo. Iako smo vodili, bili smo nervozni, a nije mi jasno zašto. Kao da smo predosjećali što će se dogoditi. Nakon primljenog gola mlada i neiskusna momčad počela je paničariti i bilo je samo pitanje vremena kad će Hrvatska zabiti. 

Hrvatska je bila bolja momčad i potpuno zasluženo je prošla u finale. U prvih 45 minuta bili su na konopcima, ali su se u nastavku digli iz pepela i sve do posljednjeg sučeva zvižduka držali konce igre u svojim rukama. Svaka čast!